Page 11 - STAV broj 197

je Željko Komšić nelegitiman član Predsjedništva, brane Jer- ovdašnje otuđene “građanske” elite ne bi mogao biti tako do-
govićev opis Komšićevih glasača kao bošnjačkih nacionalista s minantan u kidnapiranom javnom prostoru da nije načina,
proturskim simpatijama, i to tako da napadaju kritiku Jergovića također orwelijanskog, na koji ona zaista djeluje i preživljava.
iznesenu u Stavu, čime ustvari pokušavaju prikriti svoje istin- Sprega grupa i pojedinaca iz politike, medija, kulture, nevladi-
ske prohrvatske pozicije maskirajući ih u nekakav antifašizam. nog sektora, a koja je još finansijski podržana iz vanjskih cen-
tara, proizvodi situaciju u kojoj se ova manjinska i prije svega
Da bi podebljali i vlastitu antifašističku masku, ali i faši- neokomunistička grupacija međusobnom podrškom i zaštitom
stičku etiketu koju lijepe Stavu, takvi izmišljaju i tvrde da je poput neke hobotnice drži svog stečenog utjecaja, reagirajući na
Branko Ćopić u Stavu proglašen zločincem i četnikom, mada je svaku kritiku zaglušujućom i optužujućom kakofonijom, a na
to apsolutna neistina jer se Stavov članak o Ćopiću i njegovom svaki znak potencijalne opasnosti puštanjem otrovne crne tin-
prisustvu na mjestu zločina tzv. ustanika u Velikom Duboviku te. Neokomunistički mediji i nevladin sektor promoviraju ne-
isključivo poziva na čak četiri izvora bez da daje bilo kakve za- okomunističke političke stranke, nekomunističke stranke pune
ključke (komunistička historiografija, preživjeli svjedoci, Muzej javne institucije odgovarajućim neokomunističkim kadrovima,
holokausta u Sjedinjenim Američkim Državama te na kraju i ti kadrovi štite i pomažu neokomunističke medije i nevladin
pisanja samog Ćopića). Zloupotreba antifašizma dostigla je ta- sektor, jedni drugima pružaju legitimitet i tako sve ukrug, dok
kve razmjere da se njom počeo služiti čak i jedan Nedžad La- sve vrijeme svi zajedno demoniziraju neistomišljenike i sve to
tić, pokušavajući da s “antifašističkih” pozicija brani Jergovića nazivaju “antifašizmom”. Koliko će ovakva abnormalna i tok-
od bilo kakvih kritika u Stavu ne bi li kako skrenuo pažnju na sična situacija trajati, zavisi prije svega od političke pismenosti
sebe i pokazao silni pokajnički trud da konačno bude prihvaćen bošnjačkog glasačkog tijela. Pa ne bi bilo zgoreg Bošnjacima
od građanskih kružoka, ako ništa barem kao kalfa na probnom poručiti kroz jednu internacionalu koju su tako rado pjevali
radu. Latić je otišao tako daleko da je fizički napad nad sobom komunisti: “Ustajte prezreni na svijetu!” Sasvim je jasno da je
promovirao kao pokušaj ubistva od SDA “odreda smrti”. Nije riječ o dugoročno neodrživom stanju gdje je isključivo bošnjač-
mu to bilo dosta jer status kalfe treba zaslužiti predanim doka- ko javno mnijenje kidnapirano od manjinske neokomunističke
zivanjem, pa u zadnje vrijeme taj incident uspoređuje sa slu- grupice istomišljenika koja mu već decenijama razvlači pamet
čajem Khasahoggi, pokušavajući konstruirati zaista nevjero- i pokušava nametnuti svoje tzv. vrijednosti.
vatne i paranoične teorije zavjere. Međutim, jedina osoba koja I to se naziva antifašizmom? Ne, nije to antifašizam, to se
pokazuje potencijal da se s neistomišljenicima obračunava po zove fašizam! n
modelu nesretnog Khasahoggija jeste zastupnica Naše stranke
Amela Kuskunović, koja javno poziva na “utjerivanje straha”
nepoćudnim novinarima.

I to se naziva antifašizmom?

CRNO JE BIJELO, A BIJELO JE CRNO

Kada sagledamo sve nabrojano, lahko je uočiti da je na
sceni teška i kontinuirana zloupotreba termina antifašizam
od strane otuđene “građanske” elite koja baštini svjetonazore
i stavove koji su jako bliski isključivosti istinskog fašizma ili
bilo kojeg drugog totalitarnog sistema, posebno onog komu-
nističkog. Nepomirljivi antagonizam, demonizacija neistomi-
šljenika, uvjerenost ne samo u apsolutnu ispravnost vlastitog
mišljenja već i apsolutno zlo drugačijeg stava, odbijanje da se
prizna ravnopravnost drugačijeg, pokušaj gušenja svake kriti-
ke, zloupotreba institucija, vrištavo i histerično insistiranje da
se represivno djeluje spram onih koji se usuđuju javno i gla-
sno drugačije misliti i pisati i tako dalje, i tako dalje, sve su to
karakteristike ovdašnjih “antifašista” za koje pravo na slobodu
govora, medija pa čak i lične sigurnosti i tjelesnog integriteta
prestaje tamo gdje počinje drugačije mišljenje.

Naši “antifašisti” to čak i ne kriju nego takva dvostruka
mjerila pokušavaju predstaviti kao progresivni proces i “anti-
fašističku” tekovinu. Slaviti kult ličnosti jednog diktatora pro-
gresivno je i urbano, veličati one koji su nam donijeli demokra-
tiju i slobodu nazadno je i ruralno. Patiti za jednopartijskim
sistemom i policijskom državom moderno je i kozmopolitski,
a primitivno je i šovinistički uživati u demokratskom višestra-
načju i nacionalnim strankama. LGBT osobe mogu na ulica-
ma demonstrirati svoje “vrijednosti”, ali vjernička populacija
svoje mora upražnjavati u kući, među četiri zida. Parada po-
nosa festival je slobode, javni iftar manifestacija je isključivo-
sti i radikalizma. Psovati i vrijeđati vjerska osjećanja većine
građana ove zemlje jeste sloboda govora, kritika takvih psovki
i uvreda govor je mržnje. Ne slagati se s njihovim stavovima
jeste cenzura, a usuditi ih se kritizirati nepatvoreni je fašizam,
dok je dehumanizacija, demonizacija i javni linč njihovih ne-
istomišljenika sloboda govora. Crno je bijelo, a bijelo je crno.
Činjenica je da ovakav orwelijanski i svjetonazor i novogovor

STAV 13/12/2018 11