Page 70 - STAV broj 394

DRUŠTVO

kao farizeji, koji kad im Isa, a. s., kaže: – već cijelom svijetu.” I onda ovako kaže:
Vi stojite na putu tog nimeta božanskog; “Ova prva – Šahnama, moglo bi se reći
uzeli ste ključ, nit’ vi ulazite tamo, nit’ da je ona mali džihad, a ova druga –
date drugima da uđu! (U Hakkov hadret.) Mesnevija, to je veliki džihad!” Kako
Zamislite koliko ovakvih stvari ima pri- ovo razumjeti? U Mesneviji je težište
sutnih! I onda završava drugi polustih: borbe preneseno u dušu, u tebe; ona te
Svakog trena i svakog časa pouku crpi iz uči da budeš sa sobom u ratu, a u miru
toga, znači ne smiješ biti u gafletu po s drugima, a Šahnama o borbi s onim
pitanju tog trenutka u kojem se nalaziš, preko puta tebe, zato je to mali džihad.
jer onda, u sekundi, što bismo mi rekli, On ovdje ima na hateru hadisi-šerif kad
otići ćeš, bit ćeš prebačen na drugo polje su se ashabi vratili iz jedne teške bor-
gdje si gubitnik a da nisi ni svjestan toga. be, Poslanik im kaže: “Vratili smo se
Pa da se prisjetimo one Senekine izreke iz malog džihada u veliki džihad.” Na
gdje govori o najnesretnijim ljudima koji pitanje ashaba koji je to veliki džihad,
najkraće žive: – To su oni koji zaborav- Poslanik odgovara: “Borba sa samim
ljaju prošlost (jer iz nje trebaš poruku sobom.” Mesnevija te ovo uči: prebaci
crpiti, ona se i desila zbog toga); zane- bojno polje u sebe i sa svojim nefsom
maruju sadašnjost (evo, to je ovo iz bej- budi u ratu, a u miru s onim vani. Ovo
ta: Svakog trena i svakog časa pouku crpi iz će nam, ako Bog da, skinuti ovu perdu
toga, jer to su sve znakovi od Gospodara), pa da ne budemo od onih nedozvanih
a plaše se onoga što dolazi. (Pa moraš se koji su raspamećeni kad im se kaže pa
plašiti kad si ovako postavio stvari; nisi tu su ti ljudi. Ti pitaš gdje su. Blizu vâs
iskoristio priliku koja stoji pred tobom.) je bašča i sofra! Evo vidite ovu sofru
I onda lijepo završava: – Kad dođe takva ovako blizu nas dok slušamo šta nam
osoba na kraj života (vidi, gotovo je, valja hz. Mevlana govori, pa pogledajte šta
seliti), onda u toj tuzi i žalosti (potpuno nam sve iznosi na tu sofru. Ali loše mi-
svjesna kako je život provela), onda u tom šljenje o drugima, o vjernicima ne da
jednom takvom halu, postaje svjesna da nam pristup toj sofri i da ovo u pravom
je predugo bila zauzeta ne radeći ništa. smislu shvatimo.
Pa nemojmo dozvoliti da nas zauzmu Oči trljamo, ovdje bašče nema!
raznorazne stvari, čemu je čovjek uvijek Ili je ovo pustinja ili težak put?!
bio izložen, ne samo danas; mi danas ži- O čuda! Zar tako dugo, ovo kaziva-
vimo u ovom vremenu, i ono je najbolje nje, može biti apsurdno! Ako stvarno
vrijeme za nas, moramo ga iskoristiti na postoji (bašča), gdje je?
pravi način. Hoćemo li dozvoliti da nas Ti se nedozvani ovako čude i pitaju,
opet onaj šaptač svuče u horizontalu pa zar ovoliko dugo treba da traje ovako
da jedan drugog napadamo i da zauda- apsurdna priča (apsurdna od ovih ve-
ramo na onaj mulj u kojem se nalazimo, likana), pa ako stvarno postoji ta bašča
ili ćemo, biiznillah, izabrati uzvišeno (taj makar jedan evlija) u ovoj pustinji,
stremljenje, život po dubini i po visini? gdje je, daj da je vidimo! Pa kako ćeš
Ljudi govore: O čuda! Kakav je je vidjeti kad ti je na oku perda, ova o
ovo glas? kojoj govorimo sve vrijeme, kad si po-
Jer pustinja je lišena stabla i ploda! grešno okrenut, kako možeš prepozna-
Pustinja, to je ovaj dunjaluk, a ljudi u ti te ljude?
gafletu, ne vide dušu jednog evlije; čuju Ima jedna lijepa zgoda iz života pr-
njegov glas, ali ne shvataju i ne razumi- vih muslimana. A i ime te osobe je inte-
ju njegove riječi (ne vežu to s Izvorom) resantno. Bio je jedan čovjek, beduin, i
nego se čude i pitaju: Kakva je ovo bu- zvao se Zahir. On bi s vremena na vrije-
dala?! Toliko ih je zaveo dunjaluk. Ne me dođi u Medinu; nešto bi on od tih
vide Istine ni prave stvarnosti. pustinjskih plodova, od onog što može
Raspamećeni, postadosmo od rije- pustinja dati, donosio Poslaniku, a. s.
či ljubavlju Poslanik je to primao, pa kad bi Zahir
obuzetih: “Blizu vâs je bašča i sofra!” obavio svoj posao u čaršiji, on bi njega isprati lijepo, s darovima
Ove ljude raspamećuje govor onih ljubavlju obuzetih, jer iz Medine. Poslanik bi govorio: “Zahir je naša pustinja, a mi
istinski ašici, a to su u prvom redu Allahovi poslanici i Njegovi smo njegov grad.” (Ovo Zahir znači nešto vidljivo, pojavno, ali
prijatelji, govore Blizu vâs je bašča i sofra! Eto, to raspamećuje nije bio privlačne vanjštine, nije mu Gospodar dao tu ljepotu.)
ovu kategoriju, ovu masu hiljada i hiljada koje prolaze pored I jednog dana, kad je došao u Medinu, priđe mu Poslanik, a. s.,
njih, dodirujući ih u prolazu, a opet tako reaguje ta pokrive- (jer ga je mnogo volio), iza leđa i pokrije mu oči. On se počeo
na, zaprljana duša... Moramo nešto od nas ukloniti, ima nešto migoljiti i pita se ko je ovo – Pusti me! Kad je osjetio da je Po-
pri nama što nam ne dozvoljava da to vidimo, a šta bi to moglo slanik, samo je svoja leđa pritisnuo uz njegova prsa. Onda Po-
biti? Lijepo je rekao Seid Husein Nasr, kad su ga pitali o Fir- slanik kaže: “O, ljudi, ovaj rob je na prodaju! Ima li neko ko ga
dusijevoj Šahnami i o Mesneviji, pa je on rekao da jedna drugu želi kupiti?” A on odgovara Poslaniku: “Tako mi Allaha, nema
nadopunjuje. “Taj prvi ep, grandiozni ep, govori o predislamskoj niko ko bi dao i dinar za ovako bezvrijednog roba!” A Posla-
Perziji, a ovaj drugi grandiozni ep, Mesnevija, tu su sad uloge nik reče: “Nije tako, o, Zahire! Tvoja vrijednost kod Allaha je
podijeljene islamskim junacima, i ona govori ne samo Perziji veoma velika i cijena veoma visoka!”

70 23/9/2022 STAV