Page 77 - STAV broj 253

zlog čovjeka već proizvod modernog kapita- Režiserski dvojac Kotevska-Stefanov, prikazati kao apsolutnu, te u tom smi-
lističkog društva, i tu pronalazi kako bi na- umjesto suhoparnog etnografskog filma, slu ukidaju i vlastito autorsko prisustvo.
stavio eksploataciju prirode i njenih dobara. a sigurno očarani Hatidžom i onim što su Ipak, iako se filmu “zamjera” upravo pre-
Nakon prve scene, u kojoj Hatidže u zatekli u Bekirliji, zaokreću svoju kameru tjerana nerealna izoliranost i osamljenost
panoramskom snimku hoda sivom i isu- u sasvim drugom smjeru i kreiraju stilizi- glavne junakinje, u ovakvoj dramaturškoj
šenom zemljom poput pčele među stije- rani promatrački dokumentarac, strukture postavci i odabiru opservacijske forme s
nama, a zatim se i uspinje uz njih, kora- svojstvenije igranom negoli dokumentar- poetiziranjem sadržaja, “skrivanje” ka-
čajući hrabro njihovim liticama i uskim nom filmskom rodu. Odričući se naracije mere od gledalaca, a Hatidže od ostatka
stazama, gledaoci će pomisliti da je riječ i reportažnih intervjuiranja, Kotevska i svijeta, čini se kao neophodan režiserski
o vizualno spektakularnom dokumentar- Stefanov svoj filmski jezik usklađuju s pri- potez. Uprkos tome što će gledaoci s vre-
cu kakve proizvodi televizijska kuća Na- rodom; sa zvukom pčela i bojom meda, sa menom shvatiti da ih autori filma “lažu”,
cionalne geografije. Ipak, nakon što kamera životom i svim njegovim nepredvidivim jer je, naprimjer, apsolutno nevjerovatno
nagovijesti Hatidžino izborano, ali opet to- tokovima. Tako, recimo, često “hvataju” da Hatidže sama sahrani svoju majku na-
liko živopisno lice, te prikaže njen odnos s sunčev odsjaj koji cjelokupnu teksturu fil- kon smrti, bez barem liječničke potvrde,
pčelama od kojih bez zaštitne opreme po- ma oblikuje u sjajnoj boji i glatkoći meda, u ovom slučaju potrebno je pristati na tu
suđuje med, izvlači nekoliko sačeva i nosi zatim koriste Hatidžinu žutu i svijetlu laž. Pokušati osjetiti njenu snažnu simbo-
ih sa sobom, gledaocima postaje jasno da odjeću kako bi je poistovjetili s pčelama i liku, bez nasilnog razmišljanja o njoj, ne
ne gledaju Nacionalnu geografiju već autor- njihovom fizički sitnom, ali, zapravo, ve- insistirati na dodatnim informacijama o
sku životnu priču s dušom. Ono što jeste likom ulogom u očuvanju života na Zem- Hatidžinoj rodbini, o razlozima egzodusa
bilo naručeno i zamišljeno kao ekološki lji. Također, oni izjednačavaju i Hatidžinu stanovništva iz ove kotline, o onima zbog
dokumentarac o nepoznatim makedon- pjesmu s oglašavanjem pčela, dok porodi- kojih je Hatidže ostala sa svojom majkom.
skim predjelima kao što je i selo Bekirli- cu Sam i njihovog poslovnog saradnika iz Prepustiti se ovom intimnom, ali i ep-
ja u središnjoj Makedoniji, koje su nekoć grada često prikazuju u sivkastom okru- skom putovanju koje nas vodi ne samo na
nastanjivali etnički Turci, a u kojem su s ženju, pod oblačnim nebom i u prostori- početke čovječanstva već i kinematografije
dolaskom filmske ekipe ostale još samo ma koji zaklanjaju prodor sunčevih zraka. i prvog narativnog dokumentarnog filma
Hatidže i Nazife, preraslo je u malo film- Postepeno postaje jasno da režiserka Nanook sa sjevera (1922) Roberta Flahertyja;
sko remek-djelo o vječito neprijateljskom i režiser žele poetizirati Hatidžinu priču povjerovati da negdje na kraju svijeta živi
odnosu čovjeka i prirode i o tome kakav i do krajnosti romantizirati njenu život- majka priroda u tjelesnom obliku, posljed-
bi on, zapravo, trebao biti. nu sudbinu, odnosno njenu izoliranost nje ljudsko biće na planeti Zemlji. n

STAV 9/1/2020 77