Page 45 - STAV broj 328

zricanje pravosnažne presude rat- je uvijek bio skoro maksimalno pojačan.
nom zločincu Ratku Mladiću ko- Uglavnom, uz novinarske ekipe, u ovu
jom mu je peteročlano Žalbeno sobu i predsoblje više ne bi mogla stati ni
Ivijeće Međunarodnog rezidualnog šibica. Mnogi su čekali u dvorištu sjedeći
mehanizma za krivične sudove (MICT) u na stepenicama ispred kuće.
Haagu prošle sedmice potvrdilo doživotnu U utorak, 8. juna, u sobi smo zatekli
zatvorsku kaznu pratilo se, kao i svi veći scenu koja je ražalostila prisutne novi-
sudski slučajevi ove vrste, i u prostorija- nare. Umjesto nekada pune kuće i avli-
ma Udruženja “Žene Srebrenice” u Tuzli. je, zatekli smo samo tri preživjele žrtve.
Ovog puta bilo je to mnogo tužnije i Bolan je ovo podsjetnik da vrijeme pro-
teže nego prethodnih godina pri izrica- lazi i da mnoge majke više nisu na ovom
njima presuda ratnim zločincima koje svijetu ili ih je bolest spriječila da dođu.
su osudili sudovi u Haagu, Sarajevu ili Televizor nije bilo potrebno pojačavati.
Beogradu. Na zidu sobe, među ostalima, zalije-
pljen je i tekst iskružen iz novina, a objav-
POLUPRAZNA SOBA ljen povodom jednog od mirnih protesta
Obično je u ovakvim prilikama soba koje “Žene Srebrenice” održavaju u Tuzli
u kući, koja se nalazi u sokaku što vodi svakog 11. dana u mjesecu na Trgu slo-
na brdo Kicelj, bivala puna žena, majki, bode i Trgu žrtava genocida u Srebrenici.
kćerki i sestara. Zidovi sobe oblijepljeni Tekst je pisan ko zna nakon kojeg po redu
su fotografijama lica ubijenih očeva, mu- protesta, ali nakon Mladićevog hapšenja
ževa, supruga, braće, rođaka. Gotovo se svi 2011. godine. Na crno-bijeloj fotografiji
smiju. Niko nije preživio. U uglu je sobe žene nose transparent s natpisom “Tra-
televizor starije proizvodnje, u njega su žimo naše nestale” i vezene jastučnice i
bivale uprte oči svih prisutnih, a bivalo peškiriće s imenima svojih najmilijih. Uz
ih je nekoliko desetaka parova. Dolazilo fotografiju, odštampan je i, sada može-
se ranije da se zauzme mjesto kako bi se mo kazati, proročanski tekst koji govori
pratili prenosi važnih sudskih postupaka. o tome da se žene plaše da neće dočekati
Puna soba. I uvijek bi se tražilo dodat- da Mladić bude osuđen.
no mjesto. Donosile bi se stolice za one
koje ne mogu sjesti na kauč postavljen is- PRESUDA
pod prozora i na sećiju, na kojoj, stisnu- Uslijed tehničkih problema u sudnici
te jedna uz drugu, sjede ostale žene, dok u Haagu, prijenos izricanja presude nika-
sa zebnjom iščekuju krajnji ishod. Kada ko da počne. Žene i dalje mirno sjede i
bi ponestalo stolica, izvlačio bi se radni čekaju. Barem djeluje da mirno sjede, a
sto koji bi onda poslužio kao klupa – da zapravo se u svakoj od njih miješaju emo-
se onaj ko nema gdje sjesti barem naslo- cije tuge, bola, straha, strepnje... Nakon
ni i olakša nogama, jer su prijenosi zna- nekog vremena, Naza Halilović, kojoj je
li potrajati i po nekoliko sati. Televizor u genocidu uz muža i dvojicu braće ubi-
jeno još dvadeset članova bliže rodbine,
ustaje i uzima tabletu. Preostale dvije
žene sjede, šute i gledaju malo u nju, a
malo u televizor.
“Glava me boli. Guši me. Ne mogu.
Moram”, kao da se pravda.
Niko joj ništa ne odgovara, ali prisutni
pogledima i klimanjem glavom odobra-
vaju njen postupak, kao da joj poručuju:
“Uredu je. Popij slobodno.”
“Otkako je svanulo, moje su misli u
Potočarima. Meni je danas isto kao da je
11. juli 1995. godine i ponovo u glavi pre-
življavam sve one strahote”, govori Naza.
“Ne mogu opisati bol zbog ubistava
najbližih. Ubili su mi muža, braću, dje-
verove, sestriće, zetove i muževe od zao-
va. Više ih nemam nego što nas je ostalo
da živimo...”, ima običaj kazati.
Počinje prijenos. Krvnik se pojavlju-
je na ekranu. Žene postaju napete, ali ne
reagiraju. Ako ne gledaju u ekran, pogled
im je fiksiran na neku tačku. Djeluju kao
da i ne slušaju šta čita predsjedavajuća
Žalbenog vijeća. S vremena na vrijeme
tiho uzdahnu. U prostoriji je prevruće.

STAV 18/6/2021 45