Page 44 - STAV broj 177

STAJALIŠTA

Apokrifni frazarij

Iz andaluzijske povijesti

PATULJAK
BALTASARA

Piše:

CARLOSAIrfan HOROZOVIĆ
I onda je uslijedila rasprava, teška rasprava čije riječi nisam u
potpunosti razumio, ali sam shvatio da Don Miguel ne brani
svoj posao i svoj život, iako je to govorio, nego da iz njega
govori neka panična ljubomora koju sam prvi put vidio u životu
i koja me zaprepastila. Ništa mi u tome nije bilo jasno osim da
je stvar nepravedna i, na neki način, vrlo opasna.
– Sad znam zašto vi nikada nećete narasti – rekoh im ljutito

Don Miguel je izgledao srdito. u kojoj su bili njih dvojica. Protrljao sam – I nikako nisi mogao zaključiti šta ti
Nije mi odgovorio na pitanje. oči. Ispred mene su stajala dva Don Mi- govore? – ljutito je šaptao Don Miguel.
Glumio je, zapravo, da me guela. I smiješili su se. I jedan i drugi.
nije čuo. Jer on je vrlo rijet- – Ništa mi nisu ni govorili – odgo-
ko bio nepristojan. Samo kad je izvodio – Ovo je moj daleki rođak Don Al- vorio mu je Don Alhambro.
svoje predstave, ustvari. Tad je sve bilo hambro – kazao je Don Miguel.
dopušteno. – Kako da ti i kažu. Bojali su se.
– Ne, ja sam Don Miguel, a ovaj tu Odmah su vidjeli da si čovjek iz dru-
Nije bio kao Don Antonio. On je je Don Alhambro – ljutnuo se drugi gih prostora... Oni istiniti prepoznaju
uvijek izgledao srdito. Za one koji ga Don Miguel. se po očima.
ne poznaju.
– Očito bi bilo bolje da nas neko drugi – A ti?
A onda je došao Diego. upozna... – govorio sam i onda dodao – – Šta ja?
Neobičan čovjek. neko ko vas je u stanju razlikovati. – Ti si odavno naučio da te prepozna-
U jednoj je ruci držao paletu, a u ju po očima. Kao doušnika...
drugoj kist. – On je u tirkiznoj odjeći – gotovo je Tad je Don Miguel udario Don Al-
I iza njega su ostajala okamenjena zagalamio Don Miguel. hambra. Nije se dobro čulo, ali Don Al-
ogledala. Znam to. Vidio sam samog sebe hambro je pao i, kad sam ja izišao iza
u tim ogledalima. – Kako sam to mogao znati zavjese, kapljica krvi je bila na njego-
Jedino je Don Miguel uvijek bio tužan. – odgovorih. vim usnama.
Osim jedanput. Ali to nije imalo veze – Šta se dogodilo? – pitao sam.
s Diegovom paletom. Dogodilo se neko- Jedino sam ih po odjeći mogao – Ništa – odgovorio je Don Alhambro.
liko dana nakon što je došao iz Grana- razlikovati. – Nezgodno sam se spotaknuo i udario.
de Don Alhambro. Nisam znao kad je i I to je bilo sve u tom susretu.
kako došao. Nisam dotad ni čuo za nj. Don Alhambro je bio u tirkiznoj Poslije sam sve manje viđao Don Al-
Slučajno sam tog jutra ušao u prostoriju odjeći. hambra. Uvijek je tu bio Don Miguel da
izvijesti o njegovoj bolesti i nesposobnosti
A Don Miguel u tamnoljubičastoj.
Kao i obično.

Nešto kasnije tog dana vidio sam ih
iza zavjese. Govorili su tiho. Ipak sam
ih čuo.

44 26/7/2018 STAV