Page 23 - STAV broj 377

KRIVO SRASTANJE

Zabilješka o hadžiji M. D.
KO JE, USTVARI,

BIO TAJ ČOVJEK

U svemu je bio osoben, drukčiji, autentičan, nikad loše volje, vazda
vedar, predusretljiv, a njegova zahvalnost na nekoj hediji, pa i
najmanjoj, cigareti recimo, izazivala je i iznenađenost i podsmijeh
Piše:
Sadik IBRAHIMOVIĆ (razboriti su iznenađeno gledali u M., glupani se podsmjehivali).

tojim pored mezara moje A. Bio je derviš, nakšibendija. Nikad to iliti sposobnosti da pažljivo sasluša bilo
Skamenjen. Godišnjica je nje- nije isticao, naprotiv, krio je. Mnogo je šta i bilo koga, pa i egzaltiranog neznali-
nog preseljenja, dvadeset i prva. znao, ali znanjem se nije razmetao, šta- cu koji je varenom i pečenom hadžiji M.
SBila mi je dobar drug, najbo- više, ne sjećam se da je, osim svojedobno samoljubivo pojašnjavao da je voda zaista
lji. Neizmjerno mi nedostaje. Ovdje se meni, ikada pričao o vjeri i vjerovanju. mokra, a trava neupitno zelena.
zaustavljam, sve ostalo isuviše je lično. Živio je vjeru. Velim, čudom sam se čudio i, dok sam
U blizini je i mezar hadžije M. D., Jednom, početkom juna prve ili druge gledao kako sasređeno sluša u svakom
čovjeka koji je snažno utjecao na mene, poslijeratne godine, sjedio je hadžija na smislu nedozrelog momčića, pitao se –
napose u mojoj ranoj mladosti, u for- klupi u haremu Behrambegove džami- ko je, ustvari, ovaj čovjek, poznajem li ga
mativnom razdoblju, razdoblju sveko- je, pod stablom procvjetale, miomirisne imalo ili čak uopće nakon tolikih godina
like dezorijentiranosti, riječju, blago, lipe, čekao akšamski ezan i pušio grada- provedenih skupa.
nenametljivo, kakva je bila i njegova čačku škiju. Poslije akšama, hadžija i ja sjedimo
plemenita priroda, davao mi je jasne i, Bio sam u blizini i razgovarao s pod miomirisnom lipom i šutke odbija-
ispostavit će se, učinkovite smjernice. poznanikom. mo dimove.
Velika mu hvala na tome. – Dedo, ne valja ti to! Duhan je haram! – Tebi onaj baš dobro “otvori oči”
U svemu je bio osoben, drukčiji, au- Zar nisi znao – priđe mu i reče nekakav – rekoh.
tentičan, nikad loše volje, vazda vedar, mlađahni “novomusliman”, onizak, mr- – Pusti to. Mlad je, zelen. U njegovim
predusretljiv, a njegova zahvalnost na šav, “zabrađen” u nekoliko paperjastih godinama ljudi su puni samopouzdanja,
nekoj hediji, pa i najmanjoj, cigareti re- dlačica na pubertetski bubuljičavom licu. misle da sve znaju. Ne zamjeri, ali i ti si
cimo, izazivala je i iznenađenost i pod- – Nisam, sine, nisam. Evo, ako je tako, bio takav. Stoga, neka, neka, sve u svoje
smijeh (razboriti su iznenađeno gledali sad ću je ugasiti – odvrati mirno i zaista vrijeme, pa tako i njegovo neznanje.
u M., glupani se podsmjehivali). ugasi cigaretu. Ništa ne rekoh, nije se imalo šta reći.
Helem, kada bi ga neko ponudio ci- – Eh, tako, lijepo! A sad, pošto vidim Po izlasku iz mezarja, premda je dan
garetom, hadžija bi se ljubazno zahva- da si neuk i skorašnji u vjeri, ispričat ću hladnjikav, pravim pauzu i sjedam na
lio, pa cigaretu stavio na grudi, prinio ti nešto, koristit će ti, da ne praviš slične klupu. Na suprotnoj klupi, pet-šest me-
usnama, poljubio i, na koncu, dodirnuo greške – nadobudno će, nemajući pojma tara dalje od mene, sjede dva momčića
njome čelo, praćen, kako rekoh izne- s kim priča, nedozreli dječarac. zagledani u telefone s fiksiranim poluo-
nađenim i podsmješljivim pogledima – Aman! Zar baš? De da čujem, dra- smijehom na ukočenim licima. Ništa ne
(ovakav “duhanski performans”, ek- go moje dijete, da i ja štogod naučim, pa govore, ni na šta i ni na koga ne obraćaju
spresivan i ne bez meni jasne simbo- makar pod stare dane – bezmalo rado- pažnju, pa ni na mene.
like, o čemu ovom prilikom ne bih, u sno uzvrati. I tad shvatih koliko se sve nepovratno
Tuzli dotad nije viđen, pa otud i takve Dalje nisam slušao. promijenilo. Gledam ih, a nedozreli dje-
reakcije prisutnih). Ili tek nešto malo. čarac iz harema Behrambegove džamije
Potom je cigaretu dugo razmekšavao, Ali jesam gledao. učini mi se simpatičnim, dragim čak, jer,
mirno, sasređeno, polahko pripaljivao, U hadžiju. za razliku od njega, pa kakav god bio, ovi
šibicom isključivo, i pušio s takvim užit- I čudom se čudio. anemični, u neku drugu dimenziju zato-
kom, posvećenošću čak, da mi se katkad Gledao sam i načuditi se nisam mogao čeni likovi zasigurno nikad, ali baš nikad
javljala primisao kako duhan ustvari po- njegovoj nestvarnoj strpljivosti, toleran- hadžiju M. ništa ne bi pitali, ne bi ga niti
stoji samo zbog ljudi poput njega. ciji, odsustvu sujete, ljutnje, spremnosti pogleda udostojili. n

STAV 27/5/2022 23