Page 80 - STAV broj 216-217

DRUŠTVO

je to bila bestijalna, životinjska agresija
koja je imala za cilj ubiti što više nesr- IMENA ŽRTAVA UKOPANIH U VLASENICI
ba. I ovdje je bio isti cilj, ubiti što više 20. APRILA 2019. GODINE
nesrba, a to su u Vlasenici bili Bošnja-
ci. Telefonom sam zvao i molio svoje da
odu iz Vlasenice. Zvao sam ih za Bajram Tokom 16. kolektivne dženaze na mezarju Rakita ukopani su: Šaban (Alije) Durmanović,
i opet kada se desio pokolj u Zaklopa- rođen 1929. u Bratuncu, Muhamed (Muje) Salaharević, rođen 1935. u Vlasenici, Ab-
či. Znali smo šta se dešava u Bijeljini i dulah (Davda) Gogić, rođen 1954. u Vlasenici, Sadik (Ibrahima) Džindo, rođen 1947.
Zvorniku, ali oni su bili uvjereni da im u Vlasenici, Mesib (Salkana) Salkić, rođen 1937. u Zvorniku, Sejmo (Adema) Ibrahi-
niko neće ništa i govorili su mi da neće mović, rođen 1960. u Bratuncu, Ismet (Esada) Kavazović, rođen 1925. u Vlasenici,
da idu iz svoje kuće. Kasnije je već bilo Meho (Bajre) Ferhatović, rođen 1962. u Vlasenici, Mevludin (Mehmeda) Hodžić, ro-
kasno da izađu. Pretposljednji put kada đen 1950. u Vlasenici, Haso (Mušo) Musić, rođen 1949. u Vlasenici, Mevlida (Hilme)
sam se čuo s ocem, 24. maja 1992. godine, Ferhatbegović, rođena 1958. u Vlasenici, Akif (Fejze) Smajić, rođen 1930. u Vlasenici,
rekao mi je da su se noć prije zaključa- Adem (Sulejmana) Hasanović, rođen 1945. u Han-Pijesku, Šahin (Alije) Čamdžić, ro-
li u kući i pogasili svjetla, ali su vidjeli đen 1958. u Han-Pijesku, Šemsada (Ismeta) Čamdžić, rođena 1964. u Vlasenici, Mir-
komšije koje su hodale oko naše kuće s sad (Bajre) Ferhatović, rođen 1960. u Vlasenici, Hilmo (Omera) Ferhatbegović, rođen
kapuljačama na glavi. To su sve uradile 1929. u Vlasenici. Također, na mezarju Močila ukopana su tri člana porodice Klempić:
naše komšije. Veli on meni da su hoda- Mustafa Klempić (70) te njegove sestre Nura (67) i Vasvija (64).
li oko kuće, a naredni dan kada smo se
čuli rekao mi je da su razvalili vrata u Izvršio sam pritisak na njega i on je oti- da kažem, privilegiju da ih pronađemo i
prizemlju i na spratu, njega su udarili šao do naše kuće. Rekao mi je da su sva ukopamo, dok se hiljadu naših vlaseničkih
nečim u glavu i onesvijestili, a braću su vrata otvorena i da nešto smrdi iz kuće na rođaka i prijatelja još traži. Znam kako je
odveli. Više se nismo čuli. Majka je se- leš, ali kasnije se ispostavilo da nije bilo tim porodicama. Mi ponovo proživljava-
dam dana ranije sa suprugom i djecom struje pa se meso u škrinjama pokvarilo. mo period kada su do nas dolazile svako-
od braće uspjela napustiti Vlasenicu i Poslije su veze prekinute i nisam se čuo jake priče, ponovo tugujemo, ali mislim
otići tetki u Banoviće”, navodi Mensur. s Ilijom Tijanićem, prvim komšijom koji da je veliko olakšanje sada kada znamo
Posljednje informacije koje su do Men- je i danas živ. On zna da čekamo da nam da su braća našla smiraj pored oca, kada
sura stigle upućivale su na to da Mirsad ispriča šta zna, a prozivat ćemo i njega i znamo gdje su mezari na kojima im mo-
i Meho nisu odvedeni ni u logor, niti u njegovog sina i sve komšije koje su uče- žemo proučiti Fatihu”, navodi Mensur,
Policijsku stanicu u Vlasenici, a niko ih stvovale, tražeći da odgovaraju za svoja dodajući da su mu od uže rodbine ubije-
više nije ni vidio ni čuo. zlodjela”, poručuje Mensur. na još i trojica daidža: Fehro, Muharem
“Kada sam izgubio kontakt s ocem, i Muradif Kolarević.
zvao sam komšije. Razgovarao sam s pr- UBITI “SVAKO BOŠNJAČKO UHO” Hava Ferhatović, rodica ubijenih,
vim komšijom Vujadinom Miljanićem i Otac je, navodi Mensur, do septembra izrazila je bojazan za zdravstveno stanje
s Ilijom Tijanićem, frizerom, čiju je djecu bio u Vlasenici, skrivajući se u kućama sa Šećire, majke ubijenih Mirsada i Mehe.
hranila moja majka nakon što mu je žena starim ljudima i jedući ono što se moglo “Tetka mi je kazala da je duša boli.
poginula u saobraćajnoj nesreći prije rata jesti. Kod komšinice Fate, koju su zvali Dušmani su joj oteli dva sokola. Majka
na šest-sedam godina. Upravo je njegov Ceranka, i kod njenog muža Bajre živjeli je, bojim se kako će ovo preživjeti”, na-
sin Predrag Tijanić bio jedan od jurišni- su nekoliko mjeseci, a kada je naređeno vela je Hava.
ka Miće Kraljevića (načelnik Vlasenice da se svako “bošnjačko uho” u Vlaseni- Dok Mensur i ostale preživjele žrtve
optužen za ratne zločine, op. a.) i braća ci ubije, oni su strijeljani na pomoćnom upiru prstom u one koji su još na slobodi,
Došić, Goran Pajić, to su sve moje komšije igralištu. Oca su našli u masovnoj grob- a ne bi trebali biti, za ratne zločine poči-
koje su direktno učestvovale u odvođenju nici Ogradice, strijeljan je u potiljak iz njene u Vlasenici osuđena su tek trojica
i ubijanju. Ilija mi je rekao da ne smije blizine. Braća su pronađena u masovnoj zločinaca: Dragan Nikolić zvani Jenki,
izaći iz kuće jer se čuje cika i vriska žena grobnici na Jelovačkoj česmi. koji je preminuo prošle godine, te Pre-
i djece i da krv u potocima teče po cesti. “Kada čovjek u životu uspije, a za drag Bastah zvani Car i Goran Višković
Na te riječi sam mu rekao: ‘Gledaj, Ilija, sebe mogu reći da sam uspješan čovjek, zvani Vjetar.
proći će ovo ludilo. Vidjet ćemo se. Ja sam bez braće i oca svi su moji rezultati bili Žrtve ističu svoje nezadovoljstvo zbog
u Rijeci i ne ratujem, ja sam zapovjednik prazni, jer svoje radosti s njima nisam nerada i neprocesuiranja ratnih zločinaca
vatrogasaca, ostat ću živ. Kako ćemo se mogao podijeliti. Nekako je sve to bilo od državnog, ali posebno Tužilaštva
pogledati u oči ako mi sada ne pomogneš?’ u iščekivanju ovog dana da imamo, tako Tuzlanskog kantona. n

80 25/4/2019 STAV