Page 46 - STAV broj 150
P. 46
politika
da on više ništa ne treba reći, mi ćemo dokumentacije iz Pazarića o ratnim dej- mu se dešavalo, a to su bile strašne stvari.
ga braniti, dosta ih je bilo. Pa neka izno- stvima, ali i ratni dnevnik s hadžićkog On nas je uvjeravao da se želi braniti kroz
se, a mi ćemo onda iznijeti sve, ama sve!” ratišta koji je pisao Sead Šehić Laufer, institucije države i da je to jedino isprav-
što svjedoči Nihad Šehić, načelnik voj- no. Vodio se taj dugi proces, mučile su ga
Protiv Rekića se vodio postupak u ne bezbjednosti u Pazariću, iskusni po- političke hijene. Izgledao je kao kostur.
kojem svi svjedoci koji su dali izjave u licajac i komandant brigade 4. korpusa Kad je izašao, bila je fešta dva dana i dvi-
sumnjivim okolnostima, u korist optužbe, Armije RBIH. je noći u mom stanu. Kasnije je u isti taj
mijenjaju prethodno izrečeno, ali u ko- stan došao Senad Avdić, a bio je prisutan
rist Rekića, a tu su i Rekićevi borci koji “Kad je Sejo uhapšen, došao je jedan i Sead Rekić. Sve smo Avdiću ispričali,
jedan za drugim dolaze na sud i niječu operativac iz državne bezbjednosti u Pa- koliko smo mogli od emocija. Tada nam
bilo kakvu njegovu vezu s neprijatelj- zarić i raspituje se o Seji. Vidim ja, bježi je Senad rekao da nije od njega to što je
skom stranom te otkrivaju istinu o Seadu on od mene, a logično bi bilo da se meni pisao, da nije pisao iz svoje glave, da mu
Rekiću, heroju odbrambenog rata. U naj- kao glavnom bezbjednjaku prvom obratio. je naređeno, da mu je stavljeno na sto i
težim trenucima njegovi od borbi osaka- Dođe on meni na kraju i pita me kakav tako dalje. Pa vidite, dobili su materija-
ćeni borci, amputiranih udova od teških je Sejo. Kažem ja njemu ko je bio Sejo, le ti novinari i nisu mogli znati, dobili
ranjavanja, ulaze u Sarajevo i bodre svog heroj, vojno obrazovan, patriota, hrabar, su ih od nekih ljudi u institucijama. Ali,
komandanta. U jednom je trenutku čak pa mu ispričam istinite detalje o njego- ako to nisu tada znali, znali su poslije, a
promijenjena porota jer je nakon svjedo- vim borbama i kažem mu da nikada nije nastavili su kampanju protiv Rekića, i to
čenja Rekićevih boraca vidno pokazivala pokazivao nikakve karakteristike špiju- je sramno”, kaže Zikrija Čović.
naklonost, a Rekića počinju simpatizirati na, baš suprotno. A imao je priliku da je
i čuvari koji shvaćaju da nije riječ o “čet- htio. Kažem da Sejo Rekić nikada nije niti Emir Čović Tole obučavan je i vođen
niku i špijunu”. Odbrana nije imala niti jednim gestom pokazao da je imao veze od Seada Rekića na hadžićkom ratištu.
jednog svjedoka, te se desio paradoks, jer s neprijateljskom stranom. Kažem ja sve Nikada nije posumnjao u svog koman-
preko stotinu svjedoka optužbe svjedočilo to tom operativcu, i ode on. Nije mi čak danta, a događaja se sjeća s mješavinom
je u korist Rekića. Štaviše, čak je i Sefer uzeo ni pismenu izjavu koju bih potpi- ponosa i tuge:
Halilović svjedočio u njegovu korist, a sao. Ja sam bio obučen i znao sam da je to
bilo je tu i drugih oficira, poput generala morao uraditi da priloži istražnom sudiji “Kiza je saznao da je komandant u
Jovana Divjaka, generala Rifeta Bilajca, u spis, ali nije, a vjerujem samo zato što gradu, da je skriven, otet i da mi nešto
brigadira Vehbije Karića i mnogih drugih je ta moja izjava išla u prilog Seadu Reki- moramo poduzeti po ovom pitanju. Prvo
koji su konkretno demantirali bilo koje ću. Nikada nije korištena moja potpisana smo u Pazariću krenuli; Kiza, Halid, Čolo
optužbe u optužnom aktu. izjava. Dali smo mu i ratni dnevnik koji i ostali saborci da organiziraju potpisiva-
je pisao Laufer, bili smo sentimentalno nje peticije za našeg komandanta. Na tu
Njegovi su borci organizirali i potpi- vezani za taj dnevnik jer je u njemu bilo peticiju odaziva se veliki broj saboraca,
sivanje peticije u Pazariću za oslobađa- sve o našim akcijama. Obećao je da će ga nekoliko hiljada ih je potpisalo tu peticiju
nje Rekića, koju je potpisalo više hiljada vratiti, ali nije. Dnevnik je nestao i nije i ona je poslana prema tadašnjim institu-
ljudi, i predali je na sud. Peticija nikada nikada korišten kao dokaz jer je također cijama, Vojnom sudu, kome već nije. Mi
nije korištena u postupku kao i mnogi išao u prilog Rekiću. Znam ljude, moje u proljeće nekada ulazimo u grad, živote
drugi zataškani materijali poput od dr- kolege, koji su odvođeni na ispitivanja smo rizikovali preko piste. Pretrčavamo
žavne bezbjednosti uzete Rekićeve vojne i pod pritiskom tjerani da govore pro- pistu, upadamo u grad i idemo u Kasarnu
tiv Rekića u prilog optužbe. Mi smo or- ‘Viktor Bubanj’, dolazimo tamo i bilo nas
Sead Rekić ganizirali i potpisivanje peticije, bilo je je dvadesetak raznih boraca. Komandan-
nekoliko hiljada ljudi, a sudjelovala je 9. ta smo vidjeli u hodniku onako kako su
brdska brigada i veliki broj civila. Tražili ga sprovodili, da li je to bilo na ispitiva-
smo da se Sejo oslobodi, da nije kriv, da nje, ili šta već. Komandant je bio u jako
je proces montiran, da se pozove bilo ko lošem stanju. Prije je imao devedesetak
od hiljada ljudi koji su potpisali i da kaže kila, bio je snažan, jak, kada smo ga vi-
šta zna o Rekiću. Peticija nije korištena djeli, bio je sav propao. Zapušten, duge
na sudu. Vidite, meni su neki prijateljski kose, falilo mu je nekoliko zuba, bio je u
sugerirali da o ovom ne govorim, da se ne lošem stanju. Zgrozili smo se. Od našeg
miješam jer kao ‘boli glava od tog svega’. vojskovođe i čovjeka koji nas je obučavao
Ja želim reći istinu i tačka”, priča Šehić. da branimo našu državu i oslobađamo naš
grad odjedanput smo vidjeli neku drugu
Zikrija Čović bio je Rekićev borac i sliku koja nas je šokirala i, da vam ka-
za vrijeme rata ostao je bez noge te je s žem, maksimalno ponizila. Da bi koman-
obitelji nakon teškog ranjavanja ušao u dant poslije svega toga izašao, oporavio
Sarajevo i tražio svog komandanta. se. Dobio je ratni raspored u 3. korpusu.
Naš komandant, takav kakav je, otišao
“Ne zna niko ništa, ne znamo gdje se je na neutralan teren, pokazao svoju vje-
nalazi komandant. Mislili smo da je dobio štinu i svoje zvanje i znanje. Deblokirao
ponudu da bude neki ministar ili general. je Maglaj i učinio je mnogo za taj kraj.”
Saznam da je zatvoren i ja odmah ženu
i djecu i u Sarajevu. Bez noge idem, pod NEUMORNI REKIĆ I U
temperaturom. Nema sile koja bi me spri- ZATVORU PROVODIO OBUKU
ječila. Nađem ga ja u zatvoru. Doveli smo
svjedoka stotine. Pa čak smo komandan- “Da bi dostigao neku kondiciju i vra-
tu nudili da ga oslobodimo. Toliko smo tio snagu u moje tijelo, dnevno sam prvo
vjerovali u njegovu nevinost. Neće on ni radio po 1.000 sklekova, a zatim po 2.000.
čuti za to, bio je legalista bez obzira šta U međuvremenu su u pritvor došli neki
46 18/1/2018 STAV
