Page 48 - STAV broj 368

DRUŠTVO

Zapisi između ratova (107)

SUZA ZA ESADA

Ponekad bih se okrenuo i pogledao Esadovo pokriveno
Piše: Amir HASANOVIĆ tijelo. Ispod jakne je virila samo njegova ruka na kojoj se
presijavala zlatna burma.

ugo smo se truckali u vojnom
kamionu uzanim planinskim
putem. Iako je već bilo predve-
Dčerje i mrak je polahko padao,
šofer nije smio upaliti svjetla. Ovaj put za
Kovačeviće bio je veoma opasan jer nam
je neprijatelj bio veoma blizu.
Stigli smo u naselje negdje oko osam
sati te noći. Jedan od oficira iz komande
reče nam da se ne razilazimo jer je bilo
planirano da nas noćas uvedu u liniju. Od-
mah smo od ljudi okupljenih oko koman-
de i kuhinje saznali da je već dva dana na
ovom prostoru teška situacija. Neprijatelj
je u više navrata izvodio pješadijske na-
pade, a jedan od najtežih, kako nam re-
koše, bio je danas, oko tri sata popodne.
Ispričali su nam da su imali dosta ranje-
nih i da su u ispomoć već stigli vojnici iz
Kalesije i Živinica.
Polahko smo se raspodijelili po cije-
loj liniji. Nas je zapao rov broj dvanaest.
Bio je usječen pod samom ivicom šume,
a tranšeja je vodila desno preko seoskog
puta u naš sljedeći rov. Bilo nas je, s do-
maćim ljudima i s dva momka iz Kalesije,
ukupno osam. Suad i ja ostali smo napo-
lju, a drugima smo rekli da idu odmara-
ti. Ispred nas je bila čistina od tridesetak
metara, na njenom kraju šikara s pokojim
visokim borovim drvetom.
U cik zore, prije nego su se i pijetli
probudili, sova je jezivo označila svoj te-
ritorij. U daljini se čulo samo tupo štek-
tanje mitraljeza. Stražu smo i dalje čuvali
Suad i ja. Dolje, na drugoj strani tranšeje,
bili su Esad i momak iz Kalesije. Ostala
četverica ostala su zemunici.
Gledali smo dolje. Lijevo od nas svije-
tleći meci ispaljeni s neprijateljske strane
pogađali su crvenu kuću napravljenu od
blokova. Stao sam pored vrata zemunice.
U njoj, vlažnoj, memljivoj, punoj vode i
mulja, jer je kišilo, spavala su naša četiri
saborca. Ako je ikako bilo moguće da se Jedan od momaka, naslonjen s druge pogledah na sat. Ostalo je bilo pet minu-
čovjek opusti. Na svaki šum oči su puca- strane na vrata, pogleda u sat i tiho pro- ta. Posegnuh za čuturom da otpijem gut-
le, a tijelo se trzalo spremno za pokret. govori: “Sad sam ja na redu. Još pola sata ljaj vode, da saperem onu gorčinu koja se
Iako je svako znao da ima neko na stra- i moja je reda.” Ponovo je svuda zavlada- nakupljala u grlu od ispušenih cigareta.
ži, insan ostane u nekom stalnom grču i la grobna tišina. Bila tako čudna, oštra i Tek sam zazinuo da nešto kažem Su-
iščekivanju i dok odmara. hladna da je stvarala nemir. Još jednom adu, naslonjenom na grudobran pored

48 25/3/2022 STAV