Page 64 - STAV broj 150
P. 64

STAJALIŠTA

                                            prozorsko okno

                                            Iz imamske bilježnice

                      Hočko i

                   Piše:

                   crkvenaSafetPOZDER
                      zvona
                                            Razgovor o Hočku i zvonu zabilježio sam ovako. Za nekoliko
                                            minuta trebao se oglasiti ezan. Utom su zatreštala zvona sa zvonika
                                            gradske crkve. Bilo je dvije ili tri minute do podne. “Zanimljivo, nikad
                                            ne zvone okruglo u dvan’est!?”, promrmlja Ibro.
                                            “Tačno. A znaš li što je to tako?”, drecnu se Ismet, kao da je jedva
                                            čekao to pitanje

Vjerujem da nema čaršije čiju               i katolici. Slične primjere nalazimo i         nezaobilaznom Titinom vaktu, zabo-
            monotoniju i dnevnu rutinu      kod izgradnje crkava. Sve je to vjerno         ravljenoj praksi zvanja umrlog na tal-
            svakodnevno ne prekidaju        zabilježeno i sačuvano.                        kin, iseljavanju ljudi do koga je došlo
            ezani s minareta i crkvena                                                     akumulacijom Ramskog i Jablaničkog
zvona, nerijetko preklapajući se jedno          No, ipak ću se vratiti ezanu i zvonu,      jezera, torturama proživljenim kroz ra-
s drugim. Drugdje ovaj prizor i nije to-    i to kroz kazivanje koje se u prozorskom       zličite koncentracione logore, služenju
liko poznat iz prostog razloga što se po    kraju već generacijama prenosi i čuva.         vojnog roka u bivšoj JNA...
evropskim zemljama ezani uglavnom uče       Mjesto je dešavanje kotlina Rame, tač-
u unutrašnjosti mesdžida bez vanjskog       nije, lokalitet današnjeg Ramskog jezera,          Razgovor o Hočku i zvonu zabilje-
ozvučenja, a, koliko sam mogao primi-       a dvije centralne figure priče jesu hodža      žio sam ovako.
jetiti, ni zvona nisu tako glasna i reska   zanimljivog imena – Hočko – i fratar čije
kao kod nas. To višestoljetno suglasje      mi je ime nepoznato. Kazivanje sam imao            Za nekoliko minuta trebao se ogla-
ezana i zvona porodilo je i mnoge zgo-      priliku čuti više puta, ali mi je najupečat-   siti ezan. Utom su zatreštala zvona sa
de i pošalice. Jedna, trenutno aktuelna,    ljivije ostalo ono koje se desilo u džamiji    zvonika gradske crkve. Bilo je dvije ili
kaže da je fratar tražio od hodže da utiša  nakon podne-namaza. Inače, džematlije          tri minute do podne.
ezan. Hodža je pristao, ali uz uvjet da     se u džamiji okupe 15-ak minuta prije
kolega s druge strane svoje zvono pre-      namaza, a to vrijeme iskoristi se za pre-          “Zanimljivo, nikad ne zvone okruglo
baci na vibraciju.                          tresanje različitih tema, od sporta, preko     u dvan’est!?”, promrmlja Ibro.
                                            politike, kulture, tradicije, običaja, pa sve
    Ezan i zvono samo su dio onoga što      do vjere i vjerskih propisa.                       “Tačno. A znaš li što je to tako?”,
je baština ove lijepe zemlje. Do ezana                                                     drecnu se Ismet, kao da je jedva čekao
i zvona valjalo je najprije podići sve          Mnoge od tih simpatičnih, pone-            to pitanje.
te bogomolje, a tu su iskustva i zapisi     kad ispraznih, a ponekad i vrlo zani-
ponekad zadivljujući. Istraživajući de-     mljivih i poučnih razgovora sam za-                “Oklen ću znat? Znam samo da im
taljnije historijat džamija na mom po-      bilježio, onako, za sebe i svoju dušu.         nikad ne zvone tačno u podne.”
dručju, došao sam do podataka da su         Mnogo je bajnih kazivanja o prikazama
vrlo često u njihovoj izgradnji, što vla-   i ograjisavanju, nekadašnjim pirovima              “Hodža, imam li vakta da im
stitim radom, što novcem, učestvovali       prilikom vjenčanja koji su znali potra-        opričam?”
                                            jati i čitavu heftu, teškom radu na selu,
                                                                                               “Haj kad klanjamo, evo, vakat je
                                                                                           ezanu!”, reče imam i rukom dade znak
                                                                                           mujezinu da uči.

                                                                                               Zvona su već prestala, a gradom se
                                                                                           sad prolomi:

64 18/1/2018 STAV
   59   60   61   62   63   64   65   66   67   68   69