Page 88 - STAV broj 216-217
P. 88

STAJALIŠTA



                                            PROZORSKO OKNO
                                            Kad sujeta pobijedi Hipokrata

                                            DIJETE (NE)ĆE






                                            STATI NA





                                            SVOJE NOGE

                          Piše:
                          Safet POZDER


                                            U nekoliko navrata porodica je sakupljala silnu dokumentaciju
                                            i predavala zahtjeve koji su na kraju padali u vodu jer je ljekar
                                            djeteta – onaj što tvrdi da nikada neće stati na svoje noge – svojim
                                            nepotpisivanjem uporno doprinosio da zahtjevi roditelja da se dijete
                                            liječi u drugom kantonu budu odbijeni. Roditelji su plakali, molili i
                                            preklinjali (da ne kažem proklinjali), ali uzalud



             mam prijatelja s kojim često razgova-  povremeno te neke sistematske preglede.   agoniju i muku. Ipak, kada se sve zavr-
             ram o zdravlju, organskoj hrani, “he-  Ako mogu, izvučem se, a ako ne, odradim   ši onako kako se i priželjkuje – a dobrih
             miji” koja je danas gotovo nezaobila-  samo ono što moram.”       ljudi, voljnih da pomognu, uvijek ima
         Izna u uzgoju voća i povrća. Načinjemo   Ne mogu se praviti da ga ne razumi-  – svaka muka i briga brzo se zaborave.
         te teme iz dvaju razloga. Prvo, jasno nam   jem jer vrlo često slušam sličnu priču od   Nažalost, uprkos dobrim prognozama,
         je obojici da je danas sve manje zdrave i   drugih ljudi.             skupljenim sredstvima i najsavremeni-
         prirodne hrane i pića kod konzumenata, i   E, sad.                    jim tretmanima, nerijetko sve ne ispadne
         drugo, to je na neki način njegova struka   Sve se češće može čuti konstatacija   kako se i očekuje.
         pa držim da bi mi mogao dati koju kori-  kako danas i nema zdravih jer postoje   Naravno, u ovakvim pričama ima i
         snu informaciju. Posebno me zaintrigira-  samo dvije kategorije: bolesni i oni koji   privilegiranih. Za njih se nađe rješenje
         lo njegovo objašnjenje o gradskim voda-  se još nisu pregledali. Oni koji su bole-  pa po hitnoj proceduri budu “preko noći”
         ma i vodovodima te efektu koji ima hlor u   sni, njima je pregleda već preko glave, a   transportirani i liječeni. Ima i onih čija
         procesu “pročišćenja” vode te opservacija   oni koji se nisu pregledali uglavnom to   je priroda bolesti takva da je izlječenje
         kako flaširana voda koja se često koristi   po svaku cijenu izbjegavaju jer bi im pre-  jedina riječ koja se, gledano iz medicin-
         za piće, zapravo, i nije tako preporučljiva.   gled, vrlo izvjesno, pokazao “nešto”. Ako   skog aspekta, ne može dovesti u kontekst
            Kako god, ispade da je najsigurnije i   ste, kojim slučajem, u ovoj drugoj katego-  s njihovim budućim stanjem. Međutim,
         najzdravije piti izvorske i, po mogućnosti,   riji, onda vas ovakva podjela toliko i ne   postoje i takvi slučajevi koji su, sami po
         planinske vode koje su najčistije i najpitkije.  zanima. Međutim, ako vam bolnice nisu   sebi, teški, ali ne i bezizlazni. Tačnije,
            Odemo mi, tako, i do drugih, na neki   strana pojava, onda vam se, po automa-  predstavljeni su bezizlaznim, i to samo
         način sličnih tema. Uvijek se slatko nasmi-  tizmu, nameće još jedna konstatacija po   zato što “neko” misli tako, a taj “neko”
         jemo kad se sjetimo jednog starijeg čovjeka   kojoj ni svi bolesni nisu jednako bolesni.   svoje mišljenje vjerovatno temelji na či-
         iz čaršije. Svojevremeno se nekoliko nje-  Zapravo, postoje bolesni i oni koji su bo-  njenici da roditelji oboljele osobe, u ma-
         govih prijatelja htjelo našaliti s njim. Do-  lesniji, čak i u slučaju da im je priroda   terijalnom smislu, i ne stoje baš najbolje.
         govorili su se da ga “uzmu na foru” pa su   bolesti ista ili, u najmanju ruku, slična.  Nedavno sam bio u prilici sjediti u
         mu naizmjenično svraćali u radnji i ibretili   Svakodnevno po društvenim mrežama   kući jednog takvog djeteta i razgovarati
         se njegovom izgledu. “Što si tako probli-  svjedočimo emotivnim vapajima roditelja   s roditeljima koji, doslovno od rođenja,
         jedio?; Bogami si mi nekako ofalio!; Boli   i bližih članova porodice da se pomogne   muku muče i bezuspješno traže izlaz.
         li te išta?” Svaki se iščuđivao na svoj na-  u liječenju njihovim najmilijima. Iznosi   Dijete ima svoju dijagnozu. Riječ je o
         čin, da bi ga, u konačnici, pravog-zdravog   potrebni za liječenje po evropskim klini-  cerebralnoj paralizi, uslijed čega su mo-
         uvjerili da je bolestan i naveli da čim prije   kama nerijetko su vrlo izdašni, a predvi-  toričke, pa i mentalne sposobnosti dje-
         ode u ambulantu i izvadi nalaze.   đeni vremenski rokovi za ljekarske inter-  teta značajno limitirane. Dijete za svoje
            “Ja ih, vjeruj mi, ne smijem ni izva-  vencije poprilično skučeni te, zasigurno,   godine – ima ih petnaest – veličinom ne
         diti”, veli mi prijatelj. “Imamo u firmi   brojne porodice prolaze kroz neopisivu   odudara od svojih vršnjaka. Ipak, sve je



         88  25/4/2019 STAV
   83   84   85   86   87   88   89   90   91   92   93