Page 18 - STAV broj 378

POLITIKA

STAV: Samo jedno pitanje prije 1983. godi-
ne. Jeste li imali komunikaciju s nekim od
mladomuslimana tokom boravka u Africi?
HADŽIĆ: Da, dobro ste. Kad sam bio u
Alžiru, jednog dana zvoni telefon. Omer
Nakičević zove iz Tunisa. Imao je valjda
moj telefon u Maroku. “Ejube, evo nas
u Tunisu, Omer Nakičević, Safet Tokić i
Abdulaziz Ahmedbegović iz Sokola.” Oni
su kolege školske, mladomuslimani, svi
smo robijali desetak godina, osam, sedam
itd. Oni putuju i “možemo li mi biti tvo-
ji gosti, da dođemo, mi idemo vozom?”
Ja sam im objasnio na telefon gdje mi je
adresa itd. To je bio susret s nekim od
mladomuslimana.

STAV: 1983. godina?
HADŽIĆ: Ja i Munira došli smo početkom
1983. godine u Sarajevo. Alija je čuo da
smo došli i došao nam je s hanumom Ha-
lidom na naselje. Tada mi je donio knjigu
HADŽIĆ: Mene su prvo prebacili u Stolac. poslije, zabranjeno i sa stražarima govoriti, Islam između Istoka i Zapada. Uslijedilo je
Pošto moji roditelji nisu ništa znali o meni osim najnužnije komunikacije. On je imao Alijino hapšenje, kao i drugih, a 23. apri-
od hapšenja pa dok nije objavljeno moje ime redovnu hranu itd., vodili su ga da se okupa, la 1983. godine došli su i po mene. Doš-
u novinama da mi se sudi, znao sam da ni da dođe itd., da izlazi na šetnju, išao je dnev- lo ih je sedam iz UDBE, policija, sve su
nakon presude neće znati šta je sa mnom no na šetnju, ne znam koliko je to trajalo, po pretresli i odnijeli neke knjige i šta im je
pa sam našao u vozu jedan papirić i uspio pola sata, i mi smo to vidjeli gdje oni šetaju, bilo interesantno. Ispitivali su me o su-
da ne vide pratioci napisati svoje ime i da ali on je uvijek sam, on šeta sam i vraća se sretu s Alijom i knjizi. Tvrdili su da mi
me vode u Stolac, te napisao kućnu adresu i sam. Ne smije ni s kim komunicirati. Kad je Alija dao knjigu, a ja da nije. Naime,
da molim onoga ko pronađe taj papir da ga je izašao iz samice, pričao mi je: “Sad kad ja sam knjigu već bio vratio Bakiru, tako
pošalje na tu adresu. Uspio sam na stanici u sam izašao, meni je čudno da slušam ljude da sam znao da je ne mogu naći. Ispiti-
Blažuju izbaciti papir, jedna djevojka ga je kako govore.” Bilo je teško, zaista teško. vali su me četiri dana i četiri noći i onda
uzela, pogledala i klimnula glavom. Pismo pustili. Kažu, dobro si prošao. Oduzeli
je stiglo do roditelja, zahvalan sam toj tada STAV: Šta se dešava s Vama nakon izla- su mi pasoš, tako da nisam mogao otići u
nepoznatoj djevojci. Tada se u zatvorima ska iz zatvora? Mozambik. Iz UN-a u ovakvim situacija-
radilo, a naporedo su politički zatvorenici HADŽIĆ: Završio sam Poljoprivredni ma nisu praktikovali da vrše bilo kakve
bili pod torturom u pokušaju preodgoja, od- fakultet. Zaposlio se u najprije u Prnjavo- intervencije. I tako sam ja od 1983. godi-
nosno revidiranja stavova, kako su to zvali. ru, oženio moju Muniru, prešao s poslom ne izvan posla. Vratili su nam pasoš, čini
Ja sam radio na izgradnji vile u Stojčevcu, u Bihać, sve u struci. Kasnije odlazim u mi se, 1988. i ja i Munira smo iste godine
potom dvije godine u rudnicima u Kaknju Maroko, pa Alžir, Libiju. Tokom rada u otišli na hadž.
i Zenici. Mi mladomuslimani koristili smo ovim zemljama postajem ekspert Uje-
slobodno vrijeme za edukaciju. Čitali smo dinjenih nacija za poljoprivredu. Došla STAV: Jeste li bili aktivni devedesetih go-
puno, učili jezike, ja sam učio francuski i su djeca, njihovo školovanje. I onda do- dina u političkom organiziranju Bošnjaka?
arapski, drugi engleski. Neki su bili pod lazi posao u Mozambiku. Bio sam dolje, HADŽIĆ: “Mladi muslimani” su kroz
većim, a neki pod manjim pritiskom za re- izvidio stanje, napravio projekt koji je sve te godine od Drugog svjetskog rata
vidiranje. Nisu na mene lično vršili priti- prihvaćen i poslat sam na odmor u Rim, do devedesetih izgradili međusobno po-
sak kao što su vršili recimo na jednog Sali- gdje je bilo sjedište FAO, to je taj odjel vjerenje, tako da sam ja bio prvi pred-
ha Behmena ili Omera Behmena. Salih je UN-a za poljoprivredu. Tu smo Munira sjednik SDA Ilidža. Međutim, ubrzo sam
osuđen na najdužu kaznu izolacije od dvije i ja čekali da se pripremi teren u Mo- shvatio i uvidio da se ne znam baviti tim
godine. Samice totalne. Drugi su bili, i ja zambiku i da idemo dolje. Da ne bismo poslom, da ne uspijevam odgovoriti iza-
sam recimo, bio po mjesec dana, ili po pet- provodili vrijeme u Rimu, došli smo u zovima i odstupio sam. Tokom Agresije
naest dana. Ali on je bio dvije godine i bilo Sarajevo, svojoj skoro napravljenoj kući. bio sam u Francuskoj, a našu kuću sam
mu je, ovo što sad govorim to mi je pričao Bila je to 1983. godina. predao Armiji RBiH na korištenje i u
njoj je bila komanda jedne od brigada. Ja
i moja Munira smo u Francuskoj radili na
Bilo je i premlaćivanja. Mene su tukli, ali kad sam na lobiranju i humanitarno. Pisao sam član-
kraju saznao kako su neki drugi prošli, ja sam prošao ke za tamošnje medije, istupali smo i na
televiziji, držali predavanje po klubovima
odlično. Moram spomenuti da su mi nudili i saradnju, i džematima, gdje je skupljan i novac za
da slušam šta drugi pričaju i da prenosim preko jednog pomoć itd. Uglavnom, neki doprinos smo
dali, koji nije mjerljiv s onim što je jedan,
čovjeka koji će biti veza, a zauzvrat ću dobiti nekoliko bilo koji borac napravio, ali koliko smo
u tom trenutku mogli, uradili smo moja
godina zatvora i dobar tretman. Munira i ja. n

18 3/6/2022 STAV