Page 71 - STAV broj 154

STAJALIŠTA

KRIVO SRASTANJE

Jedan od onih dana

“Znaš li ti
šta je psihička

Piše:

sekunda”SadikIbrahimović
Iz predostrožnosti, a siguran da je ovo jedan od onih dana
kad sve ide onako kako ne treba, kući se vraćam taksijem.
Majku zatičem usnulu. Mirno spava, ali blijeda je, iznurena
i, prvi put to uočavam, nekako sićušna, kao da se doslovno
uvukla u sebe

– Kako ti je mati? Bez pozdrava, uvoda i ničim izazvan, neobičnim temama... Ima tu, kažu tekstovi
– Onako. priča mi ovo: o meni u toj kutiji, ima tu, piše u njima,
– Djeca velika?! postmodernističkih književnih postupaka
– Jesu. – A vazda pametan, talentiran, inova- gdje, kako vele, događaj sam po sebi ne
– Jesu li završili škole? tivan, iskričave misli, duhovit i to na en- uvjetuje nastanak književnog teksta, što
– Jesu. gleski način duhovit! Da, da, šta me gle- je tačno, jer, darovit i inovativan, svjesno
– Je li se neko od njih udao, oženio? daš?! Imam punu kutiju takvih novinskih sam kompoziciono gradio takvu literarnu
– Jeste, kćerka. tekstova! Pa, snažan u proznom iskazu, arhitektoniku... Pa, utjecaj Selimovića, što
– Jesi li se ti oženio? pa iskričave... ne, to sam već rekao! Eh, mi nije baš drago... Selimović je, narav-
– Nisam. da! Majstor kratke forme, a teška je to i no, veliki autor, ali... Znaš, nikad nisam
– Zašto nisi? zahtjevna književna forma, ne može to, je volio da moje pisanje trpaju u određene
– Neće me niko. li, svako, a ja, darovit i lucidan, to mogu, stilove, obrasce... I tako, već godinama,
– Otkud to?! Pa ti si uvijek bio faca! lahko i lepršavo, poigravam se stilovima, od knjige do knjige, uvijek isto: darovit,
– Eto, nisam više. Ćao! velikog spisateljskog potencijala, a para
– Hej, gdje žuriš?! Htjela sam te... Nedugo potom, a to, nigdje, dragi si moj! Nigdje! Znaš li ko-
Evo, tačno ovako, i to u hodu, u svega uviđam, već nije slučajnost liko sam knjiga napisao?
dvadesetak sekundi, trajao je “razgovor” nego jedan od onih dana – Znaš li ti šta je psihička sekunda?
s bivšom komšinicom, ženom enormne određenih za susretanje – Ne, ne znam!
radoznalosti i nevelike pameti, na koju s ahmacima i slušanje – Molim te, idi! Nemoj da to saznaješ
sam, nakon mnogo godina, ovih dana njihovih nebuloznih priča, od mene! Na nekoliko sam sekundi od
slučajno natrapao po izlasku iz apoteke u susret mi ide Fuad psihičke sekunde! Hajde, idi!
natovaren gomilom skupih i uglavnom Kršlak, zgubidan i vječiti Iz predostrožnosti, a siguran da je ovo
neučinkovitih lijekova za moju bole- pisac u pokušaju. Ljut je i jedan od onih dana kad sve ide onako
snu majku. razočaran. Ima, veli, novu kako ne treba, kući se vraćam taksijem.
Nedugo potom, a to, uviđam, već nije knjigu, ali niko je ne želi Majku zatičem usnulu. Mirno spava, ali
slučajnost nego jedan od onih dana odre- objaviti blijeda je, iznurena i, prvi put to uoča-
đenih za susretanje s ahmacima i slušanje vam, nekako sićušna, kao da se doslovno
njihovih nebuloznih priča, u susret mi uvukla u sebe.
ide Fuad Kršlak, zgubidan i vječiti pisac Sjeo sam pored nje i dugo je držao
u pokušaju. Ljut je i razočaran. Ima, veli, za ruku, sve dok se nije probudila i pro-
novu knjigu, ali niko je ne želi objaviti. šaputala kako je dan siv i tmuran. Ništa
nisam rekao. n

STAV 15/2/2018 71