Page 59 - STAV broj 158

(gledano iz aspekta vjerske organizacije, to su 31 muftijstvo s to zbog predivnog pogleda s vidikovca na kojem je pisao i ču-
muftijama na čelu i vrhovnim muftijom Konye) ima ukupno veni Pierre Loti. Nije to ni zbog dramaturškog i slikovitog
3.500 džamija, otprilike koliko i Istanbul. kazivanja o genijalnosti mlađahnog sultana Fatiha i prenoše-
nju brodova preko kopna. Ne. Tu su, na Ejubu, mezar i turbe
Dva nezaboravna dana i dvije prelijepe noći u Konyi brzo našeg Mehmed-paše Sokolovića, čuveni “Sokullu”, kako ga
su prošli i ponovo smo u brzom vozu, ali sada na putu prema oni zovu. I tu, na Ejubu, svojevremeno je hodao, živio i na-
Ankari. Domaćini u prijestolnici uporno ponavljaju kako An- uku učio moj Muhamed Prozorac, o kojem sam ranije pisao.
kara i nema neku osebujnu turističku ponudu, što je ionako Otisnuo se on čak iz Prozora i stigao do Stambola; učio i knji-
uočljivo. Međutim, grad od šest miliona stanovnika već je po ge pisao. Čak je i Sultanu knjigu napisao i predao. Ne zna se
tome dovoljno zanimljiv i atraktivan, a posjete, recimo, Hadži gdje je ukopan. Možda baš na onom starom mezarju između
Bajramvelinoj džamiji ili replici ostrogonske tvrđave itekako su vidikovca i džamije ashaba Ejjuba. Ne zna se ni za ashabov
vrijedne. Domaćini, kao i u Konyi, znaju šta rade, te nas vode mezar. Zna se samo da je bio toliko hrabar da se, kao moj Pro-
do trga Alije Izetbegovića, u samom centru grada, i velikoduš- zorac iz Prozora, odvažio da iz daleke Mekke krene i pokuša
no pojašnjavaju šta je u proteklih godinu ili dvije urađeno, a osvojiti grad Istanbul.
šta se tek planira uraditi na toj lokaciji, koja je, ruku na srce, Turci su preponosni svojom zemljom i svojim postignući-
vrlo lijepa i predivno osmišljena. ma. Za koju godinu isteći će i neki ugovori koji su davno potpi-
sani, a koji uveliko koče ionako zahuktalu Tursku. Naravno, o
Ankari već sljedećeg dana svesrdno mašemo iz brzog voza i impresijama bi se moglo nadugo i naširoko. Možda je najbolje
hitamo natrag ka Istanbulu. Tu nam se pridružuju i naši studen- završiti onako kako nam jedan momak, Turčin, ponosito reče:
ti koji nam nesebično pomažu, kako u komunikaciji s lokalnim “Nekad su naši predsjednici sjedili u pročelju i do njih niko
trgovcima i ugostiteljima, tako i u dodatnom objašnjavanju zna- nije držao niti ih se uzimalo za ozbiljno. Danas nas se ne može
menitosti koje obilazimo i koje nam vodiči usput predstavljaju. tek tako ignorirati.”
Ovo lijepo putovanje pomoglo mi je da jasnije razumijem
Za promjenu, jako je zanimljivo i vrlo ohrabrujuće čuti po- tvrdnju ovog mladića.
nešto i o pozitivnoj stopi nataliteta koja se, čini mi se, rijetko Hvala Udruženju “Ilmijje” na ukazanoj prilici i hvala svim
gdje drugo može uočiti. Impresivna je ljubav prema svom jezi- našim domaćinima u Istanbulu, Konyi i Ankari na ljubazno-
ku, koja mi je ponekad i nerazumljiva. Natpisi na engleskom i sti i gostoprimstvu. Novom susretu s Turskom unaprijed se
nisu tako učestali, a ni pokušaji da se komunicira na tom jeziku radujem. n
uglavnom ne urode plodom. Forsira se turski, uči se turski i već
u prvom razredu osnovne škole, kako nam rekoše naši studen-
ti, djeca uče tursku himnu, kojom i počinje i završava nastava.
Ako sam dobro upamtio, čak postoji i poseban predmet koji
se bavi tematikom crtanja zastave. Kad već spominjem zasta-
vu, vrijedi iznijeti i jedno simpatično zapažanje. Naime, jasno
je da Turci rastom i nisu baš korpulentni. Međutim, stječe se
dojam da bi vas, i takvi kakve je Bog dao, zgazili ako biste im
oskrnavili ili se barem ružno ponijeli prema njihovoj zastavi.

Bogato historijsko naslijeđe kojim se Turska može podiči-
ti tema je za sebe. Veliki je broj muzeja koji, svaki na svoj na-
čin, imaju za cilj sačuvati historiju Turske. Vrijedi primijeti-
ti da muzejske postavke itekako prate savremenu tehnologiju
i trendove pa su znatiželjnici – a posjete muzejima izuzetno
su velike – više nego zadovoljni viđenim i, slobodno ću reći,
doživljenim. Jasno, posebno se to odnosi na Fatihovo osvo-
jenje Istanbula 1453. godine, ali i na mnoge druge događaje.
Primjetno je da muzeje organizirano posjećuju djeca iz škola,
kako iz Istanbula, tako i iz drugih dijelova Turske. U Minia-
türku (minijaturnoj verziji Turske) moguće je, recimo, osjetiti
draž jedne tekme Beşiktaşa, ali i vidjeti minijaturu Aja Sofije,
pa i našeg Starog mosta.

Lično, nezamislivo mi je da budem učesnik u istanbulskom
saobraćaju, a kada bi se to desilo, čini mi se da bih skrenuo na
prvo proširenje i derao se od muke dok gužva ne prestane – ako
prestane. Ipak, to se pitanje sistemski rješava. Gradski autobusi
jure svojim posebnim trakama i to, zanimljivo, kontra smjero-
vima, ako sam dobro upratio; grade se čitavi tuneli ispod sa-
mog Bosfora, kako za motorna vozila, tako i za pješake, a broj
novih linija u podzemnoj željeznici neprestano se povećava.
U razmišljanje koje može izazvati opasnu glavobolju natjerao
nas je kolega s opaskom da, ako se kao validan uzme podatak o
Istanbulu kao o gradu od 18 miliona stanovnika, svoj toj silnoj
masi treba čitav buljuk snage samo da ispeče hljebove, a kamoli
ostalo. Spomenut je i podatak da grad Istanbul na dnevnoj bazi
troši vode koliko Sarajevo za cijelu godinu. Ipak, turske vlasti
nisu zadovoljne postojećim rješenjem vodosnabdijevanja jer je
ono riješeno “samo” za narednih, otprilike, sedamdeset godina.

Poseban osjećaj, ako se od cjelokupne posebnosti uopće
može otrgnuti poneki komad, imao sam u kvartu Ejub. Nije

STAV 15/3/2018 59