Page 89 - STAV broj 216-217

vidljivije iskrivljenje ekstremiteta te su je porodici kako za njihovo dijete nema porodica je sakupljala silnu dokumenta-
invalidska kolica najbezbolniji način nade i kako mogu raditi šta god hoće i ciju i predavala zahtjeve koji bi na kraju
kretanja. Jasno, i invalidska kolica če- ići gdje god hoće, isto im se piše – dijete padali u vodu jer je ljekar djeteta – onaj
sto se moraju mijenjati i prilagođavati nikada neće stati na svoje noge. Igrom što tvrdi da nikada neće stati na svoje
uzrastu i okolnostima, što je roditeljima slučaja, roditelji su prije godinu ili dvije noge – svojim nepotpisivanjem uporno
dodatna poteškoća koju, ipak, uz pomoć dijete vodili privatno kod specijaliste i doprinosio da zahtjevi roditelja budu od-
određenih institucija i dobrih ljudi lak- dobili drugačije mišljenje. Kazao im je bijeni. Obrazloženje je uvijek isto: dijete
še prevladavaju. da priroda bolesti zaista jeste teška, ali ne nikada neće stati na svoje noge, i tačka.
Reli bismo, ništa neobično jer su ova- i nesavladiva. Naglasio je da im ne može Roditelji su plakali, molili i preklinja-
kve priče svakodnevica. Dijete se rodi stopostotno garantirati, ali uz određene li (da ne kažem proklinjali), ali uzalud.
bolesno i muči svoju muku onako kako terapije i istezanja tetiva, tvrdi da je vje- Za to vrijeme, dijete je u školi za
može. Roditelj, kao roditelj, sve će učini- rovatnoća barem 60% da bi dijete ipak osobe s invaliditetom. Snalazi se onako
ti da se pokuša naći lijeka, ili barem ka- moglo stati na svoje noge. kako mu je pao grah. Nije ljubitelj škole
kvog-takvog olakšanja. Nekada je svjestan Vjerujem da je, nakon dugogodišnjeg i posebno ga iritira nepoznato društvo.
da pomoći vjerovatno i nema, ali, ako je očaja i borbe, ozarenost na licima rodite- S poznatim i dragim osobama nerijet-
nekada i negdje čuo da bi nade moglo biti, lja bila itekako uočljiva. Međutim, oza- ko se i našali. Uz pomoć dobrih ljudi,
sebi neće oprostiti ako barem ne pokuša. renost je vrlo brzo splasnula i preinačila osigurali su mu sasvim nova i značaj-
Ono što roditelji, u ovom slučaju, ne se u ogorčenje, i to iz bizarnog razloga. no komfornija i funkcionalnija kolica.
mogu premostiti jeste jedan, rekao bih, Za liječenje djeteta kod specijaliste koji Roditelji su izgubili svaku nadu u
personalno-birokratski problem kojeg garantira uspjeh, ili barem značajan po- dobijanje famoznog potpisa koji bi dje-
nikako ne mogu prežaliti. mak u liječenju, bila je neophodna sagla- tetu dao nadu u neke ljepše i vedrije
Naime, ljekar koji odavno nadzire bo- snost ljekara, jer bi se liječenje odvijalo dane. Međutim, roditelji nisu izgubili
lest djeteta u nekoliko navrata ponovio u drugom kantonu. U nekoliko navrata nadu u ljude dobre volje koji će pomo-
ći, dati svoj doprinos i naći načina da
Ljekar koji odavno nadzire bolest djeteta u nekoliko navrata dijete, makar i privatno, barem pokuša.
Da li mu “neko” onemogućava da stane
ponovio je porodici kako za njihovo dijete nema nade i kako na svoje noge samo zato što mu roditelji
mogu raditi šta god hoće i ići gdje god hoće, isto im se piše – ne žive na visokoj nozi, ili je dijagnoza
dijete nikada neće stati na svoje noge. Igrom slučaja, roditelji su zaista takva da nade nema?
Roditelji žale jedino zbog toga što
prije godinu ili dvije dijete vodili privatno kod specijaliste i dobili im se ne dopušta da pokušaju, jer, va-
drugačije mišljenje. Kazao im je da priroda bolesti zaista jeste ljda, među bolesnima su neki bolesniji.
teška, ali ne i nesavladiva, dajući šanse od 60% Srećom, postoji i termin “privatno”,
a postoji i sintagma “dobri ljudi”. n

STAV 25/4/2019 89