Page 52 - STAV broj 150
P. 52
politika
Mahmoud al-Taweel, sirijski pjesnik i izvršni producent
TV Orient u Istanbulu
Nada za Siriju
nije izgubljena
Piše: Naida MUJKIĆ Rođen u Damasku 1989. godine, Taweel je na vlastitoj koži
nekoliko puta osjetio dokazanu nemilost Asadovog režima, budući
Šta znamo o riječima koje nestaju? da mu je sirijska obavještajna služba zabranila recitiranje poezije
Jesu li riječi koje nestaju poput 2009. godine, dakle, dvije godine prije sirijske revolucije, te da
ljudi ili cijelih naroda koji nestaju? je poslije izbijanja sirijske revolucije bio uhapšen tri puta kao
Širom svijeta, svakodnevno, nesta- aktivist same revolucije, ali i kao nepodoban pjesnik
ju deseci hiljada ljudi i njihov se nestanak,
za razliku od riječi koje nestaju, ne može ukradene dahove i još pokušava da se iz- ona koju je pisao ranije doista ima izvje-
pratiti niti mu se može ući u trag. Jedna od bori za svoje mjesto u svojoj domovini”, stan politički angažman, odnosno, ona je
riječi koja nestaje iz našeg, bosanskog jezi- kaže Mahmoud al-Taweel. pisana s mjesta jedne pozicije s ciljem da
ka jeste riječ šamija (per. šāme, tur. şame), se ta pozicija promijeni. Mnogi Sirijci,
a koju je u skorije vrijeme zamijenila ma- “REVOLUCIJA, A NE RAT” uključujući i Taweela, ne pristaju na to da
hrama ili marama. Prema predajama stari- se stanje u Siriji naziva ratom, nego su za
jih Bošnjakinja, šamije su na karavanama Rođen u Damasku 1989. godine, Al- to da ga se zove revolucijom, borbom za
u Bosnu stizale iz Šama, nama poznatijeg -Taweel je na vlastitoj koži nekoliko puta slobodu i pravdu, ali, kako god da ga na-
kao Damask (aš-Šam), jednog od najstarijih osjetio dokazanu nemilost Asadovog reži- zovemo, čini se da, bar sudeći prema pro-
u kontinuitetu naseljenih gradova svijeta ma, budući da mu je sirijska obavještajna gramima sistemskih rješenja “problema”
koji je u muslimanskom svijetu proglašen služba zabranila recitiranje poezije 2009. ili “krize” izbjeglica, kao i planova distri-
simbolom otvorenosti i tolerancije. “Pri- godine, dakle, dvije godine prije sirijske bucije humanitarne pomoći u oslobođe-
je sirijske revolucije, za Sirijce je njihova revolucije, te da je poslije izbijanja sirijske nim teritorijama Sirije, ono što se događa
domovina bila kazamat. Istina je da su jeli, revolucije bio uhapšen tri puta kao akti- u ovoj zemlji neće baš ubrzo biti svršeno.
učili, bili zdravstveno zbrinuti, ali nisu vist same revolucije, ali i kao nepodoban Svaka je književnost angažirana i ona, na
imali snove. Asadova porodica i uži krug pjesnik: “Sigurno sam ponosan kada se svoje osobite načine, obuhvata različite
utjecajnih ljudi oko nje kontrolirali su sva vratim tim dvjema pjesmama zbog kojih društvene teme, ali koliko zaista može
područja života – obrazovanje, književnost, mi je zabranjeno javno čitanje, ali u isto doprinijeti njihovu rješenju? Za Taweela
ekonomiju, ukupno bogatstvo zemlje, čak vrijeme u sebi osjećam neku gorčinu. Te poezija i književnost donekle mogu opisati
i ljudske snove i potrebe. Zabranjivali su davne 2009. godine na licima ljudi vidio ono što se dešava u Siriji, no, skoro da niti
politički život, slobodu štampe, slobodu sam ljutnju i poraz, zbog čega sam i na- jedna riječ ne može u potpunosti obujmi-
medija, dok su se sigurnosne i obavještaj- pisao to što sam napisao. Sada, kada sam ti strahotu mučenika u zatvorima, patnju
ne službe širile po cijeloj zemlji. Asad je svjedok da su se ljudi digli protiv neprav- izbjeglica ili smrt najbližih. “Svaka osoba
sjedio na vratu ljudima i niti ih je davio de i sjetim se da mi je bilo zabranjeno jav- u Siriji ima vlastitu mapu bola i tragedije,
niti im je dozvoljavao da slobodno dišu. I no govoriti u Damasku, poželim da mogu što nije lahko obuhvatiti jednim zapisom,
to je stanje trajalo još od Hafiza al-Asada doći do svih mučenika, uhapšenih ne- jednom pjesmom. Asadov režim zabranio
(oca), koji je vladao Sirijom od 1971. go- istomišljenika, izbjeglica i onih koji traže je moje pisanje, moju riječ. Da sam u nji-
dine, nastavljajući i pošto je vlast predao svoju slobodu i reći im: ‘Da – na ovo sam hovom dometu, uhapsili bi me ponovo.
u ruke svog sina Bašara al-Asada, dakle mislio, iako je cijena previsoka. Slobodan Ali ono što je važno jeste da su ljudi ipak
2000. godine, pa sve do 2011. godine, kada život toga je vrijedan.’” u dodiru s onim što pišem, da moja riječ do
započinje sirijska revolucija i kada narod njih dolazi, oni je vide i doživljavaju kao
Sirije podiže svoje glasove, skuplja svoje Budući da, sve dok ima vojnu nad- svoju realnost, i ta vjera u to da moja riječ,
moć i pomoć saveznika, Asad neće otići s koja je i naša riječ, može da nas zaštiti, da
vlasti, tako politika u Taweelovu pisanju govori za nas – to me duboko pogađa, ali
ima utjecaj u onoj mjeri u kojoj kao takva i ohrabruje”, kaže Taweel.
ima odraz na ukupan život u Siriji, te on
nastoji opisati patnje svog naroda na putu Danas se Damask nalazi na popisu mje-
ka slobodi. U tom pogledu, njegovu poe- sta svjetske baštine u opasnosti. Restorani
ziju ne možemo nazvati političkom, iako
52 18/1/2018 STAV
