Page 45 - STAV broj 177
P. 45
da prikaže sve svoje vještine i pokaže Kad je Diego otišao u Italiju, Don Miguel se nekako
svoj dar na način koji taj dar i zaslužuje. razbjesnio. Moj otac i majka su mu dopuštali da čini što
god poželi: da im se izruguje i pravi predstavu od teških
Tako je to bilo. vladarskih poslova. Činilo se da je sad počeo pretjerivati.
Ipak, vjerovao sam, u tom tužnom Toliko ponekad da je izgledalo da on doista vjeruje kako je
susretu, da Don Miguel zaista voli tog gospodar života i smrti i kako on može učiniti sve što mu
svog dalekog rođaka i da mu nije sve- dođe na um. A na um su mu dolazile posve sulude stvari.
jedno što se stvari događaju onako kako Stvari koje niko u vladarskoj porodici ne bi povjerovao
se događaju.
A onda su stvari počele ličiti na bolest. Nastao je muk kad je prstom poka- I onda je uslijedila rasprava, teška
Ne moju. zao na Don Alhambra i izgovorio gla- rasprava čije riječi nisam u potpunosti
Tad to niko nije mogao znati. sno i žestoko: razumio, ali sam shvatio da Don Migu-
Don Diego, čije su oči vidjele kroz el ne brani svoj posao i svoj život, iako
ogledala, nije bio tu. On je u to vrijeme – Ti ćeš biti prvi u tom plamenu je to govorio, nego da iz njega govori
bio u Italiji. Putovao je da vidi neke sli- pročišćenja! neka panična ljubomora koju sam prvi
kare i njihove slikarije. I sve je bilo u put vidio u životu i koja me zaprepasti-
tome. Iako je to putovanje od samog po- Tad je nastalo nešto što je zauvijek la. Ništa mi u tome nije bilo jasno osim
četka bilo sumnjivo. promijenilo Don Miguelov bijes. da je stvar nepravedna i, na neki način,
Od onog trenutka kad je došao kod vrlo opasna.
nas Peter Paul Rubens, Diego se promi- – Ovo je bilo naporno, Don Miguele,
jenio. Vidio je nešto u riječima Ruben- odmori se malo. Da vidimo sad tvog ro- – Sad znam zašto vi nikada nećete
sovim što ja nisam vidio. đaka. Hoćemo li prepoznati nešto novo narasti – rekoh im ljutito i otrčah odatle.
Niti iko drugi. od vašeg porodičnog dara...
Ili to nisu bile riječi, nego potezi. Najednom su i svi okupljeni patuljci
Nisam znao. To je kazala moja majka. izgledali drukčije. Nisu svi mislili isto
Do tog trenutka mi se činilo da on Don Alhambro, zbunjen, pogledao kao Don Miguel, naravno, ali iznad nji-
o slikarstvu zna sve. I da je bolji slikar je i u mog oca. On mu je samo pogle- hovih glava i pokreta stajalo je nešto sud-
od Rubensa. dom pokazao da to misli i njegova žena. binski moćno, nešto što ih je pretvaralo
Ali nikad ne znaš kod tih slikara. Iskoračio je i spotaknuo se. u marionete, neka nevidljiva ruka ih je
Oni su zaista neki svijet sam za sebe. Nastao je muk. pomjerala kao da je sam Don Miguel bio
I tako se i ponašaju. Onda je pokušao zaplesati i opet, još majstor lutkar.
U svakom slučaju, kad je Diego otišao teže, pao.
u Italiju, Don Miguel se nekako razbje- Niko nije znao šta se događa. Najed- Tako su počeli čudni događaji koji
snio. Moj otac i majka su mu dopuštali nom Don Alhambro, kao da se oslobađa su se odigravali u narednim danima i za
da čini što god poželi: da im se izruguje tereta, izvadi jedan cvijet i njegov korak koje nikad nisi mogao znati jesu li isti-
i pravi predstavu od teških vladarskih posta sigurniji. Vadio je potom cvijet za niti ili su samo niz spletaka iza kojih je
poslova. Činilo se da je sad počeo pretje- cvijetom dok se nisu skupili u ogroman ko zna šta.
rivati. Toliko ponekad da je izgledalo da buket i, u neopisivo dražesnom nizu ko-
on doista vjeruje kako je gospodar živo- raka, ponudi ga mojoj majci. Patuljci su se u tom vremenu nekako
ta i smrti i kako on može učiniti sve što Rijetko sam vidio tako lijep osmijeh udaljili od mene, a Don Alhambra sam
mu dođe na um. A na um su mu dolazi- na njenom licu. vidio samo jednom, i to kako zamiče na
le posve sulude stvari. Stvari koje niko I svi su počeli pljeskati. kraju hodnika. Potrčao sam tad za njim,
u vladarskoj porodici ne bi povjerovao. Učinilo mi se čak da vidim suzu u ali dio iza zavijutka bio je prazan.
Osim možda starog, slijepog Antonija. oku svog oca.
Don Miguel je skakao i vikao i svi su Nagradio je Don Alhambra, čini se Ne sjećam se da sam ga ikad poslije
se valjali od smijeha. više nego što je ikad Don Miguela. vidio. Ili bilo ko drugi. Govorilo se opet
– Sve ću vas ispratiti u plamen – vi- Bar je tako mislio Don Miguel, čije samo o Don Miguelu, dok je Don Alham-
kao je. je lice bilo bijelo kao zid. brov tužni smiješak blijedio u pamćenju.
I smijeh je rastao u plamen. – Neka ostane – rekao je neko od njih
A onda je nastao muk. – on još uvijek gotovo da je naš. Dok stojim mrtav pred Diegovom
slikom, pitam se ko je na njoj sa mnom:
Don Miguel ili Don Alhambro? n
STAV 26/7/2018 45
