Page 47 - STAV broj 167
P. 47
došla sama, uz nju je bila Sonja, djevojka iz Nada Kolman smjeli ponijeti ništa osim osobnih stvari.
Slovenije. Mama nam je kasnije pričala da sa suprugom i Nadu su, kako piše Rejhan Prohić, odvo-
su Nijemci iz Maribora s ostalim Sloven- djecom jili od porodice i poslali u kibuc, u kojem
cima protjerali nju i njenu obitelj i da su je ostala do svoje tinejdžerske dobi. Tada
se oni kao prognanici našli u Gračanici”, pokretom i jedva se uspio spasiti potkraj se skupa s Egonovim roditeljima preseli-
piše Esma Prohić i nastavlja: “Nadica se rata, kada su ustaše masovno likvidira- la u Južnoafričku Republiku. Školovanje
teško privikavala kod nas. Bila je plačlji- le zatvorenike pripremajući se za bijeg je završila u Johannesburgu, nakon čega
va i nepovjerljiva, samo ju je Sonja mogla iz Zagreba. je dobila ponudu za posao kao profesori-
smiriti. Svi smo bili pažljivi prema njoj, ca hebrejskog jezika u Zimbabveu. Tu je
posebno naši roditelji, koji su joj svu pažnju Nakon dugo godina traganja, Rejhan upoznala i svog budućeg supruga Loui-
i ljubav poklanjali, gotovo zaboravljajući Prohić uspio je rekonstruirati i kako se sa, s kojim ima dvoje djece. Sina Victora i
na nas, njihovu rođenu djecu... O Nadici Nada Kolman konačno uspjela spojiti s kćerku Natalie. Nada danas živi u Sidne-
nikome nismo smjeli govoriti, nikome je ostacima svoje porodice, onima koji su ju i, iako već u poznim godinama, i dalje
nismo smjeli pokazivati. Bila je kao mali preživjeli holokaust. Starija sestra Helene radi kao profesorica hebrejskog jezika.
zatvorenik, zajedno sa svojom Sonjom. Ne Kolman, Erna, živjela je u Italiji, odakle je A Sabrija? Nakon što su partizanske
znam koliko je dugo ostala kod nas, otišla nakon pada 1943. godine uspjela ilegalno trupe ušle u Zagreb, nova komunistička
je isto tako tajanstveno kao što je i došla. ući u Švicarsku i tu ostati do kraja rata. vlast oduzela mu je sve nekretnine. Pro-
Poslije o njoj niko u kući ništa nije pričao, U augustu 1945. godine Ernin mlađi sin hićima je ostala tek jedna kuća u kojoj
ništa nismo pitali roditelje...” Egon Sonnenschein stiže u Gračanicu, gdje su živjeli. Pola godine nakon što je mala
je saznao šta se desilo s njegovom tetkom Nada Kolman sa svojim rođacima otišla
Esma Prohić u pismu je napisala kako i tetkom, ali i gdje je mala Nada, njegova iz njihovog doma, Sabrija je odlučio po-
se sjeća da je njena majka Safeta pokuša- jedina preživjela rođaka. U Zagreb je po- novo pokušati raditi, pokušao je obnoviti
vala iz zatvora u Zagrebu izbaviti Nadi- rodica Sonnenschein stigla u septembru svoje poslovne veze s Italijanima. Drugog
nu majku Helenu. “Majka nam je pričala 1945. godine i preuzela Nadu od Sabrije maja 1946. godine našao je vozača u Cri-
da je Helena nekim čudom uspjela mami Prohića i njegove supruge. Pokrenuli su kvenici i sjeo u automobil u kojem su se
poslati poruku, rekla gdje se nalazi i za- postupak usvajanja. uputili ka Trstu. Do Italije nikada nisu
tražila pomoć u hrani i odjeći. Naša maj- stigli. Automobil i tijela Sabrije Prohića
ka nije marila za opasnost, preko potku- Porodica se htjela vratiti u Varaždin,
pljenih stražara predala je Heleni tražene gdje su prije rata živjeli, no, kako su im
stvari i pred zatvorskim vratima strpljivo komunističke vlasti otele svu imovinu,
čekala da još nešto čuje o njoj. Stražar joj odlučuju se iseliti u Izrael. Morali su se
je uručio kratko pismo ispunjeno ljuba- odreći jugoslavenskog državljanstva i nisu
vi i brigom prema Nadici. Pisala je da joj
šalje lančić da se sjeti svoje mame. Lan- i njegovog vozača nikada nisu nađeni,
čić mama nije dobila. Kada je sutradan kao ni stvari koje je Sabrija ponio sa so-
ponovo došla pred zatvorska vrata, novi
stražari su je surovo i prijeteći potjerali
uz obavijest da je zatvorenica prebačena
u Jasenovac.”
SABRIJINA SMRT
Sve to opasno vrijeme, u sjedištu NDH,
porodica Prohić čuva jevrejsku djevojči-
cu, ne odvajajući je od svoje djece, iako
su svjesni da takav čin po njih može biti
koban. Uostalom, njihov sin Fikret bio
je u zatvoru zbog povezanosti s ilegalnim
Trgovina u Gračanici
bom. Do danas se ne zna gdje su ubijeni,
ko ih je ubio i gdje su im pokopana tijela.
Dan nakon što je Sabrija otišao iz
Zagreba ka Italiji komunisti zatvaraju
njegovu suprugu Safetu i sina Fikreta,
pokušavajući ih prisiliti da otkriju gdje
je Sabrijin novac i zlato. U vrijeme dok
je već uveliko mrtav komunističke vlasti
protiv njega u Tuzli pokreću sudski postu-
pak i proglašavaju ga krivim jer je tokom
rata prodavao “drvo, zemaljske proizvo-
de i raznu manufakturnu robu”. Sabrija
Prohić, na inicijativu članova porodice,
po službenom sudskom postupku, služ-
beno je proglašen mrtvim tek 2003. go-
dine u Zagrebu. n
STAV 17/5/2018 47
