Page 57 - STAV broj 158
P. 57

U pjesmama je predstavljena kao opaka         manje i smijeha”, priča Fujdo. “Ovdje su       Mlađi sjede na gajbama i, smijući se, slu-
žena, zla majka i nemilosrdna vladarka. U     ti ljudi vazda strašili jedni druge. Dođu      šaju Fujdine priče. Posla ima, ali nedo-
Međeđi kažu da je bila preljubnica. “Ubi-     svatovi po mladu, a neko se preobuče u         voljno. Zato uglavnom pričaju o Halilu
jala je muškarce. Dovede ih po noći, bude     njene haljine i prepadne momka”, priča         Gegiću. Iz Međeđe je otišao nakon rata.
s njima i ubije ih ujutro da se ne zna da     pojašnjavajući ovdašnji način da se “baci      Kada je krenuo povratak, Halil je naba-
je bila s njima... U Brodaru je to mjesto     rakija”. Sve se dešavalo kraj stijene koja     vio mali kamion i razvozio materijal po-
gdje je njena kula. Zulumćar je ona bila za   je bila u središtu mjesta, koja sada viri iz   vratnicima. Novca je bilo malo i otišao
narod”, sjeća se Ibro priča iz djetinjstva.   jezera. “Znaš kako je to bilo... U mene je     je u Ameriku. Tamo se bavio reciklažom.
                                              babo dosta pio. Stanovali smo tamo gdje        Onda je kupio jedan kamion. Pa drugi,
ŠEHITLUCI                                     je stijena. I staroj dojadila ta njegova ra-   treći. Danas ih ima na stotine. U Međe-
                                              kija. On, kad krene kući, mora proći do-       đi je otvorio motel, ribnjak i restoran. Za
    “A opet, možda su istraživali šehitsko    lje, gdje je sada potopljeno... Tu je bio je-  njega radi 56 ljudi. Sada gradi hladnjaču u
mezarje ti Austrijanci”, dodaje Adem Ka-      dan stari orah... Majka jednu noć uzme         kojoj želi skladištiti voće. I tu će se otvo-
tović. Priča o visokim nišanima nepozna-      čaršaf i po orahu. Babo uletio u kuću,         riti dvadesetak radnih mjesta. I samo se
tih soldata koji su prije pola stoljeća pre-  sav zabalio, ishaviješten... Kakva rakija,     u Međeđoj o hladnjači priča. Samo da je
mješteni na mezarje ispod kuće u kojoj su     nikad je više nije tak’o”, smije se Fujdo.     posla. Lahko će za vampire.   n
nekada živjeli lokalni nastavnici. U ta je
doba, kaže, u školu u Međeđu išlo na stoti-
ne djece. Danas je u njoj samo 12 učenika.
“Tu dolje je bila pijaca, tu ispod rezervoa-
ra... Bio neki Munib Lemezan i molio da
se iskopaju mezari i prebace. Ljudi dođu
na pijacu pa su za nišane vezali konje, pr-
ljali okolo. Nije to bilo u redu. I ha ih se
izmjestilo, na Međeđu je udario led.” Ostali
klimaju glavom, potvrdno. Dok su šehiti,
kažu, bili na starom mezarju, nikada nije
na Međeđu udario grad. Poslije toga svako
malo, pa im je uništavalo ljetinu i pravilo
štetu po kućama.

    Dolje ispod magistrale, kraj šehitluka,
Fujdo se sprema u ribu. Stariji se polah-
ko razilaze kućama. Mlađi sjede uz pivo
ispred zatvorenog granapa. “Sve ti je

                                                                                             STAV 15/3/2018 57
   52   53   54   55   56   57   58   59   60   61   62