Page 68 - STAV broj 166
P. 68
DRUŠTVO
po zemlji, Avdić i još šesterica momaka, u Ambasadi Španije. U to je vrijeme pi- “Snimili smo Dinu Rađu. Jedna od
bez ičega, osim odjeće koju su imali na sao za sedmični magazin i mogao je radi- najzanimljivijih stvari za mene u ovoj
sebi, cipela na nogama i male sportske tor- ti i pisati odakle hoće. Tako su i odlučili priči jesu baš ti odnosi između sportaša
be na leđima, pošli su preko pojasa ničije preseliti se u Sarajevo. “Gledao sam neki u tim vremenima. Rađa kaže da je bilo
zemlje do sarajevskog aerodroma. Više od dokumentarac o Mirzi Delibašiću. Ja sam logično da pomognu, ne samo on nego i
dva kilometra igrači su puzali, potom tr- iz Madrida, sjećam ga se još iz vremena drugi košarkaši, čelni ljudi Košarkaškog
čali kroz jarke i nizove drveća, prije no što kada sam bio dijete. Gledao sam njegove saveza Hrvatske. ‘Mi smo prijatelji, dije-
su preko piste stigli do Hrasnice. Pa onda utakmice u Madridu”, kaže Álvaro. lili smo ručak, krevete u sobama, kako da
preko Igmana, da bi pred kraj dana stigli im ne pomognem’, ispričao mi je Rađa.
u Pazarić, gdje ih je čekao autobus da ih Tada je odlučio da napiše tekst o timu I to je logično, da pomogneš prijatelju u
odvede kroz Hrvatsku do Italije. Te je noći iz 1993. godine. Razgovarao je s prijate- tim vremenima”, kaže Álvaro.
na pisti ubijeno devetero ljudi. Košarkaši ljem o tome i prvi broj koji je dobio bio je
su, srećom prošli. I krenuli su ka Bologni, onaj Emira Halimića. “U početku, ideja Bosna je na turniru, primjerice, igrala
gdje ih je čekala Mira Poljo. je bila da napišem članak. Međutim, na- protiv Italije, čiji su igrači svaki dan ima-
kon razgovora s Halimićem, kada mi je li dnevnicu od dvije stotine dolara. Iako
KUĆA MIRE POLJO ispričao šta su sve prošli, shvatio sam da Bosanci nisu dnevno imali ništa i iako je
to nije priča za novinski članak, da je to većina od njih bila iscrpljena od života u
Priča o Samiru Avdiću i njegovim sui- puno više”, kaže Álvaro. ratu, zamalo su pobijedili Italijane. Proboj
gračima iz košarkaške reprezentacije BiH, je zaustavljen utakmicom četvrtfinala u
koja je prije 25 godina, kao prva državna “Mira Poljo bila je naš logistički cen- kojoj smo izgubili od Hrvata, kada je jedan
reprezentacija, nastupila na Evropskom tar. Naša majka, naš otac, satelitski tele- od najboljih igrača BiH, Mario Primorac,
prvenstvu u Njemačkoj, tema je doku- fon, banka. Jednom riječju – sve”, ispričao čitavu utakmicu presjedio na klupi. Nje-
mentarnog filma The Long Shot, kojeg u je prije 16 godina Samir Avdić novinaru gova je porodica izbjegla u Hrvatsku i on
Bosni i Hercegovini snima španski novi- uglednog američkog magazina Sports Ill- je strahovao šta bi se dogodilo ukoliko bi
nar i scenarista Álvaro González-Aller. Te ustrated Alexanderu Wolffu, autoru knjige se u Hrvatskoj vidjelo kako pokušava da
1993. godine tim kojeg je s klupe pred- Big Game, Small World: A Basketball Ad- porazi njihov nacionalni tim. “Mi bismo
vodio selektor Mirza Delibašić osvojio je venture, u kojoj je u priči o jugoslavenskoj dobili utakmicu i ponijeli poneku meda-
osmo mjesto na prvenstvu, a Sabahudin košarci tokom devedesetih opisana i njiho- lju samo da smo imali Primorca”, kazala
Bilalović bio je najbolji strijelac turnira. va avantura. Poljo je pomogla da se nađu je Wolffu Mira Poljo.
U prosjeku, postizao je 24,1 poen po uta- mjesta za treniranje, ugovorila egzibicione
kmici. Naslov prvaka osvojila je Njemačka. utakmice za bosanski tim u Italiji. Široki EMOCIJE DANKA DELIBAŠIĆA
natpis, koji se razvijao u svakom mjestu
Samir Avdić, Senad Begović, Adis u kojem su Bosanci igrali, s ljiljanovim Pred Eurobasket 1993. godine u Nje-
Bećiragić, Sabahudin Bilalović, Gordan cvijetom kao obilježjem i apelom “Zau- mačkoj, samo tri bosanskohercegovačka
Firić, Emir Halimić, Ilijas Mašnić, Emir stavite rat!” bio je okačen u dnevnoj sobi igrača u to vrijeme su igrala i živjela izvan
Mutapčić, Mario Primorac i Samir Sele- njene kuće u Bologni. BiH, u Njemačkoj i Izraelu. Ostali su bili
sković nosili su dres reprezentacije BiH. u Bosni i trebalo ih je okupiti, prebaciti
Na klupi su bili Mirza Delibašić, Ibrahim Apelovala je na Tonija Kukoča i Dinu van zemlje i spremiti za turnir. I to je os-
Krehić i Branko Ðurić. Odigrali su devet Rađu, koji su poklonili cipele, topla odi- nova Álvarove priče.
utakmica u Karlsruheu i Münchenu i po- jela i novac. Iz vremena kada su zajed-
bijedili Latviju i Švedsku. U četvrtfinalu no bili na SP u Bormiju, ali i u danima “Imao sam već u Španiji iskustva sa
nas je jedva savladala Hrvatska. koje su provodili ranije, Kukoč se sjetio snimanjem i produciranjem filmova. Me-
da Avdić nosi isti konfekcijski broj kao i đutim, ovdje nisam imao ništa osim lap-
Álvaro već četiri godine živi u Sara- on, ali nije imao pojma da je Avdić toliko topa. Bojao sam se da ovdje neću moći
jevu. Ovamo su preselili iz Madrida kada smršao da je odijelo na njemu izgledalo producirati dokumentarac, trebalo je naći
mu je supruga 2014. godine dobila posao poput vreće. novac, opremu... Sve to košta. Ali, priča
je fantastična. Samir Avdić je bio u voj-
Emir Halimić sci, Samir Selesković i Adis Bećiragić u
policiji. Nije mi bilo jasno kako o tome
niko nije napisao knjigu ili snimio film.
I tako je počelo”, priča Alvaro.
Bosna je završila među osam evropskih
finalista. Tim koji je nastupio u Njemač-
koj bio je sastavljen od igrača i trenera svih
nacionalnosti. Samir Avdić je pričao kako
je bio u Münchenu da bi podsjetio svijet
da bi 1993. godina trebalo da odjekne kao
1972. ili 1938. “Moram reći svijetu – olim-
pijski grad Sarajevo nije mrtav. Olimpijski
grad Sarajevo je živ. Bosna i Hercegovina
je država tri naroda, Srba, Hrvata i Mu-
slimana. Mi možemo da živimo zajedno.”
“Meni je, kao strancu, bilo teško stvo-
riti kontekst kako bih razumio kako je i
u kojim okolnostima nastao taj tim, da
mogu razumjeti zašto je počeo rat. Znate,
napisano je mnogo, mnogo knjiga o ratu.
Meni, kao strancu, teško je ispričati priču
68 10/5/2018 STAV
