Page 71 - STAV broj 166
P. 71
me je zovnuo. Danas se vodaju po taj va- Pitamo ih kakav su brak imali i kako se slažu nakon 64 godine
kat i na kraju svak’ sebi.” zajedničkog života: “Ja bih ovo svakom poželio. Tolike godine smo
skupa i nikad za nikad se nismo posvadili. Ako se nekad i desi da
Pitamo ih kakav su brak imali i kako se jedno nije raspoloženo ili nije za priču, ono drugo bi malo prohodaj
slažu nakon 64 godine zajedničkog života. ili se pošuti i, čim kahva na sto, k’o da ništa nije ni bilo. A danas ova
omladina, odmah jedno drugom za vratove. Ne ide to tako”
“Ja bih ovo svakom poželio. Tolike
godine smo skupa i nikad za nikad se ni- pa i ja ostanem i klanjam s njom, da nije drugo nek’ malo popusti, i sve tako. Ne
smo posvadili.” sama. Šta ću, ona mi je sve što imam. Ima- smije se ništa tajiti. Razgovorom se sve
mo mi djecu i unučad, ali se to razletilo rješava. Djecu učite da vole svoje, a po-
“Nikad, nikad”, dodaje nene. po svijetu. Nazovu oni i dođu počesto, ali štuju tuđe. I učite ih da rade i da nikad
“Ako se nekad i desi da jedno nije ras- nas dvoje smo jedno drugom najpreči.” ne budu muhtadž nekome! I, fino s lju-
položeno ili nije za priču, ono drugo bi dima. Ljudi su čudo ako se s njima ljud-
malo prohodaj ili se pošuti i, čim kahva “Sve je tako kako dedo kaže. Ode na ski ponaša.”
na sto, k’o da ništa nije ni bilo. A danas džumu, ode i na podne i ikindiju, a ostale Sjedimo još malo i ustajemo da kre-
ova omladina, odmah jedno drugom za vaktove klanjamo skupa, u kući. Nema bez nemo. Izvinjavamo se što smo ih u poslu
vratove. Ne ide to tako.” namaza selameta. Da nam nije bilo nama- prekinuli. Ne daju ni progovoriti o tome.
Nešto bi, valjda, poželjeli promijeniti za i vjere u Boga, ko zna šta bi s nas bilo.” “Šta je ono, nekoliko redova. Začas
da imaju priliku? ćemo mi to posaditi, a i ikindija će utom
“Eh, sinko moj, ovaj zadnji rat mi po- Oboje su puni riječi hvale i za svoj naići.”
zoba dijete. Kćer bila, samo takva. Svak’ komšiluk koji im uvijek priskoči u po- Selamimo se i govorimo da i dalje ču-
je volio i svima pomagala. Eto, i u vojsci moć kad zatreba. vaju jedno drugo.
bila. Pade granata i ubi je nasred kuhinje. “Vazda su ljudi govorili da, ako ho-
To nas je dotuklo. Ni sama ne znam kako “Jesu, vala, Bog im dao svako dobro. ćeš nekoga prokleti, poželi mu samo-
smo to premetnuli. Ne daj Bože nikome Nacijepaju nam i unesu drva, razgrnu ću jer od samoće nema goreg jada. Ja
takvog devera i iskušenja. A ostalo, ništa ja snijeg kad napada, dotjeraju namirnice iz i moja nene smo skupa, pa dokle Bog
ne bih mijenjala. Sad da se vrati ona 1952. grada. Ma, šta god nam treba, ne možemo dragi odredi.”
godina i da mi on opet bahne preda me, se požaliti. Imamo i djecu, ali dok djeca iz Nismo čestito ni odmakli, a oni već
sve bih ja isto.” svijeta dođu, može insan stoput samrijeti. nastavljaju saditi krompir. I sve kao i po
Dedo je nešto vitalniji i pokretniji od Komšija je komšija.” sobi; ona dodaje, a on sadi i niko nikom
nene. Ipak, oboje klanjaju bešvakat. On ne smeta. n
ide i u džamiju kad god može, ali samo Pitamo, za kraj, kako danas sačuvati
po danu, na dnevne vaktove. brak i porodicu.
“Otkako je rat stao, nene mi se boji
sama po noći ostati kući. Klanja sjedeći “Nema tu neke mudrosti. Brak je sve-
tinja i s tim nema šale. Kad jedno zategne,
STAV 10/5/2018 71
