Page 74 - STAV broj 394
P. 74
STAJALIŠTA
KRIVO SRASTANJE
Razglednica iz (polu)otvorene ludare
PRIJE DEPRESIJE
PROVJERITE DA LI STE
OKRUŽENI IDIOTIMA
Predoziran “čuli smo već” pričom, a i osjetivši da se njegovom “tumačenju”
Piše: kraj ne nazire, oštro ga prekidam: “Prestani, čovječe! Prestani, zaboga! Prije
Sadik IBRAHIMOVIĆ
dva sata bolio me je samo zub, a sad me život moj boli! Zašto to radiš?!
Ko te je, Bog ti pamet dao, pitao da tumačiš bilo šta?! Ko?!” Okrenuh se i
pođoh dalje, a on me isprati zgranutim pogledom.
edavno, kasno popodne, vraća- unesrećenog grada, mog rodnog grada. I znam, pročitao u dersovima hadži hafiza
jući se iz stomatološke ordina- prisjećam se kada sam to prvi put osjetio: Mehmeda Karahodžića.
cije, pravim predah u Gradskom koncem sedamdesetih godina, u menzi Predoziran “čuli smo već” pričom, a
Nparku. Pijem mineralnu vodu, Studentskog doma, na koncertu grupe i osjetivši da se njegovom “tumačenju”
odbijam dimove i sasređeno gledam u “Kamena So”. kraj ne nazire, oštro ga prekidam: “Pre-
masivni postament i bistu kralja Tvrtka Na bini pet-šest u kožu odjevenih stani, čovječe! Prestani, zaboga! Prije
na njemu. Majstorski urađeno, sve je na kosijanera, plus duhačka sekcija, neu- dva sata bolio me je samo zub, a sad me
svom mjestu, pomislih. običajena formacija za grupe tog doba. život moj boli! Zašto to radiš?! Ko te je,
Dvadesetak metara dalje, momčić i Sve je ukazivalo na dobru svirku. Ali Bog ti pamet dao, pitao da tumačiš bilo
djevojčurak sjede na klupi s gitarama u kada su nastup otvorili Čolićevom šta?! Ko?!” Okrenuh se i pođoh dalje,
rukama. Momčić djevojčurku pokazuje (zapravo, Montenovom) pjesmom Si- a on me isprati zgranutim pogledom.
osnovne akorde. Vidim i čujem, ne pola- noć nisi bila tu, razočarano sam podvi- Ali, jest, ja, nije tu kraj, ima još.
zi joj baš za rukom. Ta slika, lijepa i čista, knuo: “Halo! Čuli smo to!”, okrenuo Dok prolazim kroz Gradsku ulicu, eto
snažno me je vratila u mladalaštvo, u ovaj se i izašao van. novog delegata.
isti park, podsjetila me je na moju prvu, Također, nedostatak maštovitosti da se U ruci mu neka vjerska knjiga. Pre-
veliku ljubav, a oboje smo bili jako mla- uočiti i po grafitima, tim možda ponajbo- sreće me, mrmlja nešto nalik na pozdrav,
di, kao i dječica u koju gledam. ljim pokazateljima stanja duha određenog priča gdje je i od koga dobio knjigu i
Prilazim im, pozdravljam, predstav- grada. “Hoćemo stadion!”, “Smrt nacio- baca me u knockdown:
ljam se i, svjestan da o meni mogu svašta nalizmu!”, “Amela, volim te!”, iščitavam – Je li ovo islamska ili muslimanska
pomisliti, govorim kako sam cijelog života neke od njih u povratku kući. Trivijalno, knjiga – glasilo je aperkat-pitanje.
u muzici, napose u rok-muzici, te da me infantilno, tugaljivo. Kako, barem tako vele, ne postoje
živo zanima ima li rokerskog damara i u Na Trgu slobode nailazim na H., sa- glupa pitanja nego samo glupi odgovori,
mladim naraštajima. moproglašenog “alima” i “mesnevihana”, rekoh mu, onako grogi, da je to islam-
Zbunjeno me gledaju, a ja ih ljubazno spremnog, bez trunke razmišljanja, dati sko-muslimanska knjiga.
molim da odsviraju nešto, bilo šta. Smi- odgovor na svako (najčešće nepostavljeno) – Znači, i islamska i muslimanska?
julje se i snebivaju. Momčić ipak prista- pitanje iz sfere vjere i vjerovanja. Smije se, – Tako je – jedva izustih.
je. Svira i pjeva na engleskom neku meni širi ruke i, dok mi prilazi, počinje priča- Delegat ode (istina, da ne griješim
nepoznatu pjesmu. ti vic, autošovinistički dakako, a, koliko dušu, čovjek nije “centriran” i zaista mu
– Jako lijepo. Pišeš li pjesme? sam upamtio, ide ovako: “Nijemac izgu- se ništa ne može zamjeriti), a ja šmu-
– Kako to mislite? bio ključ od stana i pajserom razvaljuje gnuh s glavne džade u sokak Hendek,
– Imaš li svoje kompozicije? vrata. Prolazi Suljo pored njega i veli mu: pa poput ilegalca u okupiranom gradu,
– Ne, nemam. ‘Ne radi se to tako. Gledaj!’ Uze kratak oprezno, mic po mic, uskim i opustjelim
– Pokušaj napisati nešto, pa makar ne zalet, glavom zveknu u vrata, izvali ih iz kraticama preko Pazara, sve dok sretno
ličilo ni na šta, ali neka je tvoje. Repro- štoka, pa će Nijemcu: ‘Vidiš! Ništa nasi- i neozlijeđen ne stigoh kući.
duciranje tuđih pjesama neće te daleko lu, samo mozak.’” “Prije depresije provjerite da li ste
odvesti. Uostalom, tako je u svemu u ži- Smješkam se kiselkasto, tek toliko da okruženi idiotima”, riječi su koje se pri-
votu, ne samo u muzici. mu ne propadne fol koji je, tačno to znam, pisuju Freudu.
– Upravu ste. Pokušat ću. čuo od A., a A. od E. Nakon što se gro- Ulazim u kuću, othukujem, zaklju-
Pozdravljam ih i odlazim. Usput raz- hotom ismijao, naglo se uozbilji i, ničim čavam vrata i šapućem:
mišljam kako je neinventivnost i dalje izazvan, poče “tumačiti” određeni bejt – Provjereno, Sigmunde, provje-
jedna od temeljnih “odlika” ovog odavno iz Mesnevije čije je značenje, i to naravno reno. n
74 23/9/2022 STAV