Page 57 - STAV broj 337

preostali hrane, odjeće. Nisu znali koliko PLJAČKA SELA BILA JE SISTEMSKI
će opstati, koliko će imati zaliha hrane, ORGANIZIRANA
nisu imali predstavu o vanjskom životu. Strast za pušenjem duhana uvijek se
Vodu su pili iz starih zapuštenih stočnih pojavi u ovakvim i teškim životnim pri-
bunareva kod kojih bi nalazili uginulu ži- likama. Ibro Tulek sačuvao je jednu ku-
vinu, uhvaćenu kišnicu, ili jednostavno iz tiju koju je želio dati unuku kad iz Mo-
šumskih mlava. O kupanju nije moglo biti stara dođe po njega. Tako će to kasnije i
ni govora. Niko se od njih nije ni brijao. biti. On je na tavanu kuće bio sakrio i dva
kilograma rezanog duhana. Pod okriljem
OPERACIJA BEZ DOKTORA noći otišli su po njega. Njegova je kuća
Teren na kojem su boravili više je puta posljednja zapaljena. Kad su je Srbi za-
pretresala Vojska RS-a i lokalno srpsko sta- palili, Ibro je gledao s vrha brda. Tri dana
novništvo. Jednog dana čuli su glasove na je plakao kao malo dijete. U više navrata
šumskom putu iz pravca sela Luke prema dolazili su u Borovčiće, koje su kontroli-
selu Lakat. Kasnije su u dobro organizi- rale srpske snage. A kako je bilo isključi-
ranoj izvidnici na starom bunaru (Zukin vo muslimansko selo, kontrole nisu bile
bunar) našli neotvorene konzerve mesnih stalne, tako da su povremeno mogli doći
narezaka. Dosjetili su se da bi to mogla do svojih kuća. Najčešće su selo gledali
biti stupica, da će, ako ih ne budu dirali, pritajeni s vrha brda. Gledali su kako im
neprijatelji smanjiti sumnju da se u tom komšije kose njive, kopaju posađeni krom-
dijelu planine iko krije. Ako bi ih pojeli, pir, kako im pljačkaju selo. Pričali su da
bio bi to jasan znak da su tu. Ostavili su bi lokalno srpsko stanovništvo nakon što
konzerve i s nadom u Boga vratili se svo- pobere ljetinu po njivama šenlučilo i pu-
jim skrovištima. Uvjeti života bili su do calo iz automatskog naoružanja. Jednom njih doći, a istovremeno su gajili iluziju
krajnjih granica primitivni i kretanje po prilikom Muharika Eminović bio je prišao da će rat završiti i da će proći, a potom
danu bilo je svedeno na minimum. Vodili jednom od njih tako blizu da ga je posma- je došlo loše vrijeme, prve jesenje kiše i
su računa da prikriju svaki trag, da negdje trao iza ogradnog zida, čak je razmišljao hladnoća. Juso Milišić je sa svojom maj-
ne otkinu koju grančicu. Bilo je dana kad da skoči i obračuna se s njim, onako kako kom odlučio da krene prema Mostaru.
bi se viđali samo navečer. Vatru su palili se obračunavao s četnicima, ustašama i Pitao ju je kako se osjeća. Rekla mu je
samo noću. Jeli su iz istog kazana. Skoro Nijemcima tokom Drugog svjetskog rata da je dobro i da će moći. Navečer kad je
svako od njih imao je poneku staračku dok je bio u jurišnim partizanskim jedi- klanjao jaciju, u toku namaza, možda u
bolest. Pravo je čudo kako se one nisu po- nicama. Muharika je kod sebe imao jednu polusnu ili polujavi, došlo mu je sazna-
goršavale. Naprotiv. Niko od njih nikada bombu. Ostalim je predlagao da se privu- nje, glas ili šta već u obliku rečenice: “Ne
nije ni spomenuo da ga nešto boli. Svima če stražarskom mjestu smještenom pored idi, doći će spas.” Tako je i bilo. Diver-
je ostalo u sjećanju kako je u tim okolnosti- puta, na samom ulazu u selo, i da se obra- zantske jedinice Armije Republike BiH
ma Muhariki, Muharemu Eminoviću, stala čuna sa stražarima. Dugo su ga odgovarali iz Mostara i Konjica prvo su naišle na
mokraća. Nakon nekoliko dana, stomak mu i uspjeli. Nije mogao trpjeti da mu je selo Selima Tucovića, koji je zbog hladnoće
se bio naduo i nabrekao. Bolovi su mu bili okupirano jer je on sam negdje polovinom prebirao neki od napuštenih šatora. Se-
strašni. Morali su nešto poduzimati. Alija 1943. godine u zanosu svoje mladosti na lim je sve vrijeme proveo sam. Spavao je
Čolić i Ibro Tulek su ga držali, a Juso Mi- spektakularan način iz sela puščanom va- u nekoj pećini, a jeo bi, s obzirom na to
lišić je odlučio obaviti “hirurški zahvat”. trom istjerao cijelu četu četnika. Prema da je brašna bilo po napuštenim skrovi-
Ogulio je žicu s električnog kabla i gurnuo njihovom kazivanju, i pljačka sela bila je štima, poluhljeb ispečen na litici okrenu-
kroz cjevčicu spolnog organa. Muharika sistemski organizirana. Nije mogao doći toj sunčevoj svjetlosti. Sredinom jula od
se otimao, vrištao sve dok mokraća nije bilo ko pa uzeti što mu se sviđa. Sve je, grupe staraca odvojila se Hafa Eminović
krenula. Sve je prošlo dobro, baš kao da pričali su, po naredbi lokalnih vlasti bilo Delaluša i otišla. Njeno tijelo pronađe-
se radilo o operaciji u bolnici i s pravim dovezeno na sabirno mjesto odakle je vr- no je u jami nedaleko od Boračkog je-
doktorima. Muharika se oporavio i nasta- šena raspodjela. Jedna od najtužnijih slika zera. Kad su ih diverzanti Armije RBiH
vio s uobičajenim životom. koju su prepričavali bila je kad je stariji poveli prema planini Crvanj i slobodnoj
Srbin iz susjednog sela sa svojom supru- teritoriji u Konjicu, Fata Zlojo Baraluša
gom ispod cerada i sijena krio opljačkanu i Hata Eminović imale su problem s ho-
Oprez i pažnju Borovčani u imovinu Borovčana. danjem i u nekom su se metežu izgubile
i odvojile od kolone. Baraluša je zaroblje-
zbjegu ponovo su digli na GLAS DOBROGA na i prebačena u logor Kalinovik, odakle
Kako je vrijeme odmicalo, Borovčani
najviši mogući nivo. Nakon u zbjegu sve su se više navikavali na nove je kasnije razmijenjena, a Hati Eminović
se od tada gubi svaki trag. Do danas nije
nekoliko dana, ponovo su s uvjete života. Pitali su se šta će i kako ako poznata njena sudbina. Dok su je nosili
punim oprezom Juso i Alija nestane hrane. Jedni se nisu ni usudili preko planine Crvanj, svoju plemenitu
da pomišljaju na predaju, a drugi bi go-
dušu ispustila je Melća Milišić. Tu joj je
otišli da posjete dvadesetak vorili šta će im uraditi ako nikome nisu klanjana dženaza, tu je i ukopana. Preosta-
starijih osoba koje su se krile ni za šta bili krivi. Strah i nemoć bili su li su, nakon 87 dana od rastanka, svojim
presudni da se niko ne usudi da bilo šta
porodicama u Mostar stigli 17. septembra
iznad sela Kljuna. Našli su samoinicijativno uradi. U potpuno oča- 1992. Svi akteri ove priče preselili su na
ih sve poklane. Tijela su već janje nisu padali, najviše zbog toga što ahiret. Većina odmah nakon rata. Pretpo-
nisu bili svjesni u kakvoj se situaciji na-
sljednji, Juso Milišić, umro je 2009, a po-
imala neugodan miris. laze. Uvijek su gajili nadu da će neko po sljednji, Alija Eminović, 2019. godine. n

STAV 20/8/2021 57