Page 27 - STAV broj 316

KRIVO SRASTANJE

Hamlet, tu među nama, Tuzlacima

RAKIJU PITI ILI NE PITI,

E TO VEĆ PITANJE NIJE

Stvarno ti se čudim! Ti kao da nisi odrastao ovdje. Pa dobro znaš da u
svakoj mahalskoj kući ima rakije. A jesu li svi pijandure? Nisu. Zapravo,
rijetko ko. Osim toga, a zato je i ima u svakoj kući, rakija je prijeki iladž
za mnogo štošta, da sad ne nabrajam. Između ostalog, iladž je i kad
čovjeka spopadnu kojekakve duševne tegobe, tuga ili razočaranje, a ti,
Piše:
Sadik IBRAHIMOVIĆ bez uvrede, i ne izgledaš baš razdragano.

oračam mahalom s torbom na leđi- i ne izgledaš baš razdragano. Zato, uzmi, – I šta ćeš s tim?
ma, zamišljen, oborenog pogleda, uzmi, zatrebat će ti, kad-tad! – Proliti, šta bih drugo!?
a podmukla primisao da se nakon Da ga ne uvrijedim, uzeh flašu, rekoh da – Proliti?!
Kkratkog i prividnog bijega ponovo u torbu ne može stati, a u ruci je ne mogu – Da.
vraćam u ono iz čega već godinama, vara- nositi, neugodno mi je, pa ga zamolih da – Pa, čovječe, to je iladž, biriladž, za
kajući samog sebe, bezuspješno nastojim mi donese plastičnu vrećicu. Ode u kuću sve i svašta! Daj meni, treba mi za obloge,
zbrisati, kući, dakle, ili onom što se još ku- i donese, tanku, providnu. Gledam, flaša a i mojoj N. također!
ćom zove, dodatno me onespokojava, pa, se jasno vidi, svejedno nosio je u kesi ili – Vanjske ili “unutarnje”?
premda svjestan da je takvo šta potpuno u ruci, ali ne rekoh ništa. Zahvalih mu se – Pa sad... Zavisi od situacije... A, sad,
besmisleno, usporavam korake, nastojim i krenuh dalje. daj mi tu rakiju, šteta ju je proliti, ne budi
što je moguće duže odgoditi taj trenutak, Usput, gledam u komšijske kante za lud!
trenutak ulaska u sablasno tihu i pustu smeće ispred avlijskih ograda. Pomislih – Ni govora.
kuću, prepunu teške, jedva snošljive tišine. da flašu bacim u neku od njih, ali odmah – Ne daš?! Meni ne daš?!
Na trenutak zastadoh i podigoh pogled. odustah. Sigurno bi me neko vidio kroz – Tebi bih sve dao, ali ne i rakiju. A
Na ulici i u avlijama, koje doslovce mete prozor, kasnije došao da provjeri šta sam to kad bih ti pojasnio zbog čega, tek tad bi o
snažan, ledeni vjetar, nigdje nikog. Sekun- bacio u kantu i, kad bi ugledao flašu punu meni mislio da sam zaista lud.
du-dvije poslije, iz jedne od susjednih kuća rakije, o meni bi se umah, baš onako kako – Da znaš da si me razočarao, ali baš
pojavi se komšija S., nasmiješi se, pozdravi to samo mahala zna, počele pričati i širiti razočarao...
me i reče da sačekam. Malo potom, priđe svakakve priče, sve gora od gore. – Sad jesam, ali kad dođe vrijeme za
avlijskoj ogradi s flašom u ruci. Prolazim pored kuće komšije E. On, to, a sigurno će doći, bit ćeš mi zahvalan
– Evo! Izvoli! Ovo je specijalno za tebe. kao i uvijek, oskudno odjeven, bez kape na zbog ovakvog postupka.
Ja sam je pek’o. Čista, prirodna, od probra- glavi i šiban ledenim vjetrom, s cigaretom – Ništa ja tebe ne razumijem, kao da
nih šljiva, bez šećera i drugih podmetačina. u ustima i rukama svezanim na leđa, obo- nekim drugim jezikom pričaš!
Uzmi i neka ti je uzdravlje! rene glave šetka avlijom i, da se to jasno vi- – Nije ni važno. Nego, jesi li ljut na
– Uh, unezgodio si me... Znaš, ne pi- djeti, grozničavo razmišlja. Dakako, znam mene?
jem rakiju... i o čemu. Ušao je u period kokuzluka, a do – Ma nisam. Ako će nas flaša rakije
– Ni čašicu-dvije navečer, za opušta- nove penzije čitava vječnost. Šetka i smi- posvađati nakon tolikih godina lijepih
nje i dobar san? šlja šta će i kako će i, na koncu, uvijek tako komšijskih odnosa, e onda stvarno nismo
– Ni to. bude, ne smisli ništa. Jednostavno proguli nikakvi ljudi. Radi šta god hoćeš, tvoja
– Stvarno ti se čudim! Ti kao da nisi nekako kroz besparicu i tako ukrug, godi- stvar. Je li tako?
odrastao ovdje. Pa dobro znaš da u svakoj nama. Zastadoh i pozdravih ga. Okrenu – Tako je, moj dobri E. – rekoh i uđoh
mahalskoj kući ima rakije. A jesu li svi pi- se, otpozdravi i, u nevjerici, razrogačenih u svoju avliju.
jandure? Nisu. Zapravo, rijetko ko. Osim očiju, baci pogled na providnu kesu i fla- Rakiju sam prolio, flašu odložio u kantu
toga, a zato je i ima u svakoj kući, rakija šu rakije u njoj. za smeće, ušao u užasno hladnu kuću, sjeo
je prijeki iladž za mnogo štošta, da sad ne – Nisi to valjda... – reče jedva čujno i za kuhinjski stol, zapalio cigaretu i osje-
nabrajam. Između ostalog, iladž je i kad pogleda me uplašeno, zabrinuto. tio olakšanje, ogromno olakšanje, kao da
čovjeka spopadnu kojekakve duševne te- – Nisam. S. mi je dao, insistirao je, ni- je kakav olovni teret u hipu spao s mene.
gobe, tuga ili razočaranje, a ti, bez uvrede, sam mogao odbiti, uvrijedio bih ga. A kakav, nisam uspio dokučiti. n

STAV 26/3/2021 27