Page 19 - STAV broj 150

politička zapuštenost, izostanak bilo kakvih mehanizama sa-
mozaštite, kao i pacificiranost do granice neutralizacije osnov-
nih instinkata za opstankom i svođenja na ulogu pasivne žrtve
i objekta. I tada su sasvim legalno postojali i četnički pokret i
mnogobrojna srpska “sokolska” i izviđačka udruženja koja su
se bavila nečim što bi se moglo nazvati tadašnjom paravojnom
obukom, dok su Bošnjaci bili ograničeni na kulturno-umjet-
nička, koturaška i trezvenjačka udruženja u kojima su mogli
slobodno pjevati, plesati i malo šta više od toga. I tada je bilo
kakvo okupljanje, udruživanje i organiziranje Bošnjaka na pa-
triotskim ili bilo kakvim sličnim osnovama bilo kriminalizirano
i proskribirano. Očita je namjera da se nešto slično ponovi i da-
nas i da se bošnjačke mase propagandom, etiketama, samocen-
zurom pa i eventualnom ciljanom represijom nad nacionalno
osvještenijim pojedincima i grupama, prije svega, neutralizi-
raju i pacifiziraju, kako bi se bilo kakve eventualne reakcije na
ugroženost države ili naroda svele na najmanju moguću mjeru
od takvih udruženja našlo se prije ili kasnije na meti raznih op- i izmjestile isključivo na polje političke reakcije, koja je pred-
tužbi za militarizam, kako izvana, tako i iznutra, ponekad i od vidljivija i koju je daleko lakše iskontrolirati.
nekih bošnjačkih intelektualaca, i to često samo zato što mašu Izuzetno je važno prepoznati ove pojave i ispravno ih oka-
zastavom s ljiljanima. A sve to u okruženju u kojem nesmetano rakterizirati. Cijeli tok ove svojevrsne usporene decenijske se-
buja istinsko paravojno organiziranje na velikosrpskim, proru- cesije, način na koji se ona odvija, politički momenti u kojima
skim i pravoslavnim osnovama i tekovinama. Upravo su takve se dešavaju presedani poput paradiranja velikosrpskih proru-
optužbe, takva problematizacija i pokušaj kriminalizacije boš- skih separatista, poruke koje se time šalju u inostranstvo i cijeli
njačkog patriotskog folklora poslužili kao paravan za narastanje nastup prema jedinom faktoru od kojeg zaista zavisi opstanak
fenomena istinskog velikosrpskog militantnog ekstremizma koji Bosne i Hercegovine – prema Bošnjacima – govori da su ne-
danas pomalja svoju ružnu glavu. Koliko je žalosno, toliko je i prijatelji Bosne i Hercegovine naučili mnogo iz lekcija 1992.
indikativno to što su mnogi od onih koji danas užasnuto pišu godine. Pitanje je jesmo li i mi. n
o tome svojevremeno harangirajući o nekakvom ekstremizmu
u Bošnjaka svjesno ili u ulozi korisnih idiota pripomogli da ve-
likosrpski militarizam u zavjetrini naraste i ojača toliko da na
kraju bude zadojen i oficijelnom ruskom podrškom.

ŠTA DALJE

Iz svega ovog možemo izvući nekoliko zaključaka. Prvi je
taj da će se nastaviti trend pojavljivanja novih, ukrupnjavanja
i uvezivanja već postojećih velikosrpskih ekstremističkih or-
ganizacija koje će nastaviti dobijati logističku i svaku drugu
podršku od oficijelnih struktura. Kako će taj fenomen tretirati
zapadni faktor, ovisit će uveliko o tome kakva i kolika će biti
umiješanost ruskih i proruskih struktura jer je izgleda jedino
ta “internacionalna” dimenzija razlog da zapadni centri počnu
uopće a kamoli ozbiljno tretirati pitanje srpskog militantnog ek-
stremizma. I mada prava opasnost za mir u Bosni i Hercegovini
i dalje dolazi, prije svega, od legalnih, ali instrumentaliziranih
institucija entiteta koje je Dodik stavio pod svoju potpunu kon-
trolu, bujanje ovakvih grupa dugoročno je izuzetno opasno jer
podrazumijeva ekstremizaciju društva, ali i političkog diskursa
u manjem entitetu. Lojalnost ovakvih grupa nije prema čita-
vom srpskom narodu kao kolektivu, nego prema onima koji ih
logisticiraju, a to znači da su lojalni specifičnoj ekstremističkoj
velikosrpskoj i proruskoj ideji i ideologiji. Sama ta činjenica si-
gnalizira ugroženost ne samo međuetničkih odnosa nego i bilo
kakve demokratije u okviru srpskog kolektiva i čini bilo kakav
budući transfer vlasti s Dodika i proruske opcije na neku even-
tualnu prozapadnu ili uopće na drugačiju srpsku politiku sce-
narijom koji može vrlo lahko dovesti do unutarsrpskog nasilja.

Drugo, gotovo će se sigurno nastaviti stalno problematizi-
ranje bilo kakve naznake bošnjačkog patriotskog folklora i pre-
dimenzioniranje svake organizirane patriotske pojave u okviru
bošnjačkog kolektiva. Sasvim je opipljivo postojanje namjere
da se Bošnjaci kao narod u političkom, institucionalnom i or-
ganizacijskom smislu degeneriraju na stanje ne iz 1992. nego
iz 1941. godine. Taj historijski period, neposredno pred Drugi
svjetski rat, karakterizira posvemašnja bošnjačka dezorganizacija,

STAV 18/1/2018 19