Page 17 - STAV broj 378
P. 17

da to tako kažem i odlučim? Čvrsto vje-
                                                                               rujem da mi je dragi Allah dao meleka da
                                                                               mi je na neki način šapnuo u uši da tako
                                                                               uradim, jer sam vidio kasnije, u toku iz-
                                                                               državanja kazne, neke pojedince koji su,
                                                                               mi kažemo, cinkarali, koji su prihvatili tu
                                                                               saradnju, ja te ljude žalim, oni su paćenici
                                                                               čitavog života, a ja sretan čitavog života,
                                                                               od tada pa do danas evo – elhamdulillah.

                                                                               STAV: Onda je došlo suđenje. Suđeni u
                                                                               grupi u kojoj su bili između ostalih i Omer
                                                                               Stupac, Halid Kajtaz, Nusret Fazlibegović,
                                                                               Hasan Biber, koji su osuđeni na smrtne
                                                                               kazne. Dakle, to je ona grupa možda za
                                                                               njih, za komuniste, najopasnija, jer je je-
                                                                               dino u ovoj grupi bilo osuđenih na smrt-
                                                                               ne kazne. Kako je tekao taj tok suđenja?
                                                                               HADŽIĆ: Da, mada ne znam zašto su
                                                                               osuđeni na smrtne kazne i tako svirepo
                                                                               mučeni i ubijeni. Moj proces nije u po-
                                                                               četku bio vezan za ovu grupu, kasnije su
                                                                               nas priključili. Uglavnom, volio bih istaći
                                                                               jedan detalj s pretresa, sa suđenja. Kada
                                                                               me je ispitivao javni tužilac Enver Kr-
                                                                               zić, između ostalog me pitao jesam li pi-
                                                                               sao članke za Mudžahid, časopis “Mladih
                                                                               muslimana”. Odgovorio sam da jesam i da
                                                                               je on bio edukativnog sadržaja. Pitao me
                                                                               onda da navedem primjer šta sam recimo
                                                                               čitao, a meni je palo napamet pa sam re-
                                                                               kao da  sam pročitao da je u Bosni ranije
                                                                               bilo 350 medresa, a da sada (1949. godine,
                                                                               op. a.) ima samo jedna. Na što je on bije-
                                                                               sno rekao: “I dosta vam je ta jedna.” Kad
                                                                               sam kasnije sjeo u prvi red osuđenika, iza
                                                                               mene je bio Omer Stupac, koji je kratko
                                                                               rekao: “Bravo, Ejube.” Bilo mi je drago
          su osnovna načela našeg organizovanja   HADŽIĆ: Nas su četvoricu iz Zagreba, u   što sam ostao dosljedan i čvrst. Osuđen
          bila utemeljena na islamu, znali smo da   istoj grupi, vezane, vozom transportovali   sam na sedam godina i svih sam sedam
          se to neće dopasti vlastima pa smo se or-  do Sarajeva. Pored mene, tu su bili Zuh-  odležao, bez dana pomilovanja.
          ganizovali ilegalno. Komunisti nisu do-  dija Juhović, Nijaz Karaselimović i Dže-
          zvoljavali da se iko druži osim na liniji   vad Čurčić. Smjestili su nas u Centralni   STAV: Kako je izgledalo čitanje presude
          ideje komunizma.                  zatvor i tada su počela ispitivanja. Moje   na smrt spomenutoj četvorci?
                                            ispitivanje, odnosno čitav proces, trajao je   HADŽIĆ: Čuo se aplauz u sali jer je puna
          STAV: Zbog tog organiziranja u “Mlade   oko tri mjeseca. Bili su vrlo teški uslovi,   sala bila ljudi, odnosno omladine koja je
          muslimane”, uhapšeni ste 1949. godine.   bila je velika glad, velika ušljivost. Ja sam   došla s korza, preplavila od sunca da aplau-
          Šta Vam je  stavljano na teret?   tri mjeseca bio u istoj košulji, u istom do-  diraju za smrt. Ja, vjerujte, i tada i nikad
          HADŽIĆ: Uhapšen sam 24. maja 1949.   njem vešu i u istom odijelu u kojem sam   nisam ni pomišljao na mojih sedam go-
          godine. Te noći uhapšeno nas je u Zagre-  uhapšen, da se nikad nisam ni presvukao   dina. Jer to je za mene ništa u odnosu na
          bu najmanje trideset. U zatvoru u Zagre-  ni okupao za ta tri mjeseca. Bilo je i pre-  smrt. Meni je to bilo jako, kako bih rekao,
          bu proveo sam četiri-pet noći, a onda sam   mlaćivanja. Mene su tukli, ali kad sam na   teško mi je bilo. Ta noć, prva noć nakon
          transportovan u Sarajevo.  Ono zbog čega   kraju saznao kako su neki drugi prošli, ja   presude, začudo, bila je tiha, nikoga nisu
          sam ja uhapšen, zbog čega su mi sudili i   sam prošao odlično. Moram spomenuti   ispitivali. U toj tišini noćnoj najedanput se
          zbog čega su me osudili na sedam godi-  da su mi nudili i saradnju, da slušam šta   čuo jedan glas, neko je počeo učiti Kur’an.
          na zatvora jeste, osim pripadnosti Pokre-  drugi pričaju i da prenosim preko jednog   Ja sam siguran da je to bio neko od ovih
          tu “Mladi muslimani”, tekst “Zašto je u   čovjeka koji će biti veza, a zauzvrat ću do-  naših koji su bili osuđeni na smrt. Krat-
          islamu zabranjen alkohol”. Kada sam to   biti nekoliko godina zatvora i dobar tre-  ko je to trajalo. Onda najedanput čulo se
          pričao mojoj djeci, kasnije mojim unuci-  tman. Odgovorio sam ovako: “Ja sam u   da trči neko, stražar je trčao po hodniku
          ma, i kad pričam drugim ljudima zašto   zatvoru, ja se ne osjećam krivim što sam   i počeo je vikati. I utišao se taj glas. I da-
          sam osuđen na sedam godina zatvora, ne   u zatvoru. Vi ste vlast koja vlada i vi sma-  nas se sjećam tog glasa.
          mogu vjerovati da je to istina.   trate da to nije uredu nešto i vi ćete mene
                                            kazniti. Vi mene kaznite koliko smatrate   STAV: O zatvorskim danima sigurno bi-
          STAV: Kako je teklo to hapšenje, Zagreb,  da trebate kazniti, ali ja saradnju s vama   smo mogli pričati danima, ali za ovu pri-
          Sarajevo, istražni postupak...?   ne mogu prihvatiti.” Šta je mene navelo   liku molim Vas samo kratko...


                                                                                                    STAV 3/6/2022 17
   12   13   14   15   16   17   18   19   20   21   22