Page 55 - STAV broj 158

Piše: Nedim HASIĆ
Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ

Mi smo ti starosjedioci ov-
dje, pleme Durani. Ostali od
Osmanlija još tu. Kakvi, bolan,
vampiri! Pa znao bi neko da su
nas posjećivali...”, smije se Refik Duran. U

“Međeđoj ga svi znaju po nadimku. Fujdo.

Jedan je od prvih povratnika u ovo mjesto,
između Rogatice i Višegrada. Međeđa je
pala 1993. godine. Fujdo se vratio sedam
godina kasnije. Nekada je držao restoran,
sada vadi i prodaje ukrasni kamen. Fujdo
zna sve o Međeđoj. Njenu historiju, lju-
de... Ali nikad nije čuo za vampire koji
su harali ovim mjestom. “Ma bilo je stva-
ri da se čovjeku prikaže, pa ljudi priča-
ju, ali to kad nešto umisliš... Pa bolan, ja
se jednom nalio, probudio se usred gro-
blja. Pa napalo bi me nešto tamo da ima
vampira... Ništa mi nije bilo. Samo mi
nestale patike.”

PROKLETA JERINA

A sve je počelo prije nekoliko godina
kada je njemačka televizija ProSieben emi-
tirala emisiju u kojoj je istraživala priče
o – vampirima. Tada je objavljeno kako
je, prije skoro tri stoljeća, 1731. godine u
Međeđoj zabilježen jedan od najranijih
slučajeva vampirizma. Iznenada je umr-
lo 14 osoba, a mještani su sve pripisali
vampirima, posebno nakon što su otko-
pali mezare i ugledali u njima netaknuta
tijela. Neki od dokumenata o vampirima,
emitirano je u emisiji, nalaze se u Arhivu
u Beču. Onda ih je analizirala austrijska
naučnica i novinarka Sibel Balta. U nji-
ma su se austrougarski liječnici, koji su
po naređenju carskog dvora istraživali
cijeli slučaj, više bavili iznenadnim smr-
tima ljudi u srbijanskom mjestu Kišelje-
vo. Balta danas, skoro 300 godina nakon
istrage bečkih liječnika, smatra da je riječ
o žrtvama masovnog ubice.

“Ne znam za vampire, al’ znam da
nam je Austrija donijela puteve, prugu,
rezervoar u mjestu. Je l’ bilo vampira?
Priča ima svakakvih, ali ne zna niko tač-
no”, kaže kroz smijeh penzioner Ibro.
Lokalni restoran “Jezero” mjesto je gdje
Ibro sa starijima kafeniše i razgovara po-
slije džume. Ramo Kuko ima 87 godina.
Nekada je bio splavar, poslije radio u vi-
šegradskom terpentinu. Sjeća se Međeđe
kakva je bila nekada, prije no što je, koju
godinu pred rat, potopljena nakon grad-
nje centrale. Vampira, kaže, hvala Bogu,
nema, ali ima oko 180 ljudi koji zimuju
u Međeđi. “Mi smo ti pravi povratnici,
ima još 30 kuća koje se prave, ali samo mi
zimujemo”, priča Ramo.

STAV 15/3/2018 55