Page 23 - STAV broj 249

RAT PROTIV GENERALA ARBIH:

RADONČIĆEV TVRDI PAZAR I

AVDIĆEV MEHKI AVAZ

ništiti jedan narod i društvo čemu se od Muslimovića, u naj-
Uznači uništiti sve pozitivne boljim tradicijama teorija zavjere,
simbole njegove prošlosti, izvo- željelo napraviti ne samo neku
re njegovog ponosa i časti, bilo malicioznu sivu eminenciju koja
kakvo sjećanje na njegove velike i vrši poguban utjecaj na vrh dr-
značajne poduhvate i ljude. Da bi žave već i nekog zloduha, osobu
se postiglo tako nešto, nije dovolj- natprirodne energije i zlobe, kriv-
na samo fizička destrukcija već i ca za sve moguće i nemoguće
destrukcija sjećanja, svojevrstan negativne događaje. Zaista su
damnatio memoriae. Pošto živimo rijetki ljudi koje se u doslovnom
u modernim vremenima kada sjećanje više nije moguće kao u an- značenju te riječi demoniziralo na ovakav način i takvim intenzitetom.
tička doba uništiti rušenjem spomenika, paljenjem nekoliko spisa ili Interesantno je primijetiti da je, nakon agresije, putem medija kakav je
fizičkim ubistvom sporne osobe, današnje “protjerivanje iz historije” bila Slobodna Bosna, tada u poslijeratnoj misiji “rušenja Alijinog nasli-
izvodi se drugim sredstvima. Sve one presudne događaje i sve one jeđa”, Muslimović nastavio biti izložen tretmanu demonizacije, pri čemu
velike osobe značajne za jedan narod pokušava se uniziti, kriminali- su za sagovornike, tužitelje i svjedoke redovno uzimane one osobe i
zirati, problematizirati, obesmisliti, demonizirati, učiniti spornim tako interesne grupe koje su u procesu ukidanja paralelizama u rukovođe-
da u kolektivnom sjećanju naroda postanu, u najboljem slučaju, be- nju i komandiranju, ustrojavanju, uvojničavanju i uklanjanju kriminalnih
značajni, a u najgorem štetočine i negativci. Upravo je to ono što se elemenata iz redova ARBiH bile na gubitku. Još je interesantnije da je
dešava s generalima Armije Republike Bosne i Hercegovine. Njih nakon određenog vremena Dnevni avaz, nekadašnji žestoki medijski
se želi uništiti ne samo kao žive ljude i pojedince već i kao simbole suparnik Slobodne Bosne, nastavio s takvim napadima na Muslimo-
jednog vremena, čime se ustvari napada i na samu Armiju Republi- vića, koristeći upravo medijske materijale koje je proizvela Slobodna
ke Bosne i Hercegovine, što dovodi u pitanje i same tekovine boš- Bosna. Ono što daje posebno odvratnu notu cijelom slučaju jeste
njačke borbe za državu. Neke se generale ubija i uništava politički što se Fikreta Muslimovića napada i optužuje samo zbog toga što je
instrumentaliziranim pravosudnim progonima da bi ih se pretvorilo uspješno radio svoj posao. A posao načelnika Uprave bezbjednosti
iz časnih ratnika u ratne zločince, druge, one koji više nisu među ži- jeste da provjerava, ovjerava te dalje prosljeđuje prikupljene bezbjed-
vima, razvlači se po publicistici kako bi se ukaljalo sjećanje na njih, nosne i sigurnosne procjene i dokumente koji mu dolaze. Nezamisli-
dok se na treće nasrće putem “nezavisnih medija”, u pokušaju da vo je da postoji vojna organizacija koja ne posjeduje takav organ za
im se još za života potpuno uništi ugled kako bi ostali u sjećanju kao bezbjednost. Pošto nam je poznato da su nakon Daytona prva meta
negativci. Krajnji je cilj, naravno, izvitoperiti kolektivno sjećanje, od sabotaže i subverzije bili upravo autohtone obavještajne i bezbjed-
borbe za vlastitu državu napraviti besmisleni historijski incident koji nosne strukture, konstantni pokušaji kompromitacije te demonizacije
treba zaboraviti što prije, a od Armije Republike Bosne i Hercegovi- Muslimovića i uopće funkcije koju je obavljao, mogu se promatrati i u
ne, vjerovatno najmoralnije i najčasnije vojske 20. stoljeća, napraviti svjetlu narušavanja sposobnosti, unutrašnjeg imuniteta, jednog kolek-
bespotrebnu bandu. Jer ne može valjati ona vojska čiji su generali tiva da se odupre prodoru vanjskih utjecaja.
bili zločinci, nesposobnjakovići ili pokvarenjaci, niti može biti valjana Ipak, najsimptomatičnije od svega jeste to što se oni koji demoniziraju
borba koju vodi takva vojska. Fikreta Muslimovića pokušavaju predstaviti kao zaštitnici države i na-
Zasigurno najveća žrtva medijskog pravca napada na značajne lič- roda. Da nije toliko tragično, bilo bi krajnje smiješno promatrati kako
nosti jeste general Armije Republike Bosne i Hercegovine Fikret se mediji koji su godinama vrijedno radili da ratnu vlast na čelu s Ali-
Muslimović. Već više od dvije decenije, s manjim ili većim prekidima, jom Izetbegovićem prikažu ili kao zavjereničku grupu opasnih namje-
traje medijska kampanja demonizacije generala Muslimovića. Ona ra, skupinu vjerski fanatiziranih lopova ili nekakvu bošnjačku državnu
je počela još u ratu, a pokrenuli su je svi oni nezadovoljni procesom mafiju, danas pokušavaju da se predstave kao oni koji su spriječili da
uvojničavanja i ustrojavanja Armije Republike Bosne i Hercegovine, Fikret Muslimović ostvari veći utjecaj na tu istu vlast. Posebno je ur-
njenog čišćenja od kriminogenih elemenata i paralelnih centara moći nebesno promatrati kako se Fahrudin Radončić i Senad Avdić, tipovi
te pretvaranja iz građanske milicije u Armiju, istinsku oružanu silu koji su preko svojih medija častili jedan drugog najgorim epitetima i
Bosne i Hercegovine. Svi oni koji nisu mogli pratiti takav trend, radi optužbama, između ostalog da su bili ili ostali saradnici obavještajnih
vlastitih moralnih, karakternih ili profesionalnih nedostataka, svojski službi, danas u svojim napadima na Muslimovića pozivaju na integritet
su se trudili da ospore čitav taj proces i da ga dovedu u pitanje. Pri i vjerodostojnost onoga drugog. Tu dolazimo do dileme, ako povjeru-
tome, glavna meta im je redovno bio general Muslimović, prvo kao jemo Fahrudinu Radončiću da je Senad Avdić novinar čiji su tekstovi
načelnik Uprave bezbjednosti Štaba Vrhovne komande ARBiH, za- u vezi s Fikretom Muslimovićem “tačni i lucidni”, onda bismo morali
tim kao načelnik Uprave za moral u Štabu Vrhovne komande Armije povjerovati i u Avdićeve tvrdnje da je od nekih osoba potvrđeno da su
RBiH, a od maja 1994. godine i predstavnik Armije RBiH u Združe- Fahrudin Radončić i njegov brat “kosovci”. S druge strane, Radončić je
nom štabu-stožeru Armije RBiH i Hrvatskog vijeća obrane. Indikativ- svojevremeno u vezi s informacijom da je bio saradnik KOS-a pod kod-
no je da su se ovakvi napadi, putem medija, nastavili i nakon agresije, nim imenom Šćepo tvrdio: “Nisam ja Šćepo, Šćepo je Senad Avdić.” I
gdje je pogotovo napadana Muslimovićeva dugogodišnja pozicija kome tu vjerovati, KOS-u, UDB-i ili Upravi bezbjednosti Štaba Vrhovne
savjetnika za vojna pitanja predsjednika Predsjedništva RBiH, pri komande ARBiH?
Sastavio: M. D.

STAV 12/12/2019 23