Page 46 - STAV broj 167
P. 46
DRUŠTVO
Međutim, njemački vojnici napali su Porodica Prohić brojna poslovna poznanstva. U Gračani-
Ozren i četnike zbog kršenja primirja. U ci, piše Djedović, Sabrija posjeduje dva-
borbama stradaju neki od Jevreja koji su Sabriji, moleći ga da mu Sabrijina supru- desetak kuća i zgrada te lagere drveta ši-
s Kolmanima pobjegli iz Gračanice. Jedan ga Safeta “uzme 3 dječije cucle s flašica- rom BiH. Već 1925. godine dovozi vlastiti
od ubijenih jeste Viktor Kolman. “Jadni ma i tri male što djeca nose na vratu, 2-3 automobil Ford u Gračanicu i vozača iz
Viktor uhvaćen je i označen kao intelek- para kratkih čarapica za Nadicu” i da mu Slovenije.
tualni vođa, na mjestu je strijeljan”, piše to pošalje poštom. U kući je sve do jeseni
doktor Avdo Prohić svom bratu Sabriji 1943. godine, a lokalne vlasti znaju da je Djedović piše kako je zgradu na beo-
u Zagreb. Helena se uspjela spasiti, me- dijete u Gračanici. Na kraju su ipak upo- gradskim Terazijama Sabrija Prohić ku-
đutim, teško je oboljela od upale pluća. zoreni da će dijete biti odvedeno i Avdo pio 1932. godine. Imao je tri zgrade u za-
Nakon što je za to saznao, Avdo Prohić Prohić odlučuje Nadu prebaciti kod brata grebačkim ulicama Ilica i Frankopanska,
organizira prebacivanje Helene i Nade u Sabrije u Zagreb. ljetnikovac na Srebrnjaku, građevinsko
Gračanicu, u svoju kuću, gdje ih preruše- zemljište na Pantovčaku i u Zagrebač-
ne u muslimansku nošnju dovodi jedan “Sabrija Prohić u to doba u Zagrebu koj ulici. Iz Gračanice, pod pritiskom
od Slovenaca. ima 29 nekretnina”, priča Nihad Halilbe- ustaških vlasti, odlazi u Zagreb početkom
gović. Najčešće su Prohići u svojoj vili u 1942. godine i oko sebe okuplja viđenije
Međutim, saznalo se da su Helena i naselju Srebrnjak ili u kući u ulici Ilica. zagrebačke Bošnjake. U Zagreb sa Sabri-
Nada u Gračanici. Bolesnu Helenu poli- Sabrija i Safeta imaju petero djece, sino- jom seli i njegov poslovni partner Ibrahi-
cija odvodi iz Gračanice i ona završava ve Fikreta i Abdulaha te kćerke Eminu, maga Halilbegović, vlasnik zagrebačkog
u Zagrebu, u zatvoru na Savskoj cesti. Zumretu i Esmu. Sabrija još tokom Pr- hotela “Mlinarica”. U hotelu i Sabrijinoj
Rejhan Prohić piše kako je Avdo Prohić vog svjetskog rata počinje raditi sa svojim kući okupljaju i pomažu Bošnjake izbje-
uporno pokušava spasiti, u saradnji s bra- ocem u njegovoj trgovini, a nakon toga gle iz Bosne i Hercegovine.
tom Sabrijom i nekim uglednim prijatelji- se okreće poslovima s drvetom. Pišući o
ma iz vlasti, poput velikog župana iz Tu- njemu u Gračaničkom glasniku, Rusmir U Sabrijinu kuću, njegovim automo-
zle dr. Bahrije Kadića, bliskog prijatelja Djedović kaže kako Sabrija izvozi drvo i bilom iz Gračanice, dolazi mala Nada
Prohića. Za vrijeme Heleninog boravka proizvode od drveta u Zagreb, Beograd, Kolman. U Zagreb je vodi najmlađi brat
u zatvoru, Sabrijina supruga Safeta joj je Skoplje, Dubrovnik i Italiju, gdje sklapa Rukib Prohić sa svojom vjerenicom Mu-
donosila odjeću i hranu. Ipak, Helena je jesirom. Uz njih je i Slovenka Sonja, koja
izgubila život u augustu 1943. godine. Rej- je kod Prohića u Gračanici radila tokom
han Prohić misli kako je najvjerovatnije izbjeglištva. Rukib zna njemački i ima
izgubila život zbog nehumanih uvjeta u propusnicu za kretanje. Brigu o Nadi
zatvoru. “Po nekim mojim informacija- Kolman u Zagrebu preuzima Sabrijina
ma, moguće je da je skončala u Jasenov- supruga Safeta. Djeca Sabrije i Safete Pro-
cu”, priča Halilbegović. hić Nadu Kolman Zagrepčanima pred-
stavljaju kao mlađu sestru. “Zagreb je
ZATVOR U ZAGREBU bio središte, centar fašističke NDH. Tada
sam bila učenica prvog razreda osnovne
Mala Nada Kolman je u kući Prohi- škole. Jednog jutra probudila nas je maj-
ća u Gračanici. Brigu o njoj preuzela je ka s viješću da nam je u goste došla jedna
majka Avde i Sabrije Prohića, Esme-ha- djevojčica. Mama nam je rekla da se zove
numa, sa svojim kćerkama. “Dijete je Nadica, da je mala, da ima dvije godine
dobro i u miru”, pisao je Avdo Prohić i da je moramo paziti i biti dobri prema
njoj”, pokazuje nam Halilbegović pismo
Prohići i koje mu je poslala Esma Prohić, kćerka
Kolmani Sabrije Prohića.
na izletu u
Kiseljaku kod “Živo se sjećam te malene djevojčice.
Sarajeva Imala je svijetlu kosu, rijetku i kratku. Gle-
dala me je prestrašenim plavim očima. Gle-
dala nas je bojažljivo, privijala se uz skute
svoje pratilje i prestrašena, poput uhvaće-
ne ptičice zaplakala. Nadica k nama nije
46 17/5/2018 STAV
