Page 41 - STAV broj 151

odnosi drugačije, Bošnjacima Luksem- Mirsad Duratović, Jasmin odoljeti a da ne zavoli taj napaćeni na-
burga mnogo je toga ipak zajedničko. Sinanovic i Sudbin Musić rod. Susret s tolikim brojem Bihoraca
Okupljeni u nekoliko džemata i kultur- u Luksemburgu jeste i priča o seobama
ne zajednice Bošnjaka, rade na očuvanju Mugdin Halilović Bošnjaka. Svaki je od njih poput jedne
identiteta i čuvanju uspomena na agresi- s porodicom od Sijarićevih ptica lastavica.
ju i genocid. Istovremeno rade na tome
da, koliko god mogu, pomognu zajedni- svih krajeva svijeta, ne samo Bošnjaka”, U Luksemburgu živi između 13 i 15
cama svog porijekla i povratničkim za- kaže nam Rizvić. hiljada Bošnjaka. “Mule Šabotić je prije
jednicama u BiH. Među Bošnjacima iz nekoliko godina radio popis i prebrojao
Bosne i Hercegovine preovladavaju oni ZAVIČAJNI KLUB “BIHOR” oko 6.000 Bošnjaka Crne Gore, ali ja mi-
iz Kalesije i Zavidovića. U Luksemburgu slim da je 8.000 realan broj”, tvrdi Hajdar-
živi porodica fudbalskog reprezentativca Prva veća skupina Bošnjaka došla je pašić. Tu je i 3.000 Bošnjaka iz Bosne i
Miralema Pjanića, na koju su ovdje po- u Luksemburg početkom sedamdesetih Hercegovine i 2.000 iz Srbije. Ima i onih,
sebno ponosni. godina prošlog stoljeća. Bili su to Bošnja- oko 2.000, koji su integrirani u društvo
ci sa sjevera Crne Gore, danas okupljeni i ne pokazuju interesiranje za rad u za-
Jasmin Sinanović, borac Armije BiH, oko Zavičajnog kluba “Bihor”. Remzi- jednici. Bošnjačka zajednica Crne Gore
rodom je iz Bratunca, a njegova supruga ja Hajdarpašić, predsjednik kluba, pri-
Mediha porijeklom iz Živinica. Nakon ča nam kako bi tih godina na Bošnjake
proboja iz Srebrenice, Jasmin se obreo bihorskog kraja na željezničkoj stanici
u Tuzli, gdje su se njih dvoje i upozna- u Luksemburgu već čekala grupa poslo-
li. Nakon kratkog boravka u Njemačkoj, davaca koji bi odmah nudili posao. I ko
u kojoj se nije moglo ostati, odlučuju se je čitao Ćamila Sijarića, teško je mogao
za dolazak u Luksemburg. Vrijedna po-
rodica Sinanović brzo se snašla. Danas s
troje djece žive u lijepoj kući. “Sjećanja i
ratne traume nas i dalje prate. Ja sam 11.
jula krenuo iz Srebrenice, a u Tuzli sam
bio tek 17. Otac rahmetli, nažalost, nije
uspio proći”, priča nam Jasmin. Njihova
je kuća, kažu nam, poput kakve promet-
nice. “Ugostili smo gotovo svakog koji
nam dođe kada organiziramo neku ma-
nifestaciju. Kod nas mu je konak”, kaže
nam Mediha.

Nakon bosanske večere kod Sinano-
vića, odlazimo u centralni bošnjački me-
sdžid u kojem nam se na jaciji pridružuje
i grupa muslimana iz afričkih zemalja. U
samom centru grada, u iznajmljenom pro-
storu za koji plaćaju skupu kiriju, imam
džemata Muhamed-efendija Rizvić, pori-
jeklom iz Kamenice kod Zvornika, priča
kako funkcionira muslimanska zajednica
u Luksemburgu. “Od 2003. godine, kada
je na neki način institucionalizirana za-
jednica, okupljeni smo u 12 džemata mul-
tietničkog karaktera. Imami su Bošnjaci
u sedam džemata i mi smo vam, slobod-
no mogu kazati, okosnica muslimana u
Luksemburgu. Okupljeni smo u Šuru,
vrhovno vijeće muslimana Luksembur-
ga, na čijem je čelu Bošnjak Sabahudin
Selimović iz Novog Pazara.”

Na sijelu nakon jacije namaza, u me-
sdžidu se okupila veća grupa Bošnjaka
iz svih dijelova Luksemburga. Došli da
vide goste iz Bosne. Pričaju nam kako
su prije deset godina odlučili formirati
centralni džemat. Danas mu je predsjed-
nik Zavidovićanin Zlatan Sušić. Efen-
dija Rizvić, osim što je imam, već 24
godine radi sasvim običan posao u jed-
nom proizvodnom pogonu. Vikendom
se brine o 96 mektepske djece, koja su
podijeljena u tri grupe. “Ovdje nam na
podne-namazu zna biti i do 40 ljudi iz

STAV 25/1/2018 41