Page 27 - STAV broj 271
P. 27
“Ni kriv ni dužan, osim
što sam bio Bošnjak i
musliman, drž’o do sebe,
svog naroda i svoje vjere,
završio sam i u fašističkom
i u komunističkom logoru.
Bio sam mlad, svega 18
godina, kad su me 1941.
godine Nijemci uhapsili u
Konjicu i s još možda 300
ljudi transportnim vozovima
prebacili u Njemačku
nečije naređenje’, i odustanem, vratim se
u ćeliju. Nisam htio biti kao oni. Slično je
bilo i s fašistima. Kad smo uhapsili jednu
grupu Nijemaca iznad Jablanice, njih 20-
ak, kaže mi komandir: ‘Hodžiću, likvidi-
raj ih sa svojom jedinicom!’ Ja mu kažem
da neću, njih treba predati u komandu pa
neka oni odluče, on mi skine činove, ali ih
ne pobije. Kasnije se ispostavi da je među
pripadniku milicije suđeno skupa s Ademom nekom Rusu. Komunisti su bili ostrašće- njima bio jedan građevinski inžinjer koji
Gerinom, policajcem iz Stoca. Osuđen je na ni. Iako sam bio u partizanima i u polici- je napravio veliki broj mostova u Hercego-
osam godina zatvora, a Gerin na 13 godina. ji i nikad nisam učinio ništa loše državi, vini. Slična situacija bude i s jednom gru-
Odležao je šest godina u Zenici. nisam se slagao s režimom, ali režim nije pom četnika, njih 40-ak, zarobimo ih kod
“Sine dragi, sad ću ti reći u čemu je država, ipak su me hapsili. Njima su par- Boračkog jezera i ja ne dozvolim da budu
bila razlika između nas muslimana ili mla- tija i ideologija bile preče od države. Bili likvidirani. Među njima je bio i Draže
domuslimana, kako smo se osjećali zbog su spremni na sve, mi mladomuslimani to Mihajlovića doktor sa suprugom. Kasni-
progresivnih ideja tog pokreta, i s druge najbolje znamo. A kakvi smo bili mi? Evo je, kad sam bio u Zenici u zatvoru, odem
strane fašista i komunista. Za fašiste svi da ti kažem. Kad su me udbaši uhapsili i u zatvorsku ambulantu, kad me doktor,
znamo šta su radili. Znamo za Luburića zatvorili u samicu i danima nisu ni provi- zatvorenik kao i ja, pita otkud se znamo,
koliki je zločin počinio u Sarajevu. Priča- rili, našao sam jednu žicu i uspio otvori- a ja se sjetim da je to Dražin ljekar kog
li su da je znao nositi krvav nož u zubima ti vrata samice jednu noć. Izašao sam, a u smo uhapsili. Kaže mi: ‘Hvala ti, živ sam
dok je šetao gradom. Toliki je zločinac bio. stražari spava udbaš koji me je čuvao. Au- zahvaljujući tebi.’ Znači, dijete drago, mi
Ja sam na vlastitoj koži osjetio i ustaški i tomat obješen o čiviluk, mislio sam uzeti smo bili protiv fašizma i komunizma, ali
njemački fašizam. Jedne prilike umalo me automat, likvidirati ga i pobjeći. Ali onda nikad nismo bili niti smo ikad mogli biti
nisu ubili njemački stražari kad sam bio u kažem sebi: ‘Ti si musliman, ko ubije kao oni. Hvala Bogu za to.”
logoru u Dortmundu samo zato što sam od jednog nedužnog čovjeka kao da je ubio
svog sljedovanja hrane jedan komad dao cijelo čovječanstvo, a on samo izvršava NAS, MLADOMUSLIMANE NIKAD NEĆE
OSTAVITI NA MIRU
Na kraju razgovora hadžija Ćamil nam je
prokomentirao i današnje vrijeme: “Vidiš,
sine, nas muslimane, mladomuslimane, ni-
kad neće ostaviti na miru komunisti. Često
slušam kako smo mi bili saradnici okupa-
tora, fašisti, a ja sam ponajbolji primjer da
to nije istina. Primjer su i drugi.
Mnogo je nas bilo u partizanima, a neka
mi neko pokaže i jednog mladomuslimana
koji je bio u nekoj fašističkoj vojnoj jedinici.
Nema takvih. A vidim sve više nas izjedna-
čavaju s četnicima i ustašama, pa ne mogu
da povjerujem. Sve je to, ja mislim, samo
zato što smo jednako antikomunisti, kao
što smo i antifašisti, i što smo ih na kraju
ipak uspjeli poraziti.” n
STAV 14/5/2020 27