Page 49 - STAV broj 177
P. 49
i njegovu jedinicu, ali je i Asim nevjero- Dvojica “gazija” Kasim i Rasim i njegovu iskrenost jer je uvijek govorio
vatno uvažavao komandanta. Zijad Nanić na mezaru brata Asima onako kako je i kakvo je stanje na terenu.
navodi situaciju koja je najbolje oslikavala Želio je biti dobar primjer drugim borci-
međusobni odnos Izeta Nanića i Asima mi se tu dojmio. Tu sam se uvjerio da u ma da se ne treba bojati. Često je govorio:
Topalovića: “Komandant Nanić, kojeg njemu ima nešto posebno. U tim borba- ‘Ideš ili da pobijediš, ili da pogineš!’ Od
su njegove starješine odmilja zvale Bego, ma i izviđanjima uvijek se nametao kao izbijanja rata do pogibije mislim da nije
često je imao običaj svojim saradnicima jedan od boljih i hrabrijih boraca. Posli- izostao ni iz jedne bitke. Nije bio zabu-
koji postavljaju besmislena pitanja ili ne je postaje komandir odjeljenja, voda i na šant, nije uzimao bolovanje i slično. Kad
urade ono što im se kaže uputiti riječi: kraju čete. Posebno se istakao u akcijama je bio slobodan, čim bi čuo da je negdje
‘Čudim se ja tebi.’ Pošto se to razumije- prema autonomiji, gdje je i izgubio život akcija, ili da je zapucalo, dolazio bi sam.
valo kao ‘baš si glup’, ili ‘baš si smotan’, na Kestenovoj glavi prilikom vraćanja iz- Nije ga trebalo zvati. Rat je započeo kao
Asim je izbjegavao da dođe u situaciju da gubljenih položaja 503. cazinske brigade. obični borac, a poginuo je kao komandir
mu komandant to kaže. Tako je koman- Nakon što je teško ranjen, podlegao je u čete. Postoji opće mišljenje da je Topal bio
dant jedne prilike poslao Asimovu grupu bolnici u Bihaću. On je bio tip koji nikad najhrabriji bužimski borac. Ja kad bih bi-
na kotu Čardak i uspostavio vezu s njim. nije zalijegao. Išao je hrabro, nekad čak i rao ko je bio najhrabriji u brigadi, među
Pitao ga je: ‘Topale, šta ima?’ Kaže Topal: sam. Također je značajnu ulogu imao na pet-šest najhrabrijih, ne znam koga bi
‘Ne mogu nam pera odbiti. Nema šanse Spahićima, u vrijeme Februarske ofanzive stavio ispred njega. Bili su hrabri i Mu-
da uzmu ovu čuku.’ I naravno, nisu je ni na bihaćkom ratištu. Tad smo išli zajed- harem Šahinović Hari i Omer Ičanović
uzeli. Ali, interesantno da je u tom mo- no da uspostavimo neke linije. On je i tu i još neki komandiri i obični borci. Ali
mentu dok je razgovarao s komandantom prednjačio u odnosu na ostale. Iz bitke u ispred njega da je neko bio hrabriji, ja ne
Nanićem Asim bio sam na toj čuki. Sam bitku izlazio je s većim autoritetom. Među bih mogao nikoga staviti. Znači, za neku
samcat. Poslije se dugo kroz smijeh pre- borcima se nametnuo kao vođa i lider. I nijansu bih ga stavio ispred svih ostalih”,
pričavalo: ‘Jaki smo k’o zemlja, šefe, ne borci su ga takvog prihvatili, ali i koman- kazuje Elkasović.
mogu nam pera odbiti’ itd. I onda je Topal diri i komandanti drugih jedinica. Voljeli Svoje pohvalno mišljenje o Asimu To-
u jednom momentu rekao: ‘Ja volim tri su ga i cijenili i komandant Nanić i Du-
puta poginuti nego da mi Bego kaže: ‘ču- daković. Nanić je pored hrabrosti cijenio
dim se ja tebi, Topale.’ Ta odanost prema
komandantu Naniću bila je nevjerovatna.”
IDEŠ DA POBIJEDIŠ ILI DA POGINEŠ
Komandant 2. jurišnog bataljona i
bataljona “Hamze” Agan Elkasović Asi-
ma je poznavao od rane mladosti jer su
odrastali u istom naselju.
“Asim je mlađi od mene nekoliko go-
dina. Sjećam se da je uvijek bio odlučan i
da je znao šta želi. Početkom rata zajednič-
ki smo sudjelovali u onim prvim seoskim
stražama, kada je izbio rat u Hrvatskoj.
Poslije, kad se desio napad na Bućevce,
Asim je došao s ‘Hamzama’ i već tu se po-
kazao kao dobar borac. Kasnije smo uče-
stvovali u istoj grupi. On je bio borac, ja
borac-izviđač prilikom osvajanja Ćorko-
vače u akciji ‘Oganj’ 7. oktobra 1992. go-
dine. Tada je Hunjo rahmetli bio koman-
dir odjeljenja ‘Hamze’, a Asim i ja smo
bili u istoj grupi. Vidio sam tada da je u
cijeloj toj grupi ‘Hamzi’ Asim odudarao
po svojoj hrabrosti i odlučnosti. Išao je
prvi prema neprijateljskim linijama i baš
Nenadmašivi “Hamza” paloviću Elkasović završava na sljedeći
način: “Ne postoje riječi kojima bi čo-
vjek mogao opisati sve značajne podvige
i herojstva koja je uradio rahmetli Asim.
U povodu smrti Asima Topalovića Topala, ratna novinarka Merima Ćurt napisala je: “Često Bužimska brigada iznjedrila je mnoge
je govorio: ‘Smrt na Allahovom putu u borbi za Bosnu i svoj narod za mene bi bila nagra- heroje i, dok se sjećam jednog po jednog,
da, moramo biti dostojanstveni.’ Koliko je samo bio gord i ponosan. Svi su mu se divili, uzdasi naviru iz dubine duše. Mnogi se
jer su o njegovoj snazi, brzini i vještini kolale mnoge priče. Bio je čvrst i čestit, pravičan i slažu da je Asim zasigurno bio na čelu
iskren, a starije je poštovao na onaj zdrav način, bez straha i laskanja. Njegova hrabrost svih poznatih i nepoznatih, živih i mrtvih
bila je dostojna svakog poštovanja, tim više što nikad nije bučala razmetljivošću, nego heroja 505. viteške brigade. Zadužio nas
trajala kao smiren, a čvrst odnos prema svemu. Sve je činio s osmijehom i dobre volje, je da ga nikada ne smijemo zaboraviti i
mada sam bezbroj puta u njegovim iskrenim i bistrim očima mogla osjetiti zabrinutost da moramo pričati mlađim generacijama
zbog ranjenog ili palog borca, prijatelja, brata, ili nepravde koju je iz dna duše prezirao.” ko je bio ovaj skromni heroj!” n
STAV 26/7/2018 49