Page 51 - STAV broj 150
P. 51

U skoro svim reakcijama nije                                    Dakle, ne zanemarujući veliki, počesto poguban utjecaj
postavljeno krucijalno pitanje – ono                            kolonijalizma, postkolonijalizma, monetarne metropoliza-
koje je je postavio Trump u svom                                cije, aparthejda, lenjirom povučenih granica koje su naro-
kolosalnom neznanju i iskonskom                                 de dijelili u više država, vojnih političkih i ekonomskih
primitivizmu: Zašto to ljudi rade,                              intervencionizama bivših kolonijalnih metropola, SSSRa
zašto u SAD ne dolaze Norvežani, već                            i SAD-a, koje opterećuju društva “usranih” zemalja, u reak-
Haićani, zašto ne bježe Nijemci, već                            cijama smo ostali uskraćeni za barem malo kritičkog osvr-
Kongoanci? Zašto dolaze imigranti                               ta na domaće slabosti koje barem doprinose općem stanju
čak i iz zemlja u kojima ne bjesni neki                         nefunkcionalnosti država i društava te beznađu koje mla-
beskonačan rat, već i iz zemalja u                              de i radno sposobne tjera na samoubilačke misije prema
kojima rata nije bilo desetljećima                              sretnom i bogatom Zapadu. Koliko god njihova stvarnost
                                                                možda i nije tako ružičasta s, recimo, petnaestak miliona
Haitija, kao s razglednice ili turističkog plakata. Baš kao i   beskućnika i tridesetak miliona zdravstveno neosiguranih
u sirijskom slučaju, prikazan je samo dio istine, istine koja   osoba u “bogatoj America first”. No, ne treba smetnuti s
je bitno drukčija od stvarnosti koja, zapravo, nagoni hilja-    uma da je onima koji napuštaju svoje domove i domovine
de ljudi godišnje da napuste svoja ognjišta, svoje domove,      u uvjetima teške bijede i besperspektivnosti, beskonačnih
da poduzimaju suludo riskantne marševe preko Sahare,            i potpuno besmislenih ratnih sukoba kriterij dobra i si-
kroz džungle ili plovidbe preko Mediterana i Meksičkog          gurnosti znatno niži, pa se čak i SAD sa svim svojim su-
zaljeva. Jer, u skoro svim reakcijama nije postavljeno kru-     protnostima koje katkad podsjećaju na uvjete u “usranim”
cijalno pitanje – ono koje je postavio Trump u svom ko-         zemljama čini “obećanom, zemljom meda i mlijeka”. To
losalnom neznanju i iskonskom primitivizmu: Zašto to            Trump možda ne razumije, ali bi morali razumjeti oni koji
ljudi rade, zašto u SAD ne dolaze Norvežani, već Haićani,       su se uvrijeđeno, kao vlaške mlade, obrecnuli na pitanje
zašto ne bježe Nijemci, već Kongoanci? Zašto dolaze imi-        koje zaslužuje odgovor.  n
granti čak i iz zemalja u kojima ne bjesni neki beskonačan
rat koji samo uvijek nanovo poprima neke nove oblike i
druga savezništva, već i iz zemalja u kojima rata nije bilo
desetljećima? Zašto ne dolaze samo ratne izbjeglice i pro-
gnanici, politički disidenti, već je velika većina onih koji
bježe od nama ovdje nezamislive bijede i gaženja ljudskog
dostojanstva?

    Davno smo u ovom sretnijem dijelu svijeta zaboravili
šta znači svakodnevna briga da se vlastitoj djeci ne može
osigurati niti jedan, bilo kakav obrok dnevno, da pitke
vode nema u krugu nekoliko desetaka kilometara, da je
smeće potpuno zagušilo ulice kroz koje prolazi otvorena
kanalizacija, najobičnija kloaka. I da djeca umiru od dav-
no zaboravljenih boleština jer te bajkovite države nisu ka-
dre osigurati niti ispravnu primarnu zdravstvenu zaštitu.

JE LI SAMO AMERIKA KRIVA ZA SVE

    Kako se god čini da je Trumpu to pitanje jednostav-
no, a odgovor valjda još jednostavniji, isto je tako i onima
koji su reagirali prispodobiva doza redukcionizma. Naime,
kako Trump, tako i oni vide ili žele vidjeti samo jednu stra-
nu složene stvarnosti, historijske, društvene, ekonomske i
kulturne. Ne bi li bilo bolje i produktivnije da su reakcije,
umjesto uvrijeđenosti rasizmom od lika koji to ionako ne
krije, naglasile nepodnošljivu razinu siromaštva i poniženja
velikog broja stanovnika zemalja koje bi se moglo ubrajati
u one na koje je kočijaškim jezikom mislio Trump? Zar ne
bi bilo korektnije pozabaviti se čitavim nizom lokalnih i
domaćih karakteristika društava koja kontinuirano proi-
zvode korumpiranu vlast, nisu desetljećima u stanju ele-
mentarno, politički dogovoriti i regulirati suživot različitih
etničkih i vjerskih skupina, koja čak ne mogu održavati i
elementarno razvijati temeljne infrastrukturne objekte po-
put vodovoda i kanalizacije ili osigurati bazno funkcioni-
ranje odvoza i zbrinjavanja otpada?

                                                                                          STAV 18/1/2018 51
   46   47   48   49   50   51   52   53   54   55   56