Page 38 - STAV broj 150

politika

Zločin u Prhovu kod Ključa

Naš učitelj

pucao je
na nas

U selu Prhovo kod Ključa u samo jednom junskom danu
1992. godine pobijeno je 53 Bošnjaka, od kojih je najstariji bio
osamdesetčetverogodišnji dedo Arif Medanović, a najmlađa
sedmogodišnja djevojčica Indira Medanović. U selu su ubijene
kompletne porodice. Jedan od svjedoka zločina za Stav je
pričao kako je, kao devetogodišnji dječak, preživio pokolj

Piše: Jasmin GROŠIĆ

Prhovo, selo udaljeno desetak ki- Sanel se tog dana s porodicom spre- je brinuo za njega. Danas živi u Ključu
lometara od Ključa, nekoć je slo- mao večerati kada su četnici ušli u selo i i radi kao trener tae kwon doa.
vilo kao prijatno i lijepo mjesto počeli pozivati građane da izađu pred lo-
za život. U njemu je živjelo oko kalnu trgovinu. S ocem, majkom, bratom KAD “PARTIZANI” POSTANU ČETNICI
360 stanovnika, uglavnom Bošnjaka. i sestrom uputio se tamo ne sluteći da je
Danas jedva da ih ima 30. Ovdje se zbio to posljednji put da su zajedno. Nakon Među žrtvama koje su izgubile više
genocid. Preživjele žrtve ovdje ne mogu što su stigli, četnici su ih sve poredali članova porodice nalazimo i Nevresa Me-
ostati. Ovdje im sve budi bolne uspome- u stroj s rukama iznad glave, a onda su šića. Četnici su mu ubili dva brata, dedu i
ne i traume. Ovdje još čuju uzdahe umi- počeli odvajati muškarce koje su poveli nanu. Iako svako prisjećanje na stradanje
rućih, jauke ranjenih i vrisak nemoćnih prema naselju Peći. Maltretiranje, tuča, svojih najdražih kod svih žrtava budi staru
žena i djece. Prvog juna 1992. godine vriska. Sedam civila ubijeno je pred bol, Nevres ipak priča o golgoti ključkih
vojska Republike Srpske koju su činili očima njihovih najbližih. Nakon toga, Bošnjaka. Kaže: “Nek se ne zaboravi!” I
mjesni Srbi počinila je nezapamćen zlo- rafalima su počeli kositi nedužan narod. počinje svoju priču.
čin. U nekoliko sati ubili su četvrtinu Dok su pucali po civilima, Sanel je pao
cjelokupnog stanovništva. Ubili su 53 i izgubio svijest. To mu je spasilo život. “Prije agresije na Bosnu i Hercegovi-
Bošnjaka, od kojih je najstariji bio izne- “Ispred mrtvih tijela sam bio bez svije- nu živio sam s ocem i majkom i dva bra-
mogli, osamdesetčetverogodišnji dedo sti neko vrijeme, ne znam koliko. Kada ta, Isakom i Ismetom, u Prhovu. U to je
Arif Medanović, a najmlađa sedmogodiš- sam došao sebi, izvukao sam se. Bilo nas vrijeme moj otac bio u Sloveniji i tamo
nja djevojčica Indira Medanović. U selu je još preživjelih i za mnom su se uputili je radio. Te 1992. imao sam devet godi-
su ubijene kompletne porodice i skoro prema šumi iznad sela”, kaže Sanel, ko- na i išao sam u školu u selu Sokolovo. U
da nema porodice koja je izgubila samo jem su u tom stroju ubijeni brat i sestra, Sokolovu su živjeli skoro sto posto Srbi.
jednog člana. Među ubijenim je bilo 11 majka je ranjena, ali je podlegla istog U tu školu su išla i djeca iz sela Crljeni.
maloljetne djece. Sanel Hadžić iz Prho- dana uvečer. Otac je ubijen s komšijama Sjećam se, pričalo se o ratu. U Sokolovo
va izgubio je cijelu porodicu: oca Zijada, na Pećima. U šumi su prenoćili da bi se su počeli da dolaze rezervisti. Sjećam se
majku Rabiju, trinaestogodišnjeg brata ujutro zaputili prema selu Hripavci, gdje da su pjevali četničke pjesme, znam da
Amela i sestru Amelu, koja je imala samo su se smjestili kod tamošnjih Bošnjaka. sam prvi put od njih čuo izraz ‘balija’, za
devet godina. Zajedno sa Sanelom, još Sanel je iz Ključa izbjegao u Travnik, a koji nisam znao šta znači dok rat nije po-
troje djece ostalo je bez cijele porodice. nakon toga kod daidže u Sloveniju, koji čeo. Kada su dolazili rezervisti, mi djeca,
koja smo iz sela išli u školu, ponekad smo
znali stajati u jednom šumarku i nismo

38 18/1/2018 STAV