Page 19 - STAV broj 378

KRIVO SRASTANJE

O historiji jedne porodice ni iz Čajniča ni iz Foče
U KANTI ZA SMEĆE

LAŽIMA JE MJESTO

Gledam u bilješku iz 1996. godine, u tekst prepun izmišljotina,
u bezvrijedni zapis iz kojeg tek sporadično, stidljivo i nejako
proplamsava poneka istina, a potom mirno, bez srdžbe, kao da
Piše:
Sadik IBRAHIMOVIĆ činim kakvo bogougodno djelo, cijepam ga na komadiće.

odine 1996, početkom maja, u Nakon polusatnog pretresanja poro- o iznajmljivanju podstanarske sobe u
nenajavljenu posjetu, prvu posli- dičnog stabla, rođak je otišao, a ja, dok mi Atik Mahali, ženidbi Avdijinoj s Tuzlan-
jeratnu, došao nam je vremešni je sve još friško u glavi, napisao podužu kom Nafijom, godine nepoznate, rođenju
Gi, za svoje godine, dobrodržeći bilješku. Evo dijela tog zapisa: sina Abdulaha, kupovini trošne kuće u
očev rođak Ahmed. Brat i ja dočekali smo “Danas nas je posjetio očev rođak Ah- mahali Mejdan, služenju vojnog roka u
ga srdačno, majka ledeno hladno. Znao med. Rat je proveo u Austriji, u izbjegli- Mađarskoj...
sam i zbog čega. štvu, kod djece. Premda u poznim godi- Rašid, nešto mlađi od Avdije, a u po-
Ipak, premda je Ahmeda prezirala, nama (skoro mu je osamdeset), izgleda slu ni izbliza vispren i uspješan kao nje-
zgotovila je izvrstan ručak. Poslije ručka jako dobro: bujna, prosijeda kosa, lice bez gov rođak, ulazi u brak, godine također
sjedamo na terasu. Nedugo potom majka bora, snažan, autoritativan glas, energič- nepoznate, s izvjesnom hromom i ubo-
donosi kahvu, kolače i šerbe. ni pokreti. Tokom razgovora, a na moju gom Kadunom, kćerkom čelićkog ve-
– Snaho, hvala ti na divnom ručku, inicijativu, dotakli smo se porijekla naše leposjednika M. Ibrišimovića. U miraz,
odavno nisam ovako dobro jeo – reče porodice. Rekao je da smo iz Foče, a ne osim mladosti i snage, ne donosi ništa,
Ahmed. iz Čajniča, kako je to tvrdio moj rahmetli svjestan da ne mora ništa dati, a dobiti
– Nema na čemu. A sad me slušaj, Ah- otac. Naime, kako veli Ahmed, moj pra- može mnogo. I dobio je. Kuću, dućan,
mede! Evo, ugostila sam te kao insana, a djed Avdija nije više mogao trpjeti česte mlin, dvadeset dunuma zemlje i isto to-
ti insan prema meni nikad nisi bio. Meni napade, pljačke i pohare crnogorskih ko- liko šume. U brak ulazi iz čistog računa,
i mom mužu pravio si velike probleme i mita, pa je skupa s amidžićem Rašidom a, veli Ahmed, pričalo se da s Kadunom
ti odlično znaš o čemu pričam. Eto, to- odlučio preseliti se u mirnije krajeve. Pje- u istu postelju nikad nije legao.
liko – skresa mu u facu ono što je, očito, šice, nakon tegobnog, višemjesečnog pu- Eto, to je to.
dugo nosila u sebi i uđe u kuću. Nije se tovanja, došli su u Tuzlu, godinu ili dvije Zbog čega o svemu ovome pišem? Evo
ponovo pojavila. prije austrougarske okupacije, i zaposlili zašto: u potonjim godinama pouzdano sam
Šok. Teška, preteška tišina. Brat usta- se u pekari. Vlasnik je bio izvjesni beg čije doznao da porijeklom nismo ni iz Čajni-
de i bez riječi uđe u kuću. ime Ahmed nije upamtio. Kako su se po- ča ni iz Foče. Dalje, Avdija i Rašid jesu
– Ahmede, otac mi je pričao da smo kazali kao odgovorni i oštroumni radnici, radili kao pekari u Tuzli, ali Avdija nije
porijeklom iz Čajniča, ali nekako sum- beg im je, očito procijenivši da su mu kao bio u braku s Tuzlankom Nafijom nego s
njam u to jer takvu tvrdnju ničim nije takvi korisniji za druge, složenije poslove, Mevlom iz Brezovog Polja, a njihov prvi
argumentirao. Šta ti misliš o tome? ponudio da upravljaju njegovim posjedima sin Abdulah rođen je u Koraju. Još dalje,
On, blijed k’o krpa, kratko me pogleda u Čeliću i Koraju. Ponudu su prihvatili, Rašid je bio u braku s izvjesnom Brčan-
i u njegovim očima iščitah da je shvatio pa je Rašid otišao u Čelić, a Avdija u Ko- kom, a ne s hromom i ubogom Kadunom.
kako ovakvim pitanjem nastojim relak- raj. Avdija je u Koraju izuzetno uspješno Nikakve Kadune nije ni bilo. U poslu je
sirati mučnu situaciju, spasiti što se spa- radio svoj posao, a, budući ambiciozan, bio uspješniji od Avdije, a u Čeliću, i šire,
siti može, pa iznenađujuće mirno reče: od bega je, malo-pomalo, otkupljivao di- slovio kao dobar, darežljiv čovjek, mecena.
– Ne, nismo. Tvoj je otac vjerovatno jelove posjeda kojim je upravljao te rela- Gledam u bilješku iz 1996. godine, u
bio pogrešno informiran, a što, opet, ne tivno brzo postao imućan. Ahmed dalje tekst prepun izmišljotina, u bezvrijedni
čudi jer, iz meni neznanih razloga, naši navodi da je Avdija umro 1934. godine, da zapis iz kojeg tek sporadično, stidljivo i
stari – moj otac, djed, pradjed – nikad o ga se dobro sjeća, da je bio izrazito visok, nejako proplamsava poneka istina, a po-
tome nisu pričali. Inače, prema mojim sa- korpulentan i u Koraju poštovan. (...)” tom mirno, bez srdžbe, kao da činim ka-
znanjima, porijeklom smo iz Foče. Ostalo u ovoj bilješci nije odveć za- kvo bogougodno djelo, cijepam ga na ko-
– Siguran si? nimljivo, a, ispostavit će se, ni vjerodo- madiće i bacam u kantu za smeće. Tačno
– Jesam. stojno. Tek ordinarni faktografski podaci ondje gdje lažima i jeste mjesto. n

STAV 3/6/2022 19