Page 27 - STAV broj 303

REZULTATI SU PARCIJALNI ILI diktatura u Egiptu, Jemenu i Libiji. Među- Ako analiziramo noviju historiji arap-
NEUSPJELI tim, Libija, Jemen i Sirija danas su potpuno skog svijeta, primijetit ćemo da su određe-
Opći je konsenzus objektivnih anali- devastirane, razorene i uništene decenijom ni politički sistemi, ideologije, paradigme
tičara da su rezultati “Arapskog proljeća”, ratovanja. To su također danas teritorijalno, i revolucije imale svoj početak, procvat,
deceniju nakon što se 26-godišnji ulični plemenski, ideološki, politički, sektaški i uspon, dekadencu i svoj pad. Period sla-
prodavač voća Mohammed Bouazizi za- klasno podijeljene zemlje i razorena društva. bljenja arapskog i općenito islamskog
palio izvršivši samoubistvo u znak očaja Egipat se vratio još okrutnijoj autokratiji svijeta doveo je do debalansa i drastič-
jer su mu gradske vlasti zabranile da na iza koje stoje oružane snage, te američka nog zaostajanja arapskih zemalja u nau-
taj način preživi, parcijalni ili neuspje- finansijska i vojna pomoć i izraelska lobi- ci, tehnologiji i znanju, demokratskim i
li. Ovaj tragični lik i njegov očajni čin stička potpora. Jedino se Tunis može na- ljudskim slobodama u odnosu na zapadne
samospaljivanja, posljednji akt kojim je zvati relativno uspješnom demokratijom u zemlje. Nakon pada Osmanskog Carstva
želio skrenuti pažnju na beznadežni po- kojoj koegzistiraju politički suprotstavlje- i perioda islamskog modernizma i refor-
ložaj siromašnih Tunižana, postao je oki- ne opcije, ali se ipak radi o maloj i gotovo mizma, a posebno kao rezultat utjecaja
dač za pobunu od Magreba da Mašrika. beznačajnoj zemlji po svom političkom i zapadne ideologije nacionalizma i naci-
On tada nije mogao ni slutiti da će ekonomskom utjecaju i značaju. onalne države kao državne forme, a koji
njegovo samoubistvo zapaliti čitav Bliski Međutim, ugledni analitičar i jedan od pospješuju buđenje nacionalne svijesti,
Istok i Sjevernu Afriku i da će se milio- najboljih poznavalaca političkih prilika dolazi do emancipacije arapskih naroda,
ni ljudi drznuti na javni protest, tražeći na Bliskom istoku Rami Khouri tvrdi da procesa dekolonizacije i oslobađanja od
promjenu vlasti i odlazak režima koji su je period od deset godina nedovoljno dug kolonijalnog jarma evropskih sila.
ih decenijama ugnjetavali i dominirali da bi se mogle donositi konačne ocjene o U vrijeme osmanske uprave arapske
njihovim životima. Isto važi za cijelu re- rezultatima “Arapskog proljeća”. Ogro- zemlje nisu poznavale ideju nacionaliz-
giju. Deset godina kasnije, Tunis je danas mne promjene koje će utjecati na buduć- ma jer je ta ideja nova i nastala je tek u
jedina zemlja učesnica “Arapskog prolje- nost Bliskog istoka i načina upravljanja u 19. stoljeću. Kao takva, ona je bila strana
ća” koja uživa relativnu sigurnost, slobodu arapskim zemljama još uvijek traju i nji- islamu i islamskom sistemu vrijednosti.
i solidan nivo demokratije i pluralizma. hov konačni impakt teško je danas pred- Stoga, osmanska vlast nije smatrana stra-
Sve su druge zemlje ili razorene u dugo- vidjeti. Diskutabilno je koliko se, zapravo, nom ili tuđom, već islamskom vlašću ko-
godišnjim ratovima, poput Sirije i Jemena, arapski protesti mogu prihvatiti kao prava joj su pripadali svi arapski narodi. Ona je
ili su izložene kontinuiranim tenzijama, revolucija jer oni nisu ni blizu onom što samo mogla biti pravedna ili nepravedna,
sukobima i nestabilnosti, a da se priroda se nekoć desilo u Americi, Francuskoj, dobra ili loša, ali pojam strani ili tuđi bio
režima u njima i osjetljivost vlasti prema Rusiji ili Iranu, ali, ipak, imaju određe- je nepoznat. Pobunu Arapa protiv Osman-
svojim građanima ne samo da nije pro- nih elemenata revolucije, prije svega jer lija podstiču Englezi preko svog ureda u
mijenila već se znatno pogoršala, poput su nastali spontano, odozdo prema gore, Kairu, odakle šalju svog izaslanika Tho-
Egipta, koji se nakon kratkog eksperi- a cilj im je bio sveobuhvatna promjena si- masa Edwarda Lawrencea u Arabiju da
menta s demokratskom vlašću pretvorio stema vlasti i odnosa, društvenog ugovora vrši agitaciju arapskih plemena i podsti-
u još veću autokratiju. između građana i države, a to podrazumi- če ih na revolt i pobunu protiv osmanske
Ni jedna arapska zemlja učesnica “Arap- jeva i vrijednosti i ponašanje građana kao vlasti u Hidžazu.
skog proljeća” nije uspjela ostvariti poli- individualnih agenasa. Poistovjećujući se s arapskom popula-
tički, ekonomski i društveni prosperitet cijom, ovaj engleski agent, arheolog i ofi-
kojem su se prije deset godina nadali nji- UZROCI POJAVE ARAPSKIH POBUNA cir arapska plemena Arabije podstiče na
hovi nezadovoljni građani. Kontrarevolu- Zašto je došlo do “Arapskog prolje- pobunu. On ih također obučava kako da
cija reakcionarnih sila koje su se pobunile ća”, zašto su se arapske revolucije desile koriste terorističke akcije i subverzivne
protiv političkog projekta arapskog buđe- baš 2010. ili 2011, zašto su ugušene, da djelatnosti, poput miniranja pruga, mo-
nja reagirala je hitro, okrutno i beskrupu- li postoji mogućnost novog vala demo- stova i slično, kako bi nanijeli što veće
lozno. Kao rezultat toga, protesti su ugu- kratskog arapskog buđenja u skoroj bu- gubitke osmanskim snagama koje u to
šeni, rezultati izbora u Egiptu poništeni dućnosti? Uzroci pojave arapskih pobu- vrijeme nisu imale kontrolu unutrašnjo-
su vojnim pučem, a milioni izbjeglica iz na kompleksni su, višeslojni i različiti, sti Arapskog poluotoka. Lawrence za en-
Sirije nakon brutalnog rata preplavili su sve u zavisnosti od zemlje do zemlje, ali gleske kolonijalne vlasti u Kairu obavlja
susjedne zemlje Tursku, Liban i Jordan i ih je nemoguće razumjeti bez temeljitog važan zadatak kao glavni agitator koji će
njihova je sudbina i danas neizvjesna jer pogleda na bližu historiju. Arape uspjeti okrenuti protiv Osmanlija.
žive pod najtežim mogućim okolnostima.
Nada u bolji život dostojan čovjeka, u slo-
bodu, demokratiju i prosperitet izgubljena
je kod većine sudionika arapske pobune.
S druge strane, vlast većine autokrat-
skih režima koji su upotrijebili svoju moć,
bogatstvo i saveznike u svijetu za očuvanje
statusa quo još se više učvrstila i postala je
još okrutnija i represivnija. Jusuf Šerif, tu-
nižanski politički analitičar i direktor Cen-
tra “Columbia Global”, tvrdi da su zahtje-
vi građana koji su izašli na demonstracije
2010. još uvijek isti, a da su oni još uvijek
ljuti i razočarani neuspjehom i gušenjem
“Arapskog proljeća”. Ipak, demonstranti su
uspjeli izazvati svrgavanje dugogodišnjih

STAV 24/12/2020 27