Page 43 - STAV broj 150
P. 43

Komandant Sead Rekić 1995. godine sa svojim
                                                                                             diverzantima u 3. korpusu Armije RBiH, nepunih

                                                                                                           godinu dana nakon izlaska iz pritvora

    Rekić dobiva zadatak da radi na po-        nikakvo ni zakonito ni nezakonito rješe-      vojnika. Onda su nas hapsili oko zgrade
slovima u zgradi Republičkog MUP-a.            nje da je lišen slobode. Dakle, ispitivanje   gdje smo bili smješteni. Pokupe nas i od-
Međutim, čini kobnu “grešku” koja će           je posve nelegalno.                           vedu na ispitivanja. Ljudi su bili u crnim
mu obilježiti život. Kao disciplinirani                                                      čarapama i u crnim džipovima. Pokupe te,
vojnik, iskreni branitelj i patriota Bosne         Ratni vojni invalid Halid Čolo Kiza       odvedu te na nepoznato mjesto, ispituju
i Hercegovine, smatrao je da je dužan          o tome govori ovim riječima:                  i onda ujutro vrate. Pri tome mi kažu da
da nadležnim institucijama prenese si-                                                       im kažem da sam našao djevojku ako me
gurnosno interesantna zapažanja koja je            “Jedinica je bila smještena na Dobri-     iko bude pitao gdje sam bio. Odmah sam
primijetio tokom ratovanja na području         nji. Kada sam ušao u jedinicu, vidio sam      nakon ovakvog prvog ispitivanja posum-
Hercegovine, a zatim hadžićkog ratišta.        da nam niko od momaka nema pušku.             njao šta se tu, zapravo, dešava. Sutradan
Rekić nije znao da je ušao u osinje gnijez-    Pitao sam gdje je naoružanje, momci su        nije bilo Dine, mog druga koji je spavao
do i da ono što je imao za reći nadležnima     mi rekli da je sve naoružanje smješteno u     u istoj sobi sa mnom. Sutra kad sam ga
upravo njih inkriminira. Osinje gnijezdo       magacinu. Kako u magacinu kad su čet-         pitao gdje je bio, Dino mi je rekao nešto
bio je Alibabićev kabinet, a ispitivanje je    nici 100 metara od nas?! Nisam znao da        tipa: ‘Kiza, našao sam curu u onoj zgradi,
započeo njemu nepoznati službenik. Re-         je operacija nad komandantom Rekićem          da samo znaš kakva je.’ Mislim si: ‘Do-
kiću je razgovor otpočetka bio sumnjiv jer     već počela, a represija nad njime vršena      bro, Dino, i ja sam istu curu našao u istoj
su ispitivači bili grubi te ih on upozora-     je i nad nama. Neki su mi rekli da je ko-     zgradi.’ Nakon šestog ili sedmog momka
va da se moraju ponašati korektno jer je       mandant otišao na slobodnu teritoriju         koji je tako odvođen na ispitivanje, vidje-
on inspektor MUP-a Republike Bosne i           Pazarića. Tu mi je nešto bilo sumnjivo,       li smo da tu nešto nikako nije u redu i da
Hercegovine i da je došao po patriotskoj       jer bi sigurno svratio do svojih vojnika      moramo napustiti takvu lošu atmosferu.
dužnosti. Razgovori ubrzo kreću u sasvim       pa da neko ide s njim, a momci nisu ništa     Vidjeli smo šta se i kako se tu radi i samo
drugom smjeru i Alibabićevi ljudi se naj-      znali o komandantu. Onda sam se upu-          smo htjeli otići na slobodnu teritoriju.
više interesiraju za oficire bivše JNA koji u  tio na Koševsko Brdo kod komandantove         Onda smo naišli na našu policiju koja
to vrijeme imaju visoke funkcije u Armiji      svastike Esme, koja je bila vrlo zabrinuta    nas je hapsila i tukla zbog našeg koman-
RBiH. A onda počinje stravično mučenje         i nije ništa znala. Niko mi nije znao ka-     danta. Ovo je bilo u Tarčinu, a još mi je
koje je trajalo puna dva mjeseca, da bi se     zati gdje je. Vratio sam se do Dobrinje.      noga bila u gipsu. Mi smo svašta prošli
poslije u bitno smanjenom intenzitetu          Dva ili tri mjeseca svog boravka u Sara-      u ovom periodu dok je komandant bio u
nastavilo u kancelarijama Vojnog suda.         jevu nisam mogao doći do informacije da       zatvoru. Ni mi na ‘slobodi’ nismo imali
                                               nam je komandant pritvoren. Nismo uop-        mira, pa su nas proganjali, pričali svašta
    Za to vrijeme gorljivo ga traže njegovi    će znali gdje je i šta se s njim desilo. Oni  o nama, a mogu samo misliti kako je bilo
specijalci i porodica, a niko ne zna gdje se   su znači krili sve ovo i od nas, njegovih     komandantu u zatvoru.”
nalazi. Rekić je za to vrijeme zlostavljan u   boraca, i od njegove porodice, i bojali su
ilegalnom mučilištu Službe državne bez-        se. Sada sigurno znam da su nas se boja-          Slično je proživljavao i Senad Ovčina,
bjednosti u Sarajevu, a nije mu uručeno        li, jer nas je bilo elitnih momaka šezde-     koji je Rekića na hadžićko ratište pratio
                                               setak koji se nismo bojali ni 300 drugih

                                                                                             STAV 18/1/2018 43
   38   39   40   41   42   43   44   45   46   47   48