Page 14 - STAV broj 349

POLITIKA

izazvati oružane sukobe kao posljedice,
Dodik insistira sve vrijeme.
Kakvu vrstu poruke ovakvim izjavama
šalje Escobar? I kome? Da karikiramo, to
je kao kada bi vas neko umirivao pričom
kako ćete biti opljačkani, da će vam neko
oteti kuću, zemlju, ali i pokretnu imovi-
nu, no da mirno spavate jer nasilja neće
biti, naime vaši zaštitnički nastrojeni
“prijatelji” će se pobrinuti da se cijeli taj
razbojnički transfer vlasništva i kapitala
obavi mirno te neće dopustiti ni upotre-
bu nasilja spram vas, ali ni vaš pokušaj
da na nasilan način zaustavite pljačkaša.
Otkuda odjednom ovo insistiranje na
“miru po svaku cijenu” ili, bolje rečeno,
otkud ova delegitimizacija upotrebe sile
u cilju zaštite cjelovitosti države? Otkud
ako je valjda svakome poznato da je pri- Milorad Dodik bi da
ukine Oružane snage
jetnja ratom ono što od početka velikosrbe Bosne i Hercegovine
sprečava u njihovim namjerama uništenja
Bosne i Hercegovine? Ova država danas sile kao nužnog elementa odbrane ličnog, korektan, a da “najave sukoba nemaju ni-
i postoji zahvaljujući uspješno vođenom ali i integriteta domovine pomogli Do- kakvih osnova”. Dodik se čak predstav-
ratu njenih branitelja. Njeni neprijatelji i diku da fokus sa secesije skrene na rat. lja mirotvorcem pa tvrdi da će “oni koji
jesu na kraju pristali na njen opstanak jer Olakšali su mu da kreira narativ kako su pozivali na rat imati prilike da to ra-
zjasne s gospodinom Escobarom”, kojeg
je on lično “pozvao na intervenciju svih
“Pobijediti u svim bitkama nije vrhunac ratne koji zveckaju oružjem”.
Prosječnoj osobi ovakve zamjene teza
vještine; vrhunsko umijeće ratovanje jeste slomiti dižu pritisak te izgledaju gotovo suludo,
ali to je vrlo promišljeno ludilo koje ima
otpor neprijatelja i pokoriti ga bez borbe.” svoj rezon. Dodik na svojoj strani očito
ima jedan dio međunarodne zajednice, dok
(Sun-Cu (544–496. pr.n.e.) kineski mislilac, pisac i general) smatra da je drugi dio, mada u principu
nenaklonjen raspadu Bosne i Hercegovine,
ipak toliko nespreman i nevoljan za bilo
kakvu eskalaciju, da će pristati na sve ako
su gubili taj isti rat dok im to nije padalo je nasilje, a ne nestanak Bosne i Her- se može izbjeći nasilje koje bi zahtijevalo
na pamet na početku Agresije, dok je na- cegovine ultimativno zlo te da namet- neki ozbiljan angažman s njihove strane.
silje bilo usmjereno isključivo na pokolje ne atmosferu u kojoj je secesija ako već Upravo zato Dodik potencira eventualno
golorukih bošnjačkih civila. Ova je država ne prihvatljiva onda barem podnošljiva, nasilje, a ne vlastitu secesionističku poli-
i nakon Agresije godinama opstajala baš samo ako se izvede mirno i bez žrtava. tiku kao glavni problem, tražeći da me-
zbog prijetnje silom spram secesionista, đunarodna zajednica obuzda bilo kakvu
ali ovaj put od međunarodnih snaga – GOLORUKI BOŠNJACI – SAN SVAKOG bošnjačku reakciju.
IFOR-a, SFOR-a i EUFOR-a. VELIKOSRBINA Dodik, također, odlično zna da mu
Baš kao što se ne može reći da je rat Milorad Dodik ovoga je, naravno, pot- planove mogu poremetiti najprije Oru-
veći problem od genocida, tako je isto puno svjestan. Otuda i njegovo insistira- žane snage Bosne i Hercegovine, jedina
odvratna i podla zamjena teza tvrdnja nje da on ne radi bilo šta što bi moglo biti državna institucija koja ima monopol na
da je rat daleko gori od mirnog raspada okarakterizirano nasilnim, čak i ako jeste upotrebu sile u cilju zaštite teritorijalnog
Bosne i Hercegovine. Oni koji promiču neustavno, čak i ako su to najave opko- integriteta Bosne i Hercegovine. To i jeste
ovu ideju ustvari negiraju Bosnu i Herce- ljavanje kasarni Oružanih snaga Bosne razlog zašto je nakon sastanka s Escobarom
govinu jer joj odriču ono pravo koje ima i Hercegovine. Stoga je, nakon susreta s postavio jednu sasvim vidljivu, ali ipak
doslovno svaka država na svijetu, pravo Escobarom, izjavio kako je sastanak bio opasnu zamku, tražeći da se smanji broj
na upotrebu sile u zaštiti svog teritorijal-
nog integriteta, suvereniteta i cjelovitosti.
Pritom ne nastupaju s nekog legalnog već A kada bi se još ostvarila i Dodikova, ali i želja nekih
navodnog superiornog moralnog stajali- sarajevskih političkih krugova, u vezi s ulaskom Bosne i
šta. To nisu pacifisti, nisu ni defetisti, to
je doslovno peta kolona. Hercegovine u srpsko-albanski “Otvoreni Balkan”, što je
Nažalost, ovi “samo da rata ne bude, nažalost također spominjao i Escobar, onda za secesiju ne bi
ludila među ljudima” korisni idioti do-
nekle su uspjeli u svojoj namjeri. Oni su bilo ni potrebe jer bi Bosna i Hercegovina postala tek jedan od
svojim lažnim pacifizmom, zapomaga- dijelova “srpskog sveta”, a Bošnjaci bi se našli u situaciji daleko
njem, širenjem defetizma, relativizacijom
opasnosti te delegitimizacijom upotrebe goroj od one koja ih je snašla 1918. godine.

14 12/11/2021 STAV