Page 20 - STAV broj 322-323

RAMAZANSKI BAJRAM

Begovska odjeća, par snimljen
u Eminagića kući u Tešnju Maglajski topdžija
Dolame su ogromni kaputi, toliki da je čovjek dolamom mogao resama. Anterija je veliki plišani ogrtač koji doseže do člana-
prekriti konja, dolama je bila dužine do ispod koljena, boga- ka, širok u donjem dijelu, u gornjem uz tijelo, srmom se ukra-
to ukrašena srmom, zlatnim i srebrenim nitima. Iako dolame šava i ukrasnim zlatnim i srebrenim trakama. Anterija ima ši-
imaju rukave, one se češće nose kao ogrtači. roke rukave od lakata rasječene koji dosežu do koljena. Ispod
I ženska odjeća također je kategorizirana kao begovska, grad- nje je išla duga haljina od pamuka, od materijala koji se zove
ska i seoska. Za izradu se uglavnom koriste prirodni materijali. bez melez, fino pamučno platno koje je protkano zlatnim i sre-
„Ako govorimo o begovskoj ženskoj nošnji, nju čine an- brenim nitima. Oko svega je pas ukrašen srmom. Zanimljivost
terija, kalkan, kapa s pepelukom, ukrašena dukatima i crnim ove odjevne kombinacije jeste to da uopće nema kopčanja. Što
se tiče gradske ženske nošnje, nju karakterišu dimije. Mnogi
prave smutnju i kažu da su dimije seoska nošnja. A nije istina.
Dimije, prsluče, košulja, fesić s dukatima – to je gradska noš-
nja. Početkom 20. stoljeća ta moda se počela širiti i na selo, pa
su seoske djevojke i žene koje su mogle to sebi priuštiti počele
šiti dimije. Dimije su iz grada došle na selo. Ima jedna priča
iz mog kraja. Naime, djevojka iz Visokog se udala za momka
iz jednog tešanjskog sela i došla u dimijama. Bila je sigurno iz
grada, a došla u porodicu poljoprivrednika. Kaže svekar: ‘Ova
VAŠ PARTNER U IZGRADNJI mlada meni ne može u kuću, ona je u dimijama.’ Bile su tu i
obikuše, mladina familija, i nije im baš bilo jasno zašto se svekar
protivi, pa on pojasni: ne može ona u dimijama na njivi radi-
ti. Istina, lakše je raditi u seoskoj nošnji, to su duge haljine do
ispod koljena, a ispod pelengaće, gaće do članaka od pamuka.
Kod gradske odjeće ječermice prsluče bilo je ukrašeno srmom,
zlatom, a na glavu je išao fesić. U suštini, bilo je slično ovome
što imamo danas, mi danas kupujemo brendiranu odjeću, a u
ona vremena dođi bi majstoru i naruči, ako hoćeš da bude lije-
po, lijepo i plati. Evo, nedavno mi došao čovjek hoće da naruči
komplet begovsku nošnju s dolamom. Hoće da ima nošnju za
Ajvatovicu, ali kazao mi je da hoće da bude najbolje obučen na
Ajvatovici. U razgovoru s njim shvatim da on može sebi priu-
štiti 1.000-2.000 maraka za takvo odijelo. Ono što je danas jed-
no muško ‘Burberry’ odijelo, to je nekada bio jedan komplet
begovske nošnje“, objašnjava Jašić.
Fehrudin je cijeli svoj radni vijek proveo u konfekcijskoj
Kimeel d.o.o. firmi. Od 1982. godine bio je član kulturno-umjetničkog druš-
Džemala Bjedića 182, Sarajevo tva i, kako se bavio krojenjem i šivenjem, počeo je održavati
kostime za kolege iz folklora. Od 1996. godine počeo se baviti
Tel: +387 33 464-105,789-926 krojenjem i šivenjem tradicionalnih nošnji. Kaže da je svjedok
da je od 1996. godine do dana današnjeg svake godine sve više
Fax: +387 33 789-925 interesa naših ljudi za tradicionalnim nošnjama, posebno naših
Mob: +387 61 574 462 ljudi koji žive vani. I ovog Bajrama tradicionalnu odjeću nosit
će Bošnjaci u Šapcu, Zagrebu, Beču, Münchenu, Sidneyu... „To
kimeel@bih.net.ba www.kimeel.com je garancija da će naša nošnja, kultura i tradicija opstati“, kaže
Fehrudin. n

20 7/5/2021 STAV