Page 3 - STAV 76 18.08.2016

UVODNA RIJEČ

Filip Mursel Begović

Ista jazbina, drugačija zmija

TRAŽEĆI RAVNOTEŽU

U VLASTITOJ NEMOĆI

“Zlatna viteška vremena prošla su za sve na- svega i svačega, trčanja u vreći, skakanja Bašagićevo iskustvo sugeriralo je da se
rode u Evropi, pa ipak su se svi sprijateljili s u napuhanu mješinu, igru hrvanja, diza- mora hvatati korak s vremenom. A taj je ko-
novim prilikama i latili se modernog oružja nja kamenja, skakanja u daljinu žabljim rak ostao u raskoraku stotinu i kusur godi-
da ukrase svoje doba kulturnim tečevina- skokom, igru ovnova i, na koncu, igru de- na tražeći ravnotežu u vlastitoj nemoći. Ili,
ma i otkrićima. Zašto mi živimo u trzavici ranja jarca. rekli bismo, korak je ostao stajati na mini,
i dan-danas – zašto se ne možemo sprijate- Ko ne vjeruje da je tako neka pažljivije razvučen poput filmskog platna.
ljiti s novim prilikama koje nam je donijela prouči zaigranu ornamentiku srednjovje- Stoga je situaciju u kojoj se nalazi bo-
okupacija, kad su naši pređi u mnogo težoj kovnog bosanskog nadgrobnika, bosanskog sanski čovjek ponajbolje opisao režiser Da-
situaciji stvorili brzo odluku prama svome stećka, koji je u međuvremenu postao za- nis Tanović u Oskarom nagrađenom filmu
osobnom karakteru i preporodili se kroz jednička regionalna baština. Uz melodije Ničija zemlja. Čovjek leži na mini. U blizini
kratko vrijeme? To sigurno nije bio puki pobjede i poraza u srednjovjekovnom kolu su predstavnici međunarodne zajednice, ali
slučaj, nego odvažna mudrost i trijeznost, pomoći nema. Ako se pomakne, eksplodirat
koje su bile rezultat bojazni i opreznosti Ponavlja se tako igra vazda će. Ne može ništa drugo nego ostati ležati. I
među dvjema vatrama.” pobunjenih Srba, a pobunjeni to je neka vrsta igre. Igre živaca!
Ove retke napisao je Safvet-beg Bašagić su sto i kusur godina. Ponekad Ko će imati najviše živaca, preživljava.
u uvodu svoje doktorske disertacije Bošnjaci I dobije Oskara za najbolju igru.
i Hercegovci u islamskoj književnosti – prilog se pobuna realizira igrom Ponavlja se tako igra vazda pobunjenih
kulturnoj historiji Bosne i Hercegovine, objav- divljaštva poput atentata i Srba, a pobunjeni su sto i kusur godina. Po-
ljenoj 1912. godine u vlastitoj nakladi. Od barikada, a ponekad igrom nekad se pobuna realizira igrom divljaštva
tada je prošlo stotinu i kusur godina, a go- referenduma i zloupotrebom poput atentata i barikada, a ponekad igrom
tovo se ništa nije promijenilo. “Stara igra, referenduma i zloupotrebom institucija koje
novi igrači”, kako je takvo ciklično ponav- institucija koje su dobili također su dobili također divljaštvom. Republiku
ljanje bosanskog historijskog usuda objasnio divljaštvom. Republiku Srpsku Srpsku nisu dobili pregovorima, naime, nego
rahmetli profesor Munib Maglajlić. nisu dobili pregovorima, naime, preko tomašica i srebrenica, a ono što se stvori
Razlika je u tome da se Bašagićeva “oku- silom nema budućnosti bez oslonca u sili.
pacija” iz austrougarskog perioda oličena u nego preko “tomašica” i Pa šta je onda bio Radovan Karadžić, a
liku “upravitelja” sada naziva “OHR” i ima “srebrenica”, a ono što se stvori šta je Milorad Dodik? Ista igra, različiti igra-
“visokog predstavnika”. Razlika je u tome da silom nema budućnosti bez či! Ili još bolje: ista jazbina, drugačija zmija.
se Bosna ne nalazi između dviju vatri, nego oslonca u sili A srednjovjekovno iskustvo Dobrih
se nalazi između dvadesetak plamenih jezi- Bošnjana kaže da je kolovođa igre obično
čaca, odnosno dvadesetak raznorodnih in- igralo se na strništima, livadama, oranica- biran kao najvještiji zmijar. Jer kolo usred
teresa koji je svaki ponaosob vuku na svoju ma, liticima, grebljima... Ne znamo što je igre može dobiti dugu zmijsku vijugu, a
stranu. Razvučena i navlačena sa svih strana, mislio srednjovjekovni bosanski čovjek, tada nastaje urnebes i u kolo ulazi sve što se
ostaje neprekidno napeta poput filmskog “regionalni” baštinik imena Dobri Bošnja- može držati na nogama. Zmije gamižu usred
platna na kojemu ne igra komedija Rober- nin. Kažu da je vjerovao da mjesec više neće kola izvučene iz raspuklih jazbina, bljeska-
ta De Nira, već se neprestano vrti filmska sjati, zvijezde će padati kao truhli plodovi, ju na suncu srebrnastim sjajem, gromuljaju
uspješnica Danisa Tanovića Ničija zemlja. sunce će pomrčati i smrznuti se u malom i se i nadimlju dok palacavim jezicima laju
No, vladaju neka igračka pravila. Dok beskrajnom svijetu svoje baštine, nebeska na mučnu jaru. Tada kolovođa maše živom
se igra (pleše i pjeva), kolovođe ne skriva- tijela teturat će kao da su pijana, a znak će zmijom, a kolo pada u obredni trans.
ju, već otkrivaju: sebe i svoje običaje. Nije se Ise Pejgambera ukazati u svijetlim krugo- Dobri Bošnjani baštine još jedno isku-
važno kako igraš, dovoljno je da si u kolu vima oka odabranog bogougodnika i nastat stvo, vrlo praktično i, hvala Allahu, uvijek
koje se temelji na narodnim običajima iz će Sudnji čas ako se ne bude igralo. Sred- aktualno. Po tom islamskom iskustvu, Boš-
davnine – vrteškama i plesovima s mače- njovjekovno narodno iskustvo zapisano na njaci mogu mnogo naučiti iz jednog pouč-
vima. Nadalje, svjedočimo igračka natjeca- stećku govori nam da bez igre nastaje apo- nog hadisa: “Musliman ne smije dozvoliti
nja u izrugivanju, gonetanju, proždiranju kalipsa, sudar vremena i vječnosti. da ga zmija dva puta ujede iz iste rupe.” n
urednik@stav.ba

STAV 18/8/2016 3