Page 72 - STAV 67 16.06.2016

KULTURA

nevesele. Ja se osvrći ovamo i onamo, te kao našao se u nez- Do naše kuće sjedio je kadija, vrlo poznat sa svoje učenosti
godi; ko me dovede ovamo i što ću i kako ću? A tek će jedna, i mudrosti no siromah, jer je bio prav i velikodušan.
najljepša među djevojkama: On je imao sina Ahmeta, koji se i sam knjizi naučio, ali
- Jakube, ja sam te dovela ovamo. nije toliko mario za knjigu, koliko za lov, za konje i druge za-
- Ama - iščudih se ja - ono bijaše zmija. bave. A bio je lijep kao upisan, najljepši čovjek u gradu i u
- Ja sam to bila, veli ona, nego ti si umoran i žedan i gladan, svoj državi. Mi kako smo bili u konšiluku, viđali smo se, pa i
pa napij se i najedi, a taman dotle će i zazoriti, a tad ćemo mi zamilovali smo se. On mi se kleo na vječitu vjernost i tu kle-
sve što nas vidiš opet se pretvoriti u zmije i razinićemo se iz tvu ponavljao mnogo puta a i ja sam ga voljela neizmjerno.
ovih dvora, pa tek ćemo se sabrati sjutra u veče. Bih obezumila da ga ne vidim bar svakog dana po jedan put,
Za to već ti ovdje sjutrašnji dan prospavati, a kad u veče ako ne i više puta a i on tako isto. Ako je lov donio, poslaće i
dođemo, imaćemo kad cijelu noć, te ću ti ja ispričati što ti va- meni, ako je pazar, te je našao što lijepo, kupio je i meni a ako
lja znati. me jedan put na dan vidi, tri puta mi i četiri šalje pozdrave.
Zasjednem ti ja tako te jedi, braćo moja, koliko mi je tr- Sultan, koji je tada u našoj državi vladao, bio je čovjek loše
buh ponio! Evo još i sad sam željan onih jela i onog voća i ćudi. Njegova ćud bila je dogrdila svima i mal te se nije narod
one vode!... Odvedoše me i da spavam a ni sad vam ne umijem bunio protiv njega, no on opet bio je toliko mudar, te je znao
reći, kakvi ono bijaše jatak i oda šta, ali, pet cara da združe šta valja činiti da se narod zavara. Kad je osjetio u narodu ne-
svoje blago, ne bi ga mogli otkupiti. Svileni dušeci sve čistom zadovoljstvo protiv sebe a on odmah otjera velikog vezira, pa
paučinom punjeni a kreveti zlatni i biserom iskićeni. Čirak, uzme onog za vezira koji je narodu najomiljeniji; drži ga dva-
bolan, od jednoga dijamanta a svijeća od dragoga kamena, pa est i triest dana, dok se narod utiša i svak legne na svoj posao,
se i ne pali već onaj dragi kamen svijetli bolje no da si upa- pa ga onda otjera i uzme opet onoga, koji će ugađati njegovim
lio sto svijeća. Legnem ti ja tako carski, škripi ona svila poda ćudima. Tako jedan put, kad je dogrdilo i narod se mnogo uz-
mnom a povija se pamučina i tada mi padoste vi svi na pamet, bunio, uzme on kadiju, Ahmetovog oca, za velikog vezira, jer je
te velim u sebi: šta li radi sad ona moja sirotinja što spava na kadija, kao učen i velikodušan a prav, bio vrlo omiljen u narodu.
slamnjim i vunenim dušecima, a svijetli joj lojana svijeća!... Ali, kadija je znao da će ga sultan za tim otjerati, pa mu
Tu se Hadži-Jakub zasmija a i mi svi, te danusmo jedan kaže: “Meni nije do vezirstva, dosta mi je i što sam kadija; a
čas, a taman i dijete donese još po jednu kavu, te ulijepismo i nije mi ni do toga da se igraš, care, sa mnom te da me poslije
pripalismo još po jednu cigaru a Hadži-Jakub nastavi: ni kriva ni dužna tjeraš. Budem li kriv, sam ću položiti glavu
- Cio sam dan slatko prespavao, a i ko bi se sjetio u tako na panj, pa ti sijeci; budem li prav, pa me otjeraš i ocrniš mi
carskim dušecima, da se budi. Kad dođe pred akšam a moja obraz, neću ćutati?” Car proguta ove oštre riječi svoga novog
svijeća od dragog kamena opet zablješta, jer preko dan nije velikog vezira što je tada bio na muci, ali ne prođe ni dvaest
toliko sjala, te me udari onaj blijesak u oči, pa htio ne htio dana a on otjera kadiju, pa još ga osramoti što naredi da mu
probudih se od one svjetlosti; umih se đul-vodom a iz zlatna na sred pijace udare degeneke.
legena, te kad izađoh iz odaje, a u dvoru sve djevojke na oku- Tada se kadija razgoropadi i iskupi oko sebe sav narod, te
pu, sjede onako nevesele i ćute. cara napustiše i njegovi najbolji prijatelji. A kad vidje car da
Ona moja - opet vam kažem najljepša među tolikim lje- je ostao sam, a on sjede noću na najboljega hata i pograbi bla-
potama - uze me za ruku, te izvede u bahču, pa sjedosmo na ga što je mogao, te pobježe u drugu državu. Narod osta bez
jednu biljurnu klupu. Kakva je to bahča ne umnjem vam je cara te proglasi kadiju za svoga cara i postavi ga na prijesto.
opisati i ja je se tek ovako ne mogu sjetiti, već kad zažmurim, Tako on od siromašnoga kadije postade car a njegov sin Ah-
pa tako dugo, dugo ućutim a ono izađe mi pred oči, te se sje- met princ, najljepši među prinčevima sviju država.
tim i onih potočića što ne žubore kao ovo naši potoci, nego Ali tad ni onaj Ahmet ni daj Bože, zaboravi sa svim na si-
njihov žubor to je najljepša pjesma što si je kad god čuo, pa rotu ćerku Abdule samardžije; ni da me pozdravi, ni da čuje
svaki potok drugu pjesmu žubori; pa onda ono cvijeće, kao za mene. A jednoga dana... sav u zlato i u svilu obučen, sa
da svaki cvijet u kruni ima svijeću ili kao malo oko, ja li kao velikom pratnjom, ode u drugu državu i malo za tim dovede
zvijezdu; pa onda bilbili na grani poje pa sačekavaju jedno otud sultansku ćer i oženi se njome. A na skoro za tim umrije
drugo. Ih, ih, ih, te bahče ne ću nikad zaboraviti! Što zaželiš i kadija, te carstvo ostade na Ahmetu.
to ti zamiriše, ja velim: nek miriše feslijen a ono miriše cijela Kako je meni bilo i kako mi je još i sad, ne umijem ti,
bahča feslijenom; poslije kažem zimbil, pa đul, pa zambak, Jakube, kazati jer ja Ahmeta nijesam prestala voljeti, pa ga
pa sve redom što zaželiš to ti miriše. volim evo još i sad! Ali, kad mi na skoro za tim umrije otac,
Sjedimo ja i djevojka tako u sred te ljepote, te ona mi te ostah samohrana na svijetu, bješe mi još teže i zaklela sam
poče kazivati: se, zaklela sam se na grobu očevom, da ću se Ahmetu osveti-
- Jakube, Jakube, vidim da si sevaplija čovjek, te ti neće ti. Molila sam se Alahu dan i noć da me pretvori zmijom i da
ostati nezahvaljeno za ovo što si mi dosad učinio a ako mi i me snabdije najljućim zmijskim otrovom, te da bi se mogla
dalje uščiniš, što će te zamoliti, ni to ti neće biti badjava. osvetiti i, Alah mi evo ispuni želju.
- Što mogu učiniću - rekoh ja a ne mogu oči skinuti sa one Sad sam zmija, a i sve ove druge djevojke što ovdje vidiš,
ljepote, nego sam se zakovao za klupu, pa dršćem od njenih očiju. sve su to zmije i sve su moje sudbine. Ostale su samohrane,
- E onda da ti kažem. Ja sam ćerka jedinica Abdula samar- bez oca i majke, bez brata i bez ikoga, koji bi ih osvetio a sva-
džije, u prestonici koja je daleko odavde tri dana i tri noći. Moj ku je izdao njen dragan, te su se umolile Alahu i postale su
otac nije bio bogat čovjek, ali je zarađivao toliko, da smo mo- zmije. Mi sve ovdje zajedno boravimo, te združili smo svo-
gli lijepo živjeti i još preko toga, da me odjene kako prilikuje. je jade. Noću se pretvorimo u djevojke te se ovdje zberemo i
Majka mi je davno bila umrla, pa smo otac i ja sami živjeli. tješimo i krijepimo, a danju svaka postane zmija, te hodimo

Jatak — postelja; legen — bakreni lovor; bilbil — slavuj; feslijen — bosiljak; zambak — krin; degeneci — batine po tabanima.

72 16/6/2016 STAV