Page 82 - STAV broj 341
P. 82

KRIVO SRASTANJE



                                             “Donju Tuzlu opasala guja”

                                            ŠEST SEVDALINKI I




                                            JEDNA BESMISLICA




                                            Osim ove – razmišljam dok jedva čujno slušam kako Donju Tuzlu
                                            opasava guja – Tuzla je, koliko mi je poznato, opjevana u još samo pet
                                            sevdalinki: Pod Tuzlom se zeleni meraja, Ječam žele Tuzlanke djevojke,
                                            Sarhoš Aljo drume zatvaraše, Mujo đogu po mejdanu voda i Đugum kuje
                          Piše:
                          Sadik IBRAHIMOVIĆ  đugumdžija Aljo. I to je sve. Malo. Zbog čega, nije teško odgonetnuti.














                 ujem, komšija M. tiho pjevuši   Vraćam knjigu na policu, odlazim u   za carstvo, pa navrat-nanos ode iz Tuzle
                 sevdalinku Donju Tuzlu opasa-  kuhinju, spremam čaj i sjedam na balkon.  neobavljenog posla, a bošnjački prvaci
                 la guja. Odjednom, a ponukan   Bube bez zuba nema, ali je, onako u   šućurajući Svevišnjem odahnuše i ispje-
         Čpjesmom, preplavi me bujica       bijesu, roveći po kontejnerima i tražeći   vaše sebi pjesmu koja u narodu ostade do
         najrazličitijih prisjećanja, lijepih, ružnih,   ko zna šta, razbacala gomile kesa sa sme-  danas (historijski izvori o ovome iznose
         ovakvih, onakvih i, ni sam ne znam zbog   ćem svuda naokolo.          oprečna stajališta, ali ne bih ih navodio
         čega, kristalno jasno izdvoji se iliti puče   Stalno to radi. Komšiluk je ne grdi   jer ne želim kvariti priču).
         mi pred očima jedna davnašnja, u zaborav   niti prijavljuje policiji. Žena je luda i ni-  Osim ove – razmišljam dok jedva
         potisnuta sličica iz vremena kad sam, si-  kakve koristi od toga.     čujno slušam kako Donju Tuzlu opasa-
         lom prilika, živio u drugom dijelu grada.  Odnekud, jedva čujno, dopriješe do   va guja – Tuzla je, koliko mi je poznato,
            Jesen je bila. Kasno popodne. Sin i   mene zvuci sevdalinke Donju Tuzlu opa-  opjevana u još samo pet sevdalinki: Pod
         kćerka igrali su se vani. Nakon što sam   sala guja.                  Tuzlom se zeleni meraja, Ječam žele Tuzlan-
         posvršavao kućne poslove, naslanjam se   Dokono razmišljam o razlogu nastan-  ke djevojke, Sarhoš Aljo drume zatvaraše,
         na prozor, palim cigaretu i gledam u ve-  ka ove pjesme.              Mujo đogu po mejdanu voda i Đugum kuje
         liko jato vrana raštrkanih posvuda na ta-  Narodnih predaja o tome je više, a   đugumdžija Aljo.
         mnoplavom nebu, uznemirenih zbog nečeg.   “snagom iskaza” izdvaja se ova, najčešće   I to je sve. Malo.
            Međutim, u hipu, kao po naredbi, u   prepričavana i s kakvim-takvim obolom   Zbog čega, nije teško odgonetnuti. U
         svega pet-šest sekundi, smiruju se i brzo   smislenosti i vjerodostojnosti.  najkraćem, od pamtivijeka je Tuzla bila
         spuštaju na visoka, razgranata stabla i   Guja je, vele neki, Omer-paša Latas,   skoro pa isključivo rudarsko središte, tr-
         krovove zgrada.                    poturčeni inovjerac iz Like, serasker   govačko, pak, tek u naznakama.
            Na ulici prolaznika nema. Samo Buba   i svirepi, ozloglašeni egzekutor koji je   Dakle, kroz stoljeća eksploatirana,
         bez zuba, kako je djeca zovu, suluda žena   sredinom devetnaestog stoljeća došao   zapostavljana, podrivana, i to doslovno,
         s cigaretom u ustima koju nikad ne gasi,   u Tuzlu sa, opet vele neki, carskim fer-  nije, jadna, ni mogla biti čestito opjeva-
         bučno pretura po kontejnerima i psuje.  manom i naredbom u njemu da poskida   na, jer sevdalinka je, pojednostavljeno
            Zatvaram prozor i sjedam u dnevnu   glave uzjogunjenom i Porti nesklonom   rečeno, pjesma sitih ljudi, a oskudice u
         sobu. Dobujem prstima po stolu, baš kao   bošnjačkom plemstvu, i ne samo u Tuzli.  ovom gradu, nažalost, nikad nije usfali-
         što je to nekad rasijano radio moj otac,   Predaja dalje kaže da se Latas s asker-  lo. Ni danas.
         gledam u police s knjigama, ustajem i   skom pratnjom ulogorio na brdu Kicelj   Ali, prenuh se, džaba ti sve, već se
         nasumice uzimam jednu od njih. Vidim,   ponad čaršije, da mu se žurilo nije, me-  smrkava, valja meni razbacano smeće
         Pavićev Hazarski rečnik. Davno sam čitao   đutim, desi se nešto sasvim neočekiva-  pokupiti.
         ovu razvikanu i nimalo mi dragu knjigu.   no: dok je tuzlanski begovat drhturio od   Vidim, niko se od komšija nije naka-
         Stoga, ni otvorio je nisam, jer znam šta   straha čekajući njegov poziv i neumitni   nio, a smrad je već osjetan.
         držim u rukama: čisti intertekstualizam.   svilen gajtan oko vrata na kraju besje-  Dižem se, navlačim rukavice i izlazim
         Malo Borgesa, malo Gombrowicza, malo   de, dobi Latas hitan poziv za gušenje   iz kuće da obavim još jednu besmislicu,
         Bulgakova i nešto malo Pavića.     pobune negdje u Srbiji, veće i opasnije   ali baš besmislicu.     n



         82  17/9/2021 STAV
   77   78   79   80   81   82   83   84