Page 67 - STAV broj 394

kao otkupninu za sina austrijskog generala i ostavili u orti, mehkim korakom gazeći
Herberta Auersperga, kojeg zarobi u bici sarajevsku kaldrmu svojim žutim gospod-
kod Budaškog na rijeci Radonji, pritoci skim čizmama, pod dvokrakim žuto-cr-
Korane. Piše to u svojoj Hronici događaja venim bajrakom ili pod bijelom zastavom
između 1520. i 1630. Ibrahim Alajbego- njihovog duhovnog oca Hadži Bektaša,
vić Pečevija, osmanski historičar, kome dolazili ovamo na džumu i ovu džamiju
je Ferhad-beg bio daidža. Od tog novca osjećahu svojom. Pod šarolikim njenim
Ferhat-paša podiže i mekteb, sahat-kulu, cvjetnim ukrasima titrao je duh njenog
šadrvan, karavan-saraj i na vječni počinak graditelja, koji, prema natpisu na nišanu
leže u turbe pored svoje Ferhadije. u Tešnju, pogibe kao gazija, te im i s te
Za drugog Ferhata, Vukovića Desisa- strane ova džamija bijaše mila i srcu pri-
lića, kazuju da je sagradio tri ostale bo- rasla. Po svoj prilici, bili su to ljudi učeni,
sanske Ferhadije. O njemu historija nije načitani, uronjeni u svoju vlastitost der-
bila darodavna kao o imenjaku Ferhat-be- viškom čvrstinom bektašija, umjetnosti
gu Sokoloviću i o njegovoj pojavi ostade skloni i strpljenju.
malo toga zapisanog. Ovaj Ferhat-beg leži Pred najstarijim nišanom u džamij-
u haremu tešanjske Ferhadije, u sarkofa- skom haremu sahranjen je bosanski tur-
gu, pod gizdavim nišanom s turbanom u nadžibaša Čelebi-aga. On umrije 1747.
gužve, isklesanom, kazuju stručnjaci, od godine, a stih na nišanu spjeva mu pozna-
skopaljskog kristal-kamena. Na sve četiri ti sarajevski pjesnik Mejlija: “O žalosti,
strane okreće se natpis na kojem, po Meh- Čelebi-aga, plemenitih osobina / Odluči
medu Mujezinoviću, piše ovako: “Umr- se približiti Milostivom i predade dušu /
li i pokojni... kojemu je potrebna, božija Ostavivši privremeni položaj bosanskog
milost... Ferhad, sin Skenderov, umro 29 age / Dodijeliše mu se vječne dženetske
časnog mjeseca redžeba godine 975.” (1. časti/ Mnogo je napisao za života / I čitav
1. – 30. 1 1568.). Safvet-beg Bašagič tvr- svoj život proveo u čitanju i pisanju / Pri-
đaše da je ovaj Skender, otac Ferhat-be- mjerak djela Šifra kojeg je prepisao lijek
gov, ustvari Skender-beg Ulamapašić, po- mu je od grijeha...”
žeški sandžak-beg. Uz to, neki historičari Kojih deset godina poslije, sahranjen
pisaše da se Ferhat-beg pokaza kao veli- je ovdje i Čelebi-agin nasljednik, turnadži-
ki junak na Mohaču i da tada dobi čifluk baša Mehmed-aga, a natpis na njegovom
u Tešnju. Poslije, kada Gazi Husrev-beg nišanu sasvim je skroman i samo se traži
osnova vakuf na obalama Usore, posta- da se za rahmetlijinu dušu prouči Fatiha.
vi on Ferhat-bega za nadzornika. Ovaj, Koju godinu nakon njega, legao je ovdje
po uzoru na svog gospodara, uspostavi i sertunardžija Ali-aga, pisar na divanu,
vlastiti vakuf, te, kako stručnjaci iščitaše kako ga predstavlja natpis na nišanu, “na-
iz prepisa njegove vakufname, uvakufi i lazeći se na položaju bosanskog age”, pa
medresu, i karavan-saraj, i 32 dućana, i i njemu Mejlija spjeva tarih: “Grob agin
kuću, i vrtove i postade Tešnju ono što je neka osvijetli Gospodar.”
Sarajevu Gazi Husrev-beg, a Banjoj Luci Četrdesetak godina poslije spušten
Ferhat-paša Sokolović. je ovdje i bajraktar Mustafa Ahmedagić,
Dva sarkofaga, ista kao ovaj u Tešnju, mlad, kako ostade zapisano na nišanu s
nalaze se ispred mihrapskog zida Ferha- vješto izvedenim turbanom u gužve.
dije u Žepču, sagrađene one godine kada Počiva ovdje i bosanski kolćehaja Be-
Ferhat-beg ispusti dušu. Ne zna se ko je kir-aga, ali i učenjak Muhamed Nazif-efen-
sahranjen u njima, a na jednom piše: “Bog dija, i hadži-Afifa, “kći poznatog Hadži-
je jedan, a Muhamed je vjerovjesnik.” Neki musića, koja učini “mnoga dobra djela”, i
tvrde da potječu iz godine 1463.“ Habiba-hanuma, kći Nazif-efendije Svrze,
Ovdje, u haremu sarajevske Ferhadije, i Amina-hanuma, kći hadži-Ibrahimova, i
nema sarkofaga. Tu su uglavnom sahra- Kadi Mehmed-aga, sin hadži-Mustafin, i
njivani službenici sarajevskog janjičar- na kraju, stotinu godina poslije, kada Sa-
skog odžaka, čije sjedište, kazuju hroni- rajevo bijaše pod opsadom, svoj vječni po-
čari, bijaše tačno na mjestu gdje se danas činak nađoše ovdje i slikar Ibrahim Lju-
nalazi Katedrala. Kako im je ova džamija bović, i profesor Muhsin Rizić, a nakon
bila najbliža, za života su, kroz stoljeća, rata čast da ovdje zauvijek legnu i da im
sve te age, sekbanbaše, kul-ćehaje, zagar- za vječnost na uho romore glasovi stotina,
džibaše, saksondžibaše, turnadžibaše, ha- hiljada, miliona prolaznika s glavne sara-
sekije, čauši, devedžije, jajabaše, svi, pod jevske ulice, smiješani u melodiju sličnu
svojim bijelim kapama od kozije dlake, golubijem gugutanju, dobiše dva svjetla
u žutim čakširama, prekriveni dolama- bosanska duha: Alija Isaković i Nedžad
ma ispod kojih vire široki rukavi, poput Ibrišimović, maestro pod čijim perom ri-
djece nespretno mašući rukama koje im ječi bosanske pjevahu poput slavuja i koji
naprosto vise s ramena jer su navikle biti cijeli ovozemaljski život provede u poku-
oslonjene na balčake sablje zadjenute za šaju da ljudsku sjenu savije žicom i sabije
pasom, a sada su ih, sablje njine, otpasali u staklo. n

STAV 23/9/2022 67