Page 66 - STAV broj 394
P. 66

DRUŠTVO



          Ivana Desisalića Vukovića, i u pratnju
          mu dadoše Vuka Bogdanovića i nekog
          Radovana, poslaše ih u Foču da se pred
          Hamza-begom, mutesarifom iliti guver-
          nerom novouspostavljene hercegovačke
          regije, parniče s dubrovačkim poslanici-
          ma i s bratom Stjepanom, alijas Ahme-
          tom, oko ostavštine oca njihova Stjepa-
          na Vukčića Kosače. Iz jednog drugog
          dokumenta saznajemo da Ivan Vuković
          Desisalić nije podijelio sudbinu Kosača
          i da nije otišao s Vlatkom na Rab. Ista
          godina, dakle 1489, koja Vlatku Herce-
          goviću na Rab dovodi smrt bajnu, kako
          joj je sam tepao u trenucima potpunog
          duševnog rastrojstva, izbacuje jedan tr-
          govački ugovor iz kojeg prst historije
          nanovo iščeprka Ivana Vukovića Desi-
          salića. On konačno ostvaruje san Hra-
          nića-Kosača i Kotromanića, koji cijelo
          jedno stoljeće sanjaše o tome da se otr-
          gnu od Dubrovčana i da sami sebi do-
          bavljaju so te zbog toga i izgradiše Novi
          Grad, koji poslije dobi naziv po hercegu
          Kosači – Herceg-Novi. Ivan je sada, sku-
          pa s izvjesnim knezom Mihočem, zaku-
          pnik prodaje soli u Herceg-Novom i u
          njegovoj osobi ovaj grad konačno dobija
          funkciju zbog koje je i sazdan.
            Kada je Stjepan Kosača slao sina kao
          jamca u Istanbul, zasigurno mu je u prat-
          nju, kao skrbnika, stavio jednog od Vu-
          kovića-Desisalića, u njih je imao bezgra-
          nično povjerenje. Ili je, možda, tačnije
          ovako: kada je Stjepan Hercegović odlu-
          čio da prebjegne Osmanlijama, zasigurno
          je poveo i nekog od Desisalića. Tako se
          godine 1492, kao dvorjanin Ahmet-paše   kršćanin, Ivan Desisalić, a historičar   Ivana Desisalića boravio je zograf Tudor
          Hercegovića, pominje Grgur Desisalić. Pa   Vladislav Skarić spominje i trojicu bra-  Vuković iz Mahina kod Bara, kojeg neki
          zašto taj Grgur Desisalić nije mogao pro-  će Desisalića: Mihajila, Nikolu i Dra-  historičari vješaju o rodoslovno stablo
          ći kao izvjesni dijak Sanko Dobrušković,   gobrata (neki historičari kazuju da je   Desisalića. Bio je on gost Ivanov kada
          odgajatelj Kosačinih sinova, za kojeg se   Ferhat-beg imao i brata Andriju i da je   je na dvije spojene lipove daske slikao
          pretpostavlja da je otišao sa Stjepanom u   i on živio u Sarajevu). Bili su kujundži-  ikonu Bogorodice s Hristom, za koju je
          Istanbul, a pouzdano se zna da je prešao   je i imućni ljudi i u njihovoj kući bora-  vezana legenda kako je dvojici slijepaca
          na islam, da je bio u sultanovoj službi i   vio je onaj kaluđer Dmitar dok je pisao   povratila vid i koja je poslije čuvana u
          da je zaslužio timar vrijedan 3.354 akče?!  otačnik ili paterik, ili knjigu poučnih   Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovi-
            Kako su se i Kosače pocijepale, pa   priča o monasima, koja se i danas nalazi   ne, sve do 1992. godine, kada netragom
          jedni prešli na islam, a drugi ostali u   u muzeju Stare pravoslavne crkve na Ba-  nestade. Za našu priču ta je ikona važna
          vjeri svojih otaca, takva sudbina snađe   ščaršiji. Ta knjiga, odnosno jedan zapis   po onome što o njoj kazuje Đoko Maza-
          i njihove najvjernije sluge – Desisaliće.   na njenim koricama, kazuju oni koji su   lić, slikar koji je posebno proučavao bo-
          Kažu da je u Sarajevu u vrijeme podi-  je držali u rukama, spominje Ivana De-  sansko slikarstvo otomanskog doba. On
          zanja Ferhadije živio brat Fehrat-bega,   sisalića, i to u godini 1622. U samoj kući   piše da je u podnožju ikone zograf ostavio
                                                                               zapis u kojem nam poručuje da ju naslika
          Put Ahmet-paše Hercegovića prekida se naglo, kod Halepa.             “grešna ruka Tudora majstora Vukovića
                                                                               iz Mahina primorskih”, i to 1568. godi-
          Godina je 1517. i iza njega ostaju brojne zadužbine: džamije,        ne, kada carstvom vladaše sultan Selim,
          medrese, hamami, mektebi, imareti, karavan-saraji. Za svoj vječni    a Bosnom Ferhat-beg, brat Ivana Vuko-
                                                                               vića Desisalića, naručioca ikone.
          počinak odabrao je harem džamije koju sagradi u Dilu, selu koje
          će uskoro biti nazvano po njemu. Ondje, u Herseku, i danas stoji     BOGOMOLJA ZA JANJIČARE
                                                                                  U Bosni su četiri Ferhadije. Za onu u
          turbe, pa ako se iz Istanbula uputiš ka Bursi, siđi časkom s glavne   Banjoj Luci zna se pouzdano da ju 1579.
          ceste, zastani pred njim i prouči Fatihu za dušu čovjeka u kojem     izgradi Ferhat-paša, amidžić čuvenog Meh-
                                                                               med-paše Sokolovića. Prema predanju, iz-
          se srednjovjekovna Bosna spoji s osmanskom Bosnom.                   gradi je iz onih 30.000 dukata, koje je dobio



         66  23/9/2022 STAV
   61   62   63   64   65   66   67   68   69   70   71