Page 15 - STAV broj 349

vojnika kako Oružane snage Bosne i Hercegovine ne bi postale
“muslimanska vojska” jer se, navodno, ne mogu popuniti kvote
predviđene za Srbe i Hrvate. Naravno, to je maliciozna podvala
kojom Dodik prvo prijeti osnivanjem VRS-a, da bi zatim kao
neki truhli “kompromis” nudio ukidanje Oružanih snaga Bo-
sne i Hercegovine, što mu, ustvari, i jeste mnogo veći prioritet.
Ta Dodikova “kompromisna” demilitarizacija Bosne i Her-
cegovine već duže je vremena vlažni san srpske politike. U pita-
nju je podla namjera da bošnjački narod ponovo ostane goloruk
i bespomoćan, i to u trenutku dok se Srbija ubrzano naoružava.
To bi praktično bio idealan scenarij za velikosrbe, ali i još neke
zainteresirane strane: Bosna i Hercegovina bez ijedne institu-
cije koja ima legalitet i legitimitet da brani njene granice ili da
upotrebljava silu na prostoru cijele svoje teritorije te demili-
tarizirani Bošnjaci bez bilo kakvih kapaciteta, mehanizama ili
institucija, bez znanja, oružja ili sposobnosti da se bilo kako, a
kamoli oružano, suprotstave ucjenama ili zahtjevima do zuba
naoružanog “srpskog sveta”.
Secesija ne da ne bi bila odgođena, onda bi se ubrzala jer joj Gabriel Escobar
doslovno ništa ne bi stajalo na putu. Ne bi postojala niti jedna
institucija s legitimitetom da djeluje na prostoru cijele Bosne zalogajem postaje sve veće, drskije i agresivnije. Dodik sva-
i Hercegovine, a pacificirani Bošnjaci mogli bi samo nemoćno kako nije Hitler, Beograd nije Berlin, a velikosrbi nisu stvar-
posmatrati nestanak vlastite države. Demilitarizacijom Bosne na prijetnja nikome osim malobrojnim susjednim narodima
i Hercegovine Dodiku bi se otvorio put da mirno provodi se- poput Bošnjaka. No upravo su zato mnogo veće šanse da će
cesiju, a da bilo kakvu reakciju iz Federacije BiH tretira kao istinske velike i jake strane sile pokušati smiriti pobješnjelu
čin vanjske agresije zbog kojeg bi mogao tražiti intervenciju i dosadnu velikosrpsku džukelu hraneći je komadima malih
“mirovnih snaga” iz država naklonjenih velikosrpskoj politi- država poput naše. Jedini način da se to ne desi jeste da bu-
ci, poput Rusije. demo prevelik zalogaj. n
A kada bi se još ostvarila i Dodikova, ali i želja nekih sara-
jevskih političkih krugova, u vezi s ulaskom Bosne i Hercegovi-
ne u srpsko-albanski “Otvoreni Balkan”, što je nažalost također
spominjao i Escobar, onda za secesiju ne bi bilo ni potrebe jer
bi Bosna i Hercegovina postala tek jedan od dijelova “srpskog
sveta”, a Bošnjaci bi se našli u situaciji daleko goroj od one koja
ih je snašla 1918. godine.
Nije potrebno ni spominjati da bi pristajanje bilo kojeg pro-
bosanskog političkog predstavnika na demilitarizaciju Bosne i
Hercegovine te ukidanje Oružanih snaga BiH bio čin ultimativne
izdaje. Time bi se obesmislile sve žrtve koje su pale tokom Agre-
sije na Bosnu i Hercegovinu jer bi se legitimitet jedine legalne
oružane sile koji je s Armije RBiH prenijet na Vojsku Federacije
BiH, a zatim na Oružane snage BiH, a koji je plaćen desecima hi-
ljada života, doslovno poništio te bi patrioti ostali bez bilo kakvog
mehanizma zaštite teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine.

VEŽU LI NAM OPET RUKE?
Ono što u svemu ovome izuzetno brine jeste ponašanje za-
padnih diplomata, prvo Matthewa Palmera, a sada i Gabriela
Escobara. Izbjegavanje bilo kakvih konkretnih mjera spram
separatista, čak i bilo kakve naznake sankcija, znakovito odbi-
janje da se jasno imenuju srpska i hrvatska politika kao proble-
matične te insistiranje na političko korektnom pozivanju svih
političara na razum, potenciranje ekonomskih tema koje su u
ovom trenutku sporedne te stavljanje naglaska na mir umjesto
na kažnjavanje onih koji krše Ustav i zakone jesu vrlo loše po-
ruke koje signaliziraju liniju manjeg otpora te traženje rješenja
u truhlim kompromisima. Za ovakvu politiku udovoljavanja
onima koji izazivaju problema umjesto rješavanja problema
postoji odgovarajuće ime – appeasment.
To je ista ona politika konstantnog popuštanje pred agre-
sivnim siledžijama kojom je svojevremeno Neville Chamber-
lain pokušao izbjeći rat te udovoljiti Hitleru prepuštajući mu
Čehoslovačku. To je isto ono odsustvo odlučne akcije i reakcije,
ista ona kukavna nepamet koja kompromisima pokušava na-
hraniti čudovište ne shvatajući da ono sa svakim besplatnim

STAV 12/11/2021 15