Page 54 - STAV broj 377
P. 54
DRUŠTVO
Zapisi između ratova (115)
PAM UDARA GDJE
MITRALJEZ NEĆE
Samirovi rafali smrti kosili su sve pred nama. Prvi na udaru bili
su četnici koji su se pokušali vratiti prema usjeku na ulazu u
šumicu. Druga je grupa i dalje pokušavala prići našoj liniji. U
Piše: Amir HASANOVIĆ tom se momentu gromoglasna pucnjava prolomila iza naših
leđa. Agresorskom vojniku, koji je krenuo prema šumici, jedan
od ovih rafala otkinuo je nogu dok je pretrčavao, a drugog,
koji je bio u polusagetom položaju, bukvalno je rastrgao.
misao kako treba, kad odvali tenkovska nekih deset metara. Ondje su bila još dva
ala Jelica, kota na Majevici, tridesetak metara ispred nas. Došla je od- momka iz Prve tuzlanske brigade. Pripo-
bila je već treći dan pod kon- nekle izdaleka, ispaljenje joj nismo čuli. mogoše nam s opremom i postavljanjem
stantnim agresorskim artilje- Zalegli, dovikujemo se šta ćemo i kako. nosača mitraljeza.
Mrijskim i pješadijskim napa- Dogovorili smo raspršivanje. “Gdje su četnici”, upita ih Meša?
dima. Četnici su i u rejonu 206. brigade Opali još jedna ispod nas, pa još jedna, “Ima li još kakvih rovova?” Vojnik po-
pretrpjeli velike gubitke. To je bio onaj pa još jedna, a onda doletješe i dvije-tri kaza rukom prema čistini desno i odgo-
dan kada je Mladić vrištao na svoje da minobacačke od 120 mm. Srećom, okolo je vori: “Ondje su im rovovi, ali kad krene
su potrošili deset vagona granata a nisu bila samo zemlja, a nijedna nije pala bliže napad, dolaze sa svih strana. Jučer i da-
uspjeli zauzeti nijedan metar linije na od dvadeset metara od nekoga od nas. I svi nas imali smo pet poginulih i dvanaest
Sapni i Teočaku. se, nekako, na taj zalegni-skoči-sprint-zale- ranjenih momaka. Artiljerija je izvrnula
Ukratko, došli smo na položaje u ra- gni-skoči-sprint fol uzverasmo do “šumice” svaki dio linije.”
nim jutarnjim satima. Cijelo brdo bilo je i uskočismo u nekakvu tranšeju. Suad, koji je bio na ulazu u zemuni-
praktično uzorano od artiljerijskih pro- Tranšeja, više zatrpana nego čitava, a cu, nekako me blijedo pogleda slušajući
jektila koji su pali svuda. Rasporedili smo šuma oko nas k’o bandere ulične rasvjete naše domaćine. Spustio je pušku na gru-
se duž cijele linije, ondje gdje je bila po- – nigdje nijedne grane, lišća, ničega. Sta- dobran. “Ništa, momci, ako je tako, haj-
trebna dopuna momcima koji su ovdje bla stoje kao direci pobodeni u zemlju. de onda da se spremimo za doček”, reče
bili već treći dan. Na vojnicima se vidio Momak na ulazu u tranšeju nabio šljem vadeći redenike.
umor, a i to da su se itekako obradovali na glavu, sjedi i nasmijan podiže ruku. Uzeli smo alat koji je bio tu i počeli
našem dolasku. “Dobro nam došli, momci”, viknu ne nabacivati grudobran i proširivati tranše-
Momci su nam objasnili situaciju i skidajući ruku sa šljema. ju. Nekoliko trenutaka kasnije ponovo su
stanje na kompletnoj liniji. Nisu morali Meša je stavio svoj mitraljez na gru- doletjele dvije granate, jedna za drugom, i
mnogo ni objašnjavati. Bilo je dovoljno dobran, a mi krenusmo desno od njih nakratko prekinule našu radnu atmosferu.
pogledati oko sebe da vidiš pravo stanje.
Svuda oko nas bili su krateri od granata
velikog kalibra. Tranšeje su bile napola
zatrpane, a na većini rovova grudobra-
ni gotovo da više nisu ni postojali. Sve
oko nas izgledalo je sablasno i unakaže-
no. Na drveću se samo poneka preostala
grana mogla nazrijeti u jutarnjoj magli.
Balvani ispred tranšeje bili su išarani tra-
govima metaka.
Pokazaše nam prema rijetkoj šumici i
rekoše da ondje trebaju pojačanje. Treba-
lo je preći stotinjak metara. Krenuli smo,
a ja u tom brzom hodu shvatam da smo
ovdje potpuno izloženi. Nisam ni završio
54 27/5/2022 STAV
