Page 43 - STAV broj 151
P. 43

STAJALIŠTA

                                                  Apokrifni frazarij

                                                 Što je bilo, bilo je

                                                 BOZADŽIJA STOJI
                                                 PRED VRATIMA
                                                 Sve što jedemo i pijemo nakraju završi u govoru.
Piše:                                            Govorimo čak i kad ne znamo šta govorimo.
Irfan HOROZOVIĆ                                  Kad se ne sjećamo onog što je dovelo te riječi u naš svakodnevni govor.
                                                 – Mali je bistar k’o boza.
                                                 Opasna izjava, moglo bi se kazati, izjava koja jasno govori o bistrini tog
                                                 malog.
                                                 – Mali je bistar k’o Š-ova boza.
                                                 Koliko se sjećam, to je mnogo teža uvreda. Malom nakon takve izjave nema
                                                 spasa. Ni u porodici, ni u okolini

    Čuo sam zvono u snu.                             Nema kao što nikad nije ni bilo.          – Istina je.
    Nisam bio siguran, ali ono se uporno             Vidio sam sličnog njemu, u odjeći ži-     – Kako?!
oglašavalo i nije mi preostalo ništa drugo       vih boja, vidljivog u svakoj vrevi. Svaki     – Umoran sam više za to. Stavim na
nego da ustanem.                                 pokret mu je bio kao dio plesa. Sjećam se     vagu.
    – Ko je? – pitao sam.                        jednog nevjerovatnog čajdžije iz Istanbu-     – I znaš koliko ima?
    Odgovor je bio nerazumljiv.                  la. I bozadžije sa slike.                     – Otprilike. Ako su stare i lijepljene,
    Otvorim vrata, a pred njima stoji bo-            Sve što jedemo i pijemo nakraju za-       manje ih je na broju.
zadžija iz moje mladosti.                        vrši u govoru.                                I tako se proširila još jedna čaršij-
    Čovjek sa slike koja je visila u čuvenoj         Govorimo čak i kad ne znamo šta           ska priča.
slastičarnici (nikad nisam zapitao ko ju je      govorimo.                                     Priča se o njemu, onom starom njemu,
naslikao, niti se približio i sam pročitao).         Kad se ne sjećamo onog što je dovelo      poznatom po bozi, limunadi i neobičnim
    Naslikana po uzoru valjda na likove s        te riječi u naš svakodnevni govor.            baklavama, te inim drugim slasticama,
poznate Bocarićeve vašarske slike.                   – Mali je bistar k’o boza.                kako su ga jednom dočekali kaođoja raz-
    Ko zna šta je sve u tim prizorima vi-            Opasna izjava, moglo bi se kazati, izja-  bojnici u sokaku gdje mu je bila kuća i
dio mali Spiridon Bocaridis prije nego           va koja jasno govori o bistrini tog malog.    onda mu je jedan od njih prislonio nešto
što će postati Špiro Bocarić? Taj vrijedni           – Mali je bistar k’o Š-ova boza.          na leđa (što je mogla biti i cijev pištolja)
majstor žanr‑scena i građanskih portreta.            Koliko se sjećam, to je mnogo teža        i iz sve snage zaurlao:
    A slika?                                     uvreda.                                       – Pare ili život!?
    Ulični je to prodavač boze, zapravo,             Malom nakon takve izjave nema spasa.      Klasična scena.
takva mu je odjeća, a lice u ovom trenut-            Ni u porodici, ni u okolini.              Onda se događa nešto što ni na filmu
ku – slastičarevo!                                   A Š. kao Š.                               nije viđeno.
    Šta ćeš ti tu, mislim, draže bi mi bilo da       Stari slastičar s Gore.                   Ustrašen onako, prošaptao je:
si donio salep. Hladno je...                         Svi su znali njegovo ime. Svi su jeli     – Život.
    Nema više tog salepa, govori ne pomje-       njegove slastice. I sladoled s mirisima sni-  Njegov pomalo tepajući glas razvalio
rajući usta, to je salep tvoje prošlosti. Iska-  jegom zavijanih cvjetnih gora.                je razbojnike na sve strane dok su se spa-
pio si ga davno. Osim toga, to je druga slika.       Svi su pili njegovu bozu.                 šavali od smijeha.
    – Otkud ti? – ipak kažem.                        Prolazi ulicom savijen i nekako smo-      To je priča koja se godinama prepriča-
    – Prepoznaješ me?                            ren čak i onda kad ide na posao.              vala. Koliko je u njoj istine, ne znam. Ni-
    – Kako te ne bih prepoznao?! Koliko              Vrijedan.                                 sam bio te noći u mračnom sokaku, ali pri-
sam samo kod tebe slatkih stvari pojeo i             A ipak veseo.                             povjedačka aura oko njegove glave koja se
boza popio... I salepa, bezbeli.                     Ponekad smo se kod njega kladili.         ukazala te noći pratila ga je dokraja života.
    – Što je bilo, bilo je.                      Ko će koliko pojesti. Ko će koliko popi-      – Bistar si ti – kaže on.
    Salebdžija.                                  ti. Deset đevreka i deset boza, naprimjer.    – Jesam, kao tvoja boza.
    Bozadžija.                                   Nismo se kladili u novac, nego u tu neku      I, na kraju, bunovan stojim na vrati-
    Čajdžija.                                    vrstu priznanja za ješnost i pilnost. Plaćao  ma. Nikoga nema.
    Kahvedžija. On bi mi sad, ustvari,           je, naravno, onaj koji izgubi.                – Ko je to bio? – pita žena.
najviše odgovarao.                                   Pitao ga jedanput jedan od onih           – Niko – kažem ja – pogriješio sam,
    Nema to.                                     koji sve znaju je li istina da on ne bro-     nije zvonilo nama, nego komšiji.
    Kako nema?                                   ji novčanice.                                 – Ili si nešto sanjao?!          n

                                                                                                                        STAV 25/1/2018 43
   38   39   40   41   42   43   44   45   46   47   48