Page 49 - STAV broj 377
P. 49

od najupečatljivijih u Bihaću, u kojem   stoljećima njegovog postojanja, ali su ta   augusta 1944. godine, kad je zabilježeno
          stoji već decenijama.             dva bila jedna od najtežih. Dva dana u   čak 111 zračnih napada.
                                            kojima je Bihać, nakon što su ga ravna-  Glavni cilj tih napada bio je oslabiti
          ZVONA S TORNJA                    le bombe ispuštene iz savezničkih avio-  i uništiti vojne potencijale NDH te de-
            U članku objavljenom u Svjetlu riječi   na tokom Drugog svjetskog rata, ispod   moralizirati stanovništvo. Osim unište-
          fra Bono Tomić piše da je gradnju Crkve   ruševina svojih kuća i ustanova izbrojao   nja planiranih ciljeva, saveznički zračni
          Sv. Ante Padovanskog sa zvonikom zapo-  skoro hiljadu mrtvih svojih sugrađana.  napadi imali su i cilj prouzročiti što veću
          čeo tadašnji bihaćki župnik fra Ambrož                               materijalnu štetu na civilnim objektima,
          Radmanović, župnik od 1884. do 1886.   VELIKA ŽUPA KRBAV I PSAT      čime je i civilno stanovništvo bilo izlo-
          godine, na najljepšem mjestu u središtu   Doktorski rad Franje Jurića, odbra-  ženo velikom stradanju. Potvrđuje to i
          Bihaća, zvanom Žabela. Gradnju je nasta-  njen prije koju godinu, bio je pod naslo-  činjenica da je od ukupnog broja strada-
          vio župnik fra Franjo Duljilović (župnik   vom Glavne značajke uprave Nezavisne   lih tokom savezničkih bombardiranja od
          od 1886. do 1889) te je gradnja završena   Države Hrvatske u Velikoj župi Krbavi i   1943. do 1945. najviše stradalih civila, a
          1891. godine i to je bila prva faza gradnje.   Psatu sa sjedištem u Bihaću. U radu je, na   daleko manje vojnika.
            Druga faza gradnje crkve vezana je   temelju originalne arhivske građe, prika-  Prema podacima do kojih je došao Ju-
          za župnika fra Alojzija Mišića (župnik   zan ustroj i djelovanje civilnih i vojnih   rić, u Bosni i Hercegovini od savezničkih
          od 1894. do 1903. godine), koji je 1899.   tijela vlasti NDH u Velikoj župi Krbava   bombardiranja poginulo je 2.603, a ra-
          godine produžio crkvu za 11 metara i do-  i Psat, čije je sjedište bilo u Bihaću. Iz-  njeno 1.535 osoba, od čega je poginulih
          gradio novo polukružno svetište. Nakon   među ostalog, Jurić je detaljno istražio i   142, a ranjenih 231 vojnik. Sve su osta-
          treće faze izgradnje Crkva Sv. Ante u Bi-  slučajeve savezničkog bombardiranja Bi-  lo civilne žrtve. Gledano po gradovima,
          haću imala je izgled trobrodne građevine   haća, nakon kojih je ostalo skoro hiljadu   Bihać je, pored Slavonskog i Bosanskog
          sa zvonikom na istočnom ulaznom proče-  ubijenih civila.             Broda, imao najviše stradalih tokom sa-
          lju. Prostorno je zauzimala 900 kvadratnih   Jurić tako piše da su tokom Drugog   vezničkih bombardiranja, ukupno 901
          metara. Sam izgled crkve, piše Tomić, bio   svjetskog rata savezničke snage učestalo   poginulu osobu, od toga 899 civila i sve-
          je za ono vrijeme više nego impozantan.   vršile zračne napade na NDH. Ti napadi   ga dva vojnika te 132 ranjene osobe, od
          S visokim pravougaonim zvonikom, uz   bili su posebno izraženi u razdoblju od   kojih su svi bili civili.
          Fethiju džamiju i Kapetanovu kulu, do-  1943. do 1945. godine. Tokom 1943. save-  Sredinom augusta 1943. pojavile su se
          minirala je ponad gradske jezgre. Neki   znička avijacija izvela je 53, tokom 1944.   iznad Bihaća američke “leteće tvrđave” i
          su čak tvrdili kako je to “bila najljepša   godine 459, a tokom 1945. godine 128   sve do svršetka rata gotovo svakodnevno
          crkva u Bosni Srebrenoj, pravo monu-  zračnih napada na područje NDH. Naj-  nadlijetale ovo područje polijećući iz ita-
          mentalno djelo”.                  brojniji napadi izvedeni su tokom jula i   lijanske zračne baze Fuggie, preko Knina
            Nakon savezničkog bombardiranja
          Bihaća 1944. godine crkva je uništena, a
          zvonik je ostao stajati. Kako tvrdi fra Be-
          rislav Gavranović, bihaćki muslimani su
          govorili: “Eh, nema više našega ponosa
          u Bihaću!” Zvonik je granatiranjem bio
          oštećen i tokom Agresije na Bosnu i Her-
          cegovinu. Tomić podsjeća da je nakon Dru-
          gog svjetskog rata Narodni odbor Bihaća
          oduzeo Župi Bihać cijeli teren oko crkve, s
          grobnicom bihaćkog plemstva i temeljima
          crkve sa zvonikom. Na Božić 1952. godine
          Župa Bihać dobila je konačno rješenje od
          Vrhovnog suda iz Beograda prema kojem
          se sve navedeno oduzima uz minimalnu
          odštetu u bonovima. Preostali kamen i
          materijal od crkve morao se prema ovom
          rješenju ukloniti, a zvona sa zvonika mora-
          la su se demontirati. Zvona su ipak stajala
          na zvoniku sve do 1959. godine, kada su   Posada poručnika Wilsona
          skinuta i zatim su čuvana u župnoj kući u
          Bihaću. Nakon što je u Bihaću, zaslugom   Posada poručnika Zumstega
          fra Viktora Šakića između 1970. i 1972.
          godine podignuta nova župna crkva i uz
          nju zvonik, na njega su postavljena upra-
          vo ova zvona sa stare crkve.
            No, ono o čemu se malo priča, o čemu
          se malo govorilo i objavljivalo jesu razlozi
          zbog kojih je i kako bihaćki zvonik ostao
          bez svoje crkve, zbog čega su, kada je cr-
          kva srušena, bihaćki muslimani govorili
          kako su ostali bez svog ponosa. Bihać je
          grad burne, uzbudljive, ali i teške histo-
          rije. Puno je bilo krvavih dana u svim


                                                                                                    STAV 27/5/2022 49
   44   45   46   47   48   49   50   51   52   53   54