Page 47 - STAV broj 438

Edin Numankadić, Izložba ‘Alhemija’
Sotonska ideologija je protiv čovjeka či- oni što nasiljem zemaljsku povijest spajaju s pisca intelektualne vokacije bio je njihov cilj,
nila sve što je bilo u njenoj moći. Mesijan- nebesnom historijom. Savjetovanje je održa- a ne moralno ozdravljenje od razornih poslje-
sko pijemonteštvo jedva se razlikovalo od no u velikj dvorani urešenoj sovjetsko-boljše- dica boljševičkog jednoumlja.
suparničkih spasiteljstava. Zloguke kono- vičkom socrealističkom heraldikom prenatr- „Gomila osjeća i želi, snažno osjeća i snaž-
tacije su i pisca spaljene knjige svrstavale u panom simbolima religioznog odnosa prema no želi“, veli Gustave le Bon u knjizi „Psiho-
okružje zlomisaonih, vampirskih, ozlogla- komunističkoj ideji. Na dnevnom redu jedi- logija gomila“. Gomila nema vremena za raz-
šenih, kolebljivih, podlih, neumolnih, sva- na točka: kako piscu odrubiti glavu. Među mišljanje. Lako joj je nametnuti svoju misao
kakvih, ali i astralnih, spoznajnih, životo- propalim poštarima, partijskim kuririma, i volju. Autoritet je gomili trava za smirenje.
dajnih, kojekakvih. nedoučenim kuharima i kojekakvim bivšim A vođa uživa kad je zatvoren u okvirima repu-
„Prefrigan, znaš, premazan svačim. Proš’o lumpenproleterima, sad velevažnim uzmož- bličke intelektualne verbalističke ideologije.
je on komunističku školu. Izgurao je sve one nicima, bila je zapažena grupica polupoznatih Čast je u Bosni biti moralni apsolut.
koji su bili na putu, poizguravao ih i progu- profesora koji se pozivom nagrađuju zato što Kontrolirati iracionalno, nesvjesno,
rao se. Naboj spontanosti.“ su na vrijeme došli do viših oblika mitološke sugerirano, to je njegova dužnost. Inače,
Posredstvom republičkog vođe, boljše- svijesti. Svi oni povijesnu budućnost osjećaju on uživa kad je u stanju uznemirenosti i
vičko jednoumlje brže-bolje okruži se svojim kao strašnu u svojoj nepoznatosti, neshvat- raspojasanosti strasti. Umjesto da zagospodare
sastavnicama. Na sastanku su bili nazočni: ljivosti, neupoznatosti. sobom, pojedini republički vođe više vole
partijska država, državni kapitalizam, kolekti- Gdje je granica našeg strpljenja i trpljenja? maltretirati pisce i intelektualce i male ljude
vizacija, nacionalizacija, ideologizacija sveko- Nanijeli su piscu teško breme boli kojim ubijati bez dokaza. Oni su čeda države, a kao
likog javnog života, a njih su predstavljali svi ga je sudbina tada naprtila. Dakako, propast što je poznato: socijalistička država je uvijek

STAV 28/7/2023 47