Page 20 - STAV broj 170

politika

u Brazilu. Najžešća previranja događaju države, rastućom reakcijom i izdajom jer praktički predstavlja prvo javno kri-
se u Francuskoj, gdje školski sistem nije od strane komunista i sindikata, gene- tiziranje samoupravnog socijalizma kako
mijenjan od Napoleonovog otvaranja Sor- ralni štrajk i okupacije su propale, a dr- ga je vidjela partija. Studenti su gotovo
bonne 1808. Većina se predavanja sastoja- žava se, mada poljuljana, održala. Kako nesvjesno zatražili od države da dokaže
la u tome da profesori čitaju naglas stare se izborna kampanja približavala svom svoj legitimitet i stavili se u sukob s njom,
i uvijek iste lekcije u velikim, nezagrija- vrhuncu, De Gaulle je tvrdio da će, ako prozivajući funkcionere na odgovornost.
nim dvoranama. U maju 1968. studenti izgubi, Francusku pregaziti Moskva. Za To se posebno odnosi na traženje odgo-
su počeli paliti i prevrtati automobile u sve socijalne probleme okrivio je ljeviča- vornosti osobe odgovorne za milicijsku
Latinskoj četvrti bacati kamenje na po- re, a studentski pokret iskoristio je kao intervenciju protiv studenata, jer u to se
liciju kao reakcija na intervenciju snaga žrtvenog jarca. Francuzi, kojima je srce vrijeme vlast jednostavno nikada nije pro-
sigurnosti CRS na Sorbonni. CRS je od- na lijevoj strani, no novčanik na desnoj, zivala. To je ujedno i najrevolucionarnija
govorio pendrecima i suzavcem. ponovno su ga na izborima krajem juna tekovina te 1968. godine, demistifikacija
izabrali ogromnom većinom. “socijalističke” vladavine.
Ono što je počelo kao studentski pro-
test protiv ograničenja fakultetskog siste- NEMIRI U JUGOSLAVIJI
ma ubrzo je preraslo u nacionalnu krizu i
poziv da se svrgne De Gaulle. Sindikalne Za razliku od zapada Evrope, zahtjevi
vođe rekle su radnicima da bi oni mogli jugoslavenskih studenata zvučali su dru-
primijeniti slične metode u tvornicama gačije, vrlo slično programu vlasti. Revolt
ako su se studenti uspjeli suprotstaviti zbog raslojavanja društva i pojave tzv. so-
represivnim hijerarhijskim strukturama cijalističke buržoazije doveo ih je u sukob
na fakultetima, te su izrazili solidarnost. s državom. Deklarativno, socijalistička
13. maja četiri miliona sindikalaca stupa Jugoslavija bila je u biti hibrid socijaliz-
u štrajk. Radnici su okupirali tvornice i ma, državnog kapitalizma i zapadnjačkog
urede, a za tri dana su štrajk i okupacije kulta potrošačkog društva. Zbog toga je
postali generalni, u čemu je sudjelovalo studentska pobuna jugoslavenskih stu-
šest miliona ljudi. denata u osnovi identična onima širom
svijeta. U svim se slučajevima radilo o po-
16. maja krenuli su studenti, radnici buni jedne generacije protiv neiskrenog
i glumci ka Odeon Theatre pjevajući In- življenja, protiv nejednakosti i iskorišta-
ternacionalu i mašući crnim anarhističkim vanja, protiv dosade kasnih šezdesetih.
zastavama. Cijelo pozorište postalo je 24
sata dnevno pozornica prepuna debata i Kriza socijalističkog društva zasno-
konfrontacija u kojima svako može slo- vanog na tezi o neprestanom rastu, s
bodno sudjelovati. jedne, i konstantna propaganda o savr-
šenosti tog društva, s druge strane, pri-
Predsjednik De Gaulle objavio je dr- rodno su rezultirali razočaranjem među
žavni referendum, a beskonačne rasprave studentima koji su vrlo jasno uviđali jaz
o slobodi i stanje straha iskoristio je kao između teorije i prakse. Strogo kontroli-
snažan argument u predizbornoj kam- rana situacija i godine jake represije od
panji za raspisane prijevremene izbore, strane režima ograničile su moć i doseg
tako da, kada je obećao povećanje pla- njihove pobune, ali ona je ipak vrlo bitna
ća, sindikati su prestali biti solidarni sa
studentima i mnogi radnici su se vratili
na svoje poslove. Već 11. juna novine su
počele pisati o normalizaciji. Banke i tr-
govine su otvarane, telefoni su proradili,
vozovi su počeli voziti. Vijesti o štrajku
radnika zamijenjene su medijskim šokom
povodom ubistva Roberta Kennedyja 5.
juna. Unatoč tome, studenti su i dalje bili
huškački raspoloženi.

Naoružani policajci pregazili su oku-
piranu poštu u Rouenu. 7. juna policija
je započela napad na čeličanu “Flins”.
Borba je trajala četiri dana, a poginuo
je jedan radnik dok su stotine ozlijeđe-
ne. Tri dana kasnije, policija je pucala
na “Renaultove” radnike: dvojica su po-
ginula, a jedanaest ih je teško ranjeno.
Kao odgovor na to, obnovile su se borbe
na 73 barikade u Latinskoj četvrti, što
je dovelo do zatvaranja Sorbonne i pre-
ko 1.000 ozlijeđenih. 12. juna su zabra-
njene sve demonstracije, radikalne su
grupe stavljene izvan zakona, a njihovi
članovi pohapšeni. Izloženi napadima
sa svih strana, s eskalirajućim nasiljem

20 7/6/2018 STAV